Od 1928. godine predaje na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu.

Najprije je radio kao učitelj u osnovnim školama u Medulinu, Hreljićima i Vodicama (kraj Buzeta), a nakon što je diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu predavao je na učiteljskim školama u Mariboru i Zagrebu, te kao profesor metodike na Višim pedagoškim školama u Zagrebu i Splitu.

Završio je gimnaziju u Puli 1961., neko vrijeme studirao na Višoj pedagoškoj školi u Puli i na Višoj pomorskoj školi u Rijeci.

Na zagrebačkoj Višoj pedagoškoj školi diplomirao je 1930. pedagogiju, psihologiju, hrv. jezik i književnost te povijest.

Diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu i podučavao jezike u Dubrovniku i Jelsi.

Od 1951. do 1953. godine studirao je na Višoj pedagoškoj školi i diplomirao na grupi Francuski i hrvatski jezik.

Nakon završene srednje ekonomske škole studirao je na Višoj pedagoškoj školi, gdje je i diplomirao 1988. god. kod prof. Anatolija Kudrjavceva, smjer razredna nastava.

Studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1924. - 1928.), te nakon II. svjetskog rata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1965. godine dokrorirao.

Bio je profesor na Višoj pedagoškoj školi i na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu, a osobito je proučavao stariju hrvatsku književnost.

Likovno obrazovanje stekao je u Školi za primijenjenu umjetnost, odjel grafika, kod profesora Petra Jakelića i Jakova Budeše, a zatim i na Višoj pedagoškoj akademiji u klasi prof. Ante Kaštelančića.

Na kraju spomenimo da je Krunoslav Kern diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu klasi prof. Mladena Veže 1959. te da je diplomirao slikarstvo na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1984.

Osnovnu školu završio u Kalniku, srednje obrazovanje stekao u Križevcima, a diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu.

Kroz rad na Višoj pedagoškoj školi u Splitu kao nastavnik katedre za eksperimentalnu fiziku i u tvornici Učila kao teoretičar i konstruktor materijalizirao je oko 350 inovacija, od kojih su 150 originalni izumi.

Na Višoj pedagoškoj školi završava studijsku grupu: glazba - hrvatski jezik.

Nakon rata ga ponovo aktiviraju komunisti, vraća se u Zagreb gdje predaje na Višoj pedagoškoj akademiji, radi u Ministarstvu prosvjete NR Hrvatske.

Nakon rata bio je 1946/47. prof. na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu.

Skladatelj i gitarist, glazbeno obrazovanje stekao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu.

Tek je 1962., naime, njegova ideja o osposobljavanju stručnog kadra za rad na suzbijanju poremećaja govora realizirana u vidu osnivanja Visoke defektološke škole u Zagrebu, čemu je prethodilo 14 godina rada odsjeka za stjecanje zvanja nastavnik-defektolog pri Višoj pedagoškoj školi.

Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi (likovni smjer) u klasi profesora Mladena Veže, Josipa Poljana i Pavla Gavranića.

To je prvi put ostvareno 1919. godine osnivanjem dvogodišnjega studija na Višoj pedagoškoj školi.

U požeškoj gimnaziji položio je razliku i veliku maturu, a zatim studirao povijest i hrvatski jezik na trogodišnjoj Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu.

Kruno je kasnije još (uz rad) studirao hrvatski i njemački jezik na Višoj pedagoškoj akademiji u Zagrebu, položio sve ispite osim predvojničke obuke pa stoga nije diplomirao (kao da sve predvojničke i vojničke tajne nije, htio-ne htio, savladao tijekom rata), slušao po nekoliko semestara na povijesti umjetnosti, fizici i astronomiji, psihologiji, pedagogiji i Višoj školi za vanjsku trgovinu.

Učiteljsku školu završio je u Varaždinu 1952. te nastavio studij u Čakovcu na Višoj pedagoškoj školi.

U Subotici je završio četiri razreda osnovne škole (u " Kerskoj škuli ") i četiri niža razreda gimnazije, te Trgovačku akademiju (1949.), a 1951. godine diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Novom Sadu (grupa kemija i fizika).

Na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1956. diplomirao je pedagogiju, psihologiju i hrvatski ili srpski jezik.

Studij povijesti i zemljopisa započeo je 1946. na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, a završio na Pedagoškoj školi u Puli 1963.

Profesor je na našoj školi od 1946. do 1950. i od 1951. do 1954. Nakon toga vremena obavlja različite pedagoške i druge značajne društvene funkcije u bivšem kotaru Vinkovci, prosvjetni je inspektor, savjetnik, kustos i direktor Muzeja, profesor na Višoj pedagoškoj akademiji u Osijeku i Slavonskom Brodu (odjeli Vinkovci), aktivan je član brojnih kulturnih, stručnih i znanstvenih društava Slavonije i Baranje.

Bio je i nastavnika tamburanja na učiteljskoj i Višoj pedagoškoj školi.

Istaknuvši se radom i pedagoškim talentom, odabran je (1933) za studij na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, potom je upisao i diplomirao pedagogiju s metodikom i pomoćne predmete na Filozofskome fakultetu.

Kod sestara milosrdnica završava preparandiju a na Višoj pedagoškoj akademiji hrvatski i povijest.