2) Tijekom sezone uzgoja i prodaje matica, iz svih pčelinjih zajednica na pčelinjacima za uzgoj i prodaju matica moraju biti uzeti uzorci pčela i dostavljeni na laboratorijsku pretragu putem ovlaštenih veterinarskih organizacija.

Lysacan je središnji aplikacijski sustav za evidenciju cijepljenja i označavanje pasa, mačaka, pitomih vretica, označavanje opasnih pasa, evidentiranje trokratnih pregleda, evidentiranje ovlasti veterinarskih organizacija po epizotiološkim jedinicama te statističko izvještavanje.

(1) Zadaće Hrvatske veterinarske komore jesu: 1. promicanje i zastupanje interesa u području veterinarstva, 2. vođenje upisnika članova, 3. skrb o poštivanju pravila kodeksa veterinarske etike i poduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju njihova kršenja, 4. davanje mišljenja za osnivanje i prestanak obavljanja djelatnosti veterinarskih organizacija, privatne prakse i veterinarskih službi, 5. izdavanje, produljivanje i oduzimanje licencija, 6. davanje mišljenja u postupku donošenja akata kojima se uređuju pitanja, uvjeti i način obavljanja veterinarske djelatnosti, 7. u suradnji s komorama koje predstavljaju interese veterinarskih organizacija i subjekata u poslovanju s hranom te hranom za životinje, određivanje kriterija za cijene veterinarskih usluga ukoliko se iste ne financiraju iz državnog proračuna i ne provode u sklopu obveznih mjera koje propisuje Ministarstvo, 8. organiziranje i provođenje, s Veterinarskim fakultetom, Hrvatskim veterinarskim institutom i Upravom, obveznoga stručnog usavršavanja veterinara te skrb o stručnom osposobljavanju i usavršavanju veterinarskih djelatnika i zastupanje njihovih interesa, 9. utvrđivanje i nadziranje načina promidžbe veterinarskih organizacija i veterinarske prakse, 10. organiziranje znanstvenih i stručnih skupova, 11. drugi poslovi određeni statutom. (2) Poslovi iz točaka 5. i 9. ovoga članka obavljaju se kao javna ovlast, a akti koje u tom svojstvu izdaje Hrvatska veterinarska komora su javne isprave.

(1) Središnji veterinarski informacijski sustav (u daljnjem tekstu: SVIS) je objedinjeni sustav upisnika, registara i računalnih programa, čiji su podaci organizirani u strukturiranim bazama podataka, koji se vode u svrhu zaštite zdravlja i dobrobiti životinja i provedbi mjera veterinarskoga javnog zdravstva, a čija je zadaća da pruži učinkovit pristup informacijama i bude potpora pravodobnom donošenju odluka te učinkovitom upravljanju u svim segmentima veterinarske službe. (2) Sve pravne i fizičke osobe u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti te svi ostali obveznici u skladu s odredbama ovoga Zakona moraju u elektronskom obliku dostavljati propisane podatke u SVIS i omogućavati besplatan pristup bazama podataka. (3) SVIS sačinjavaju: registar veterinarskih inspektora, službenih veterinara i ovlaštenih veterinara, registar ovlaštenih veterinarskih organizacija, upisnik odobrenih objekata, upisnik registriranih objekata, jedinstveni registar domaćih životinja, registar farmi, program za registraciju veterinarskih lijekova, program za prikupljanje i nadzor veterinarskih pristojbi, upisnik cijepljenih pasa, program za monitoring rezidua, program za praćenje, nadzor i izvještavanje o određenim bolestima životinja, program za praćenje, nadzor i izvještavanje o zoonozama, laboratorijski nalazi i izvještaji, izvještaji o obavljanju veterinarske djelatnosti, registar veterinarskog zakonodavstva, program granične veterinarske inspekcije, program za dodjeljivanje statusa stada, upisnik odmorišta za životinje, registar prijevoznika životinja, upisnik pratitelja životinja, evidencija potvrda o odobrenju prijevoznih sredstava za životinje, upisnik pravnih osoba koje obavljaju pokuse na životinjama, upisnik pravnih i fizičkih osoba koje uzgajaju životinje za pokuse te za proizvodnju bioloških pripravaka, upisnik uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, upisnik objekata za privremeni smještaj kućnih ljubimaca, upisnik zooloških vrtova, upisnik skloništa za životinje, upisnik sakupljača nusproizvoda životinjskog podrijetla, upisnik trgovina za prodaju kućnih ljubimaca. (4) Uvjete sadržaja, uspostave i vođenja, kao i način financiranja SVIS-a propisuje ministar.

(1) Inspekcijski nadzor iz članka 123. ovoga Zakona podrazumijeva veterinarsko-sanitarni, odnosno veterinarsko-zdravstveni nadzor (u daljnjem tekstu: veterinarski nadzor) koji se provodi nad životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla, hrane za životinje, kvalitetom hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje, nusproizvodima životinjskog podrijetla; nad objektima, opremom, sredstvima te uvjetima za držanje, uzgoj i proizvodnju životinja i proizvoda životinjskog podrijetla; nad provođenjem pokusa na životinjama; nad provođenjem naređenih mjera za sprječavanje, otkrivanje i suzbijanje zaraznih bolesti životinja; nad sredstvima za prijevoz i uvjetima prijevoza te objektima, uvjetima i opremom za promet životinja i proizvoda životinjskog podrijetla i nusproizvoda životinjskog podrijetla; nad objektima, opremom, uvjetima i načinom rada veterinarskih organizacija, privatne prakse i veterinarske službe u obavljanju zdravstvene zaštite životinja, nad dobivanjem, proizvodnjom, skladištenjem sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica, nad uvjetima skladištenja i uporabe veterinarskih lijekova i veterinarsko-medicinskih proizvoda, kao i nad svim drugim objektima, sredstvima, predmetima i opremom, koji mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti životinja ili na drugi način ugrožavati njihovo zdravlje i zdravlje ljudi. (2) Veterinarski nadzor hrane za životinje obuhvaća objekte i prostorije subjekata u poslovanju s hranom za životinje u kojima oni obavljaju djelatnost proizvodnje, prerade, skladištenja, pakiranja, prodaje i opskrbe hranom za životinje, ljekovitom hranom za životinje i hranom za posebne hranidbene potrebe životinja ili bilo koju drugu djelatnost s hranom za životinje i ljekovitom hranom za životinje, prijevoz hrane za životinje i ljekovite hrane za životinje, hranu za životinje, ljekovitu hranu za životinje i hranu za posebne hranidbene potrebe životinja, vodu za napajanje životinja, hranidbu životinja, uvezenu hranu za životinje i ljekovitu hranu za životinje te hranu za životinje i ljekovitu hranu za životinje namijenjenu izvozu, a provodi se u skladu s odredbama ovoga Zakona, Zakona o hrani te drugih posebnih propisa ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Namijenjen je svim korisnicima veterinarskih organizacija kao i ostalim interesnim skupinama u Bosni i Hercegovini.

Kongres se održava pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske te Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva i Šibensko-kninske županije, a u organizaciji Hrvatske veterinarske komore, Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Hrvatskog veterinarskog instituta, Hrvatskog veterinarskog društva 1893 i Udruge hrvatskih veterinarskih organizacija.

Osnovne rezultate istraživanja donosimo u tabelama 1, 2 i 3. U tabeli 1. donosimo podatke o dinamici promjene pojedinih rezultata poslovanja veterinarskih organizacija.

U označenom je razdoblju broj veterinarskih organizacija što su dostavljale Izvještaje o financijskom poslovanju FINI smanjen za 7,4 %.

Promjena broja svih zaposlenih u veterinarskim organizacijama razvidna je na grafikonu 1. Podatci o ostvarenom ukupnom prihodu veterinarskih organizacija upozoravaju na dublju recesiju u veterinarstvu od one u ukupnom hrvatskom gospodarstvu.

Tijekom recesijskog razdoblja ostvareni se ukupni prihod veterinarskih organizacija smanjivao 2,4 % prosječno godišnje i to u veterinarskim stanicama 6,58 %, a uz istodobno povećavanje u veterinarskim ambulantama 5,17 %.

Naime, već tijekom 2011. petina veterinarskih organizacija poslovale su bez ikakve dobiti.

Takvo je stanje očekivano s obzirom na narav poslovanja veterinarskih organizacija i način naplate svojih usluga.

Samo je trećina veterinarskih organizacija uspjela godine 2011. svoja potraživanja naplatiti u roku kraćem od 90 dana.

Temeljem podataka o rokovima naplate potraživanja i plaćanja dugova razvidno je ozbiljno pogoršanje likvidnosti veterinarskih organizacija, a osobito veterinarskih ambulanata.

Od ostalih pokazatelja navedenih u tabeli 1. valja upozoriti na znatnije smanjenje vrijednosti dugotrajne imovine veterinarskih organizacija tijekom recesijskog razdoblja te na istodobno povećavanje vrijednosti kratkotrajne imovine.

U tabelama 2. i 3. donosimo bitne kvalitativne podatke o poslovanju veterinarskih organizacija tijekom recesijskog razdoblja.

Temeljem tog pokazatelja za veterinarske organizacije tijekom recesijskog razdoblja razvidno je da je određeni broj veterinarskih organizacija u ozbiljnim poslovnim nevoljama i da će najvjerojatnije ići u stečaj, a njih gotovo 50 % posluje u tzv. sivoj zoni te bi njihova budućnost lako mogla postati upitna.

U zoni sigurnog poslovanja svega je 45 % veterinarskih organizacija.

Tijekom recesijskog razdoblja stalno se povećavao broj veterinarskih organizacija što posluju u sivoj zoni, a smanjivao broj onih što posluju u sigurnoj zoni.

Prosječni koeficijent tekuće likvidnosti svih veterinarskih organizacija povećan je s 2,2 u 2008. na 3,06 u 2011. godini.

Zabrinjava, međutim, činjenica da većina (58 %) veterinarskih organizacija nema dovoljno kratkotrajne imovine za pravodobno pokriće kratkoročnih obveza.

Koeficijent ubrzane likvidnosti pokazuje da značajna većina veterinarskih organizacija može pravodobno namiriti svoje kratkoročne obveze onom imovinom koju je najlakše pretvoriti u novac. Operativna marža je jedan od pokazatelja profitabilnosti poslovanja i ponajprije je indikator upravljačke sposobnosti te služi kao test za ocjenu poslovanja uprave.

Prema tom pokazatelju ubrzano se povećava broj veterinarskih organizacija koje ne ostvaruju nikakvu operativnu maržu, a smanjuje broj onih koje ostvaruju operativnu maržu veću od 5 %.

Prosječni je stupanj zaduženosti veterinarskih organizacija tijekom recesijskog razdoblja bio od 46,8 do 48,6 %.

Valja, međutim, naznačiti da je znatan broj veterinarskih organizacija ozbiljno zadužen (njih šestina), a njih gotovo četvrtina prekomjerno zaduženih.

Vrlo bitne, a s ekonomskog motrišta najbitnije, pokazatelje uspješnosti poslovanja veterinarskih organizacija donosimo u tabeli 3. Oni upozoravaju na ekonomsku uspješnost korištenja vlastitog i ukupnog kapitala.

Gotovo trećina veterinarskih organizacija godine 2011. nije ostvarila nikakav povrat na vlastiti kapital, a njih tri četvrtine ostvarile su povrat na vlastiti kapital manji od 8,0 %, odnosno manji od prosječne eskontne stope Hrvatske narodne banke i manji od prosječne kamatne stope na kunske kredite banaka bez valutne klauzule.

To je u suglasju s prije razloženim pokazateljima rezultata poslovanja veterinarskih organizacija.

Također, još jednom naglašavamo da je Hrvatska veterinarska komora članica Federation of Veterinarians of Europe (FVE), koja je krovna organizacija veterinarskih organizacija 38 europskih zemalja te da ni u jednoj od zemlja, uključujući i zemlje članice EU, veterinarska djelatnost ne podliježu postupku fiskalizacije.