Primati su red iz podrazreda viših sisavaca.

Još jedna osobitost je nepce, koje, za razliku od viših sisavaca, uvijek ima nekoliko otvora.

Pored već navedenih razlika u građi spolnih organa, od viših sisavaca se razlikuju i u načinu razmnožavanja.

Takvoj predrasudi je doprinijelo i uspješno istiskivanje tobolčara od strane viših sisavaca dovedenih na područja gdje ih ranije nije bilo.

Međutim, pada u oči da se, za razliku od viših sisavaca, jedva poneka vrsta prilagodila životu u vodi.

Najrazvijenija je kod viših sisavaca (placentalnih sisavaca), no razvija se i kod nekih drugih životinja koje nisu sisavci, kao što su morski psi.

U malo drugačijem obliku prisutna je i kod tobolčara, iako se ne smatra pravom placentom budući da se ne ugrađuje u zid maternice kao kod viših sisavaca i ima puno kraći vijek trajanja.

Razmatra se, da li ih se treba i dalje svrstavati u kukcojede, ili im dodijeliti vlastiti red, koji bi se zvao Erinaceomorpha na temelju pripadnosti grupi viših sisavaca.

Ova grupa čini samo oko 1,2 % raznovrsnosti viših sisavaca i imaju vrlo malu rasprostranjenost.

Ključna osobina viših sisavaca je vanjski sloj stanica oko oplođenog jajašca.

Građa organa za razmožavanje kod tobolčara se također razlikoje od onog kod viših sisavaca.

Šišmiši ili netopiri (Chiroptera) su red iz podrazreda viših sisavaca unutar razreda sisavaca.

Također se bavio veterinarskim treningom viših sisavaca (majmuna i morskih lavova) u zagrebačkom zoološkom vrtu.

Kod medvjeda je najveća razlika između težine majke i težine okota od svih viših sisavaca.

Zečevi ili dvojezupci su red iz nadreda Euarchontoglires viših sisavaca.

Sve vrste imaju relativno puno zubi, kod nekih vrsta se zadržalo 44 zuba, što je bio prvobitni broj zuba viših sisavaca.

Xenarthra su nadred podrazreda viših sisavaca koji obuhvaća red krezubica (Pilosa) i pasance (Cingulata).

Ranije su bili vođeni kao zaseban red, no danas su, kao jedan od četiri grupe unutar podrazreda viših sisavaca, svrstani u samostalni nadred.

Unutar skupine theria je najkasnije prije 125 milijuna godina došlo do razdvajanja tobolčara od viših sisavaca, jer su u to vrijeme živjeli najraniji poznati pretstavnici tih dvaju taksa (Sinodelphys szalayi odnosno Eomaia scansoria).

Zubalo tobolčara se u nekim aspektima razlikuje od onog kod viših sisavaca.

Građom svojih organa za razmnožavanje tobolčari se bitno razlikuju od viših sisavaca.

Mladunčad dolazi na svijet kroz porođajni kanal koji kod mnogih vrsta postoji samo za tu svrhu, a kote se u puno nerazvijenijem obliku nego mladunčad viših sisavaca.

Kao općenito kod svih tobolčara, i kod klokana se mladunci kote nakon vrlo kratkog razdoblja skotnosti (20 do 40 dana) i u odnosu na mladunčad viših sisavaca su jako nerazvijeni.

Tako je istrijebljeni tasmanijski tigar jako ličio na vuka, dok su mnoge vrste tobolčara razvile letne kožice na isti način kako su razvijene i kod viših sisavaca, i omogućuju im klizanje ili jedrenje zrakom.

Neke skupine tobolčara već svojim imenom daju naslutiti veliku sličnost skupinama viših sisavaca (štakoraši, više vrsta iz reda zvjeraša).

Sve vrste imaju relativno puno zubi, kod nekih vrsta se zadržalo 44 zuba, što je bio prvobitni broj zuba viših sisavaca.

Naime, tijekom dugog vremena razvoja viših sisavaca i čovjeka u prehrani je prevladavala biljna hrana bogata kalijem.

Najbolji primjer je proces regeneracije aksona u odraslom mozgu koji je u viših sisavaca vrlo neefikasan.

Evolucija Viših sisavaca, uključujući i čimpanze, kitove i ljude, donijela je novu razinu svijesti koja se zove« svijest o sebi »ili, jednostavnije, svijesni um.

To nije poremećaj nego jako raširena varijabilnost u vidu kontinuiranog spektra nazočna i kod ostalih viših sisavaca.