Tek polagano je Vulgata potiskivala starolatinski prijevod (Vetus latina).

Poslije II. vatikanskog sabora zamijenila ju je Nova Vulgata 1979. godine koja je nastala kao rezultat prijevoda izvornih tekstova, uz oslanjanje na Vulgatu i starolatinski prijevod (Vetus latina).

Glavno mu je biblijsko djelo Quaestiones in Vetus Testamentum (Pitanja koja se odnose na Stari zavjet).

Prva sigurna vijest o postojanju bosanske biskupije nalazi se u Provinciale vetus (popis nadbiskupija i njihovih sufragana), koje je pisano po prilici god. 1188., a donosi popise biskupija, koje su postojale prije g. 1076. U tome se popisu navodi bosanska biskupija kao sufraganska biskupija splitska (298).

Ime Cavtat nastalo je prema Civitas vetus, kako su bjegunci u novoosnovanomu Dubrovniku nazivali svoje matično naselje.

Cavtat je antički jadranski Epidaurum; Civitas Vetus - preteča Dubrovnika, srednjevjekovni je gradić što se po urbanističkom planu izgradio na južnim padinama poluotoka s dvije, duboko pristupačne uvale.

Najvjerojatnije je od latinskoga pridjeva ženskog roda, što znači " star ", a glasio je već u vulgarnom latinitetu veclus (izvedenica od klasičnog lat. pridjeva vetus - " star ").

Vidjeli smo da je Vecla ime što dolazi iz latinskog vetus i sl.

Nekako u isto vrijeme evanđelja su prevedena na sirski jezik (Vetus Syra), da bi u 5. st. nastao sirski prijevod cijeloga Novog zavjeta, poznata Pešita (»jednostavni prijevod«).

Do danas nije posve jasno je li bilo više usporednih prijevoda ili se radilo samo o različitim preradama jednoga starog prijevoda (Vetus Latina).

Među važnije stare kršćanske prijevode Staroga zavjeta ubrajaju se i prijevodi na latinski jezik, posebice tzv. Vetus latina, te kasnija Vulgata.

Na primjer, u prijevodu Biblije poznatom kao Vetus Latina, nalazi se odlomak: ' ' est tamen ille dæmon sodalis peccati (= đavo je prijatelj grijeha), u kontekstu koji sugerira da riječ ille nije mogla imati nikakvog drugog značenja doli vrijednost člana.

Kozmografija Anonima Ravenjanina sastoji se od dužih i kraćih popisa gradova (civitates) nastalih temeljem kartografsko-itinerarske predaje.161 Iako se datira u 7. st., podaci iz nje odnose se na prvu polovicu 6. st. 162 Među inima u Dalmaciji (Dalmatia, Dalmatiae) na cestovnom pravcu od Burzumona do Nova (Novas) to djelo bilježi i Sarsiteron (civitas Sarsiteron, Sarsitheron): Također je uz Burzumon grad koji se zove Medione, Anderba, Ausustis, Emanio, Sarsiteron, Bistue Betus, Montebulsi, Libros, Orbam, Naurtio, Epilentio, Novas. 163 Burzumon se poistovjećuje s Bersumnumom (Birzuminium) s Tabule Peutingerianae i locira u Podgoricu, 164 Medione se izjednačuje s utvrdom Meteon ilirskog plemena Labeata u Medunu (Kuči) sjeveroistočno od Podgorice, a Anderba se locira u Nikšić (Crna Gora). 165 Ausustis se identificira s putnom postajom Ad Fusciana s Tabule Peutingerianae odnosno s Aufustianis Antoninova Itinerara i locira se u Tkanice (Tihaljina), Emanio se imenski dovodi u vezu s Imotskim, 166 Bistue Betus isto je što i Bistue vetus s Tabule Peutingerianae te se locira u Tomislavgrad167 odnosno u Čipuljić (Bugojno), 168 Monte bulsi se izjednačava s postajom In monte Bulsinio s Tabule Peutingeiranae te se traži u Privali na obroncima Tušnice između Buškog Blata i Duvanjskog polja, 169 Libros se identificira s Ad Libros na Tabuli Peutingeriani i locira se na Gradinu (Bukova Gora) kod Buškog Blata, 170 a Orba se locira u Aržano, Naurtio u Studence (Imotski), Epilentio u Proložac (Imotski), 171 Novas se od 1880. poistovjećuje sa Ad Novas odnosno s Novae te se locira u Runović (sl. 14.). 172 Iz Kozmografije Anonima Ravenjanina proizilazi da se Sarsiteron nalazio između Burzumona (Podgorica) odnosno Mediona (Medun, Kuči kod Podgorice) u Crnoj Gori i Bistue betus (Bistue vetus) u jugoistočnoj odnosno središnjoj Bosni.

Evo jedne brze ad hoc " mape " Bistue Vetus - Novas prema Škegri, Puljiću, Čači... kao uvod u satelitsku arheologiju.

Najstarija knjiga fonda je inkunabula: Nicolaus de Lyra, Postilla in Vetus et Novum Testamentum, (4 sv.), Venetiis, Franciscus Renner de Heilbronn, 1482. Najbrojnije su knjige iz 18. stoljeća, rukopisnih knjiga je 8 od kojih je najstarija Necrologium Patrum et Fratrum Provinciae Reformatae Sanctae Crucis olim Bosnae, Croatiae et Carnioliae " iz 1490. godine.

Svoj vrhunac današnji prostor Zenice dostiže u prvih šest stoljeća nakon Krista kad se na području današnje Zenice nalazi, uz Bistua Vetus (selo Varvara u Rami) i Delminium (Duvanjsko Polje), jedan od tri najznačajnija municipija i središta kršćanskih biskupija u Bosni, Bistua Novae.

Međutim, Vetus Latina i Vulgata to su prevele pogrešno s futurom (tradetur; effundetur fundetur), pa je onda i u rimsku liturgiju ušao futur.

Zapadnoeuropskim intelektualcima je bio dostupan i jedan dio Aristotelova Organona (Cathegoriae i De Interpretatione) u Boetijevu prijevodu kao Logica vetus.

Moramo naglasiti da se na VDO davće pozivaju te se njima koriste i drugi respektabilmi proizvođaći marinskih instrumenata: Teleflex, Ufleks, Vetus, San Giorgio i dr.

Ističu se pisci nekoliko značajnijih geografskih djela, primjerice franjevac Matija Petar Katančić (1750. - 1825.) iz Osijeka (Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum..., 1790. i Istri adcolarum Illyrici geographia vetus, I i II, 1791.), a u vremenu prelaženja s posvemašnje upotrebe latinskoga, njemačkog i talijanskog na upotrebu hrvatskog jezika, pojavljuje se Antun Rožić, varaždinski profesor, s prvim " zemljopisnim " udžbenikom na hrvatskom jeziku Kratek zavjetek zemaljskoga izpisivanja horvatske i vugerske zemlje... (1823.), koji je zapravo prijevod njegovog udžbenika na latinskom iz 1821. Ujedno, u Zadru geograf F.

Novi Hvar Civitas nova, preuzeo je upravnu i gospodarstvenu ulogu od grada na sredini otoka koji je postao Civitas vetus današnji Stari Grad.

Taj novonapučeni strmi i utvrđeni stjenoviti prostor (kaštel), pristupa uklesanih u kamenu živcu, ne duži od 700 m, predstavlja klicu naselja (Civitas vetus).

Pokopan je u kripti budimskoga samostana sv. Stjepana Prvomučenika. Već 1803. i 1805. priredio je poslije tiskana djela velike znanstvene vrijednosti, Orbis antiquus ex tabula itineraria (1 2, 1824 1825) i Istri adcolarum geographia vetus (1 2, 1826 1827), popraćena iznimno pozitivnom Schönwisnerovom recenzijom, a 1804 17. dovršio je u rukopisima sačuvane (Nacionalna knjižnica u Budimpešti, sign.

U knjizi Istri adcolarum geographia vetus nije pak tiskana već složena autobiografija Vitam suam auctor od dolaska u Peštu 1795. do umirovljenja. Pisao je na hrvatskom i latinskom jeziku opsežno i raznovrsno.

Zbog kompleksnih metoda, primjene terenskoga istraživanja, zabilježena (do 1798) u sačuvanim a neproučenim kartografskim mapama, i načela in situ, in visu, in usu te uporabe vrela njegova su djela stare hrvatske geografije i epigrafike Orbis antiquus i Istri adcolarum geographia vetus među kapitalnima, a on nezaobilazno ime u izgradnji moderne hrvatske arheologije.

Od prvoga objavljenoga djela, Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta (1782), koje nosi sva obilježja i smjernice njegova budućega rada i neporecive erudicije, do posljednjega, Istri adcolarum geographia vetus, koje sadržava prvi hrvatski teorijsko-epigrafski udžbenik (Geographiae epigraphicae proemion), ostao je vrijedan izvor arheolozima, te mu je i T.

Mommsen u zbirci Corpus inscriptionum Latinarum (Berlin 1873) pronio i sačuvao svjetski glas. U djelu Istri adcolarum geographia vetus (sa životopisom Stirps Katanich) oblikuje i svoje prve klasicističke ode u heksametru i sapfičkoj strofi (Valpo I, II, III), koje sadržavaju teze o autohtonizmu, što ih je, iako neupućen u znanstvena polazišta slavenske filologije i etimologije, razvijao u filološkim raspravama In veterem Croatorum patriam indagatio philologica (1790), Specimen philologiae te u knjizi De Istro eiusque adcolis (1798), prvoj opširnijoj i ozbiljnijoj hrvatskoj poredbeno-filološkoj i dijalektološkoj raspravi o suodnosu, pozajmicama i podrijetlu slavenskih jezika.

Na str. 260 " Otok Krk kroz vijekove " (a i na još par mesta va knjizi) stoji da su Rimljani nazvali grad Vecla (Becla) što u vulgarnom latinskom (u knjizi piše " narječje ") znači stara tj. civitas vecla - stari grad. usp. klasični latinski vetus staroslavenski vetbhb (otprilke jer niman tipki za točno napisat na staroslavenskom).

Bilo je to srednjovjekovno središte obitelji Slavogosti Galeša, koja je izgubila moć dolaskom venecijanske vlasti (1330.), no turiste, prema riječima Bartulovića, jednako oduševljavaju fortifikacijski ostaci na poluotoku Gradina (Civitas vetus Ielsae), kao i kula Tor južno od Jelse, što datira još iz 3. stoljeća prije Krista, jer njeni golemi kameni blokovi i danas bez izuzetka zadivljuju sve posjetitelje.

Prvotna kršćanska kateheza stalno se njime služila. [ 106 ] Prema staroj izreci, Novi zavjet se u Staromu skriva, a Stari se u Novom otkriva: Novum in Vetere latet et in Novo Vetus patet. [ 107 ]