Nakon što je prije otprilike mjesec dana slaba gledanost Polagane predaje Bruna Gamulina srozala u javnosti (koju u ovom slučaju formiraju, i to s poprilično zlobe, filmski kritičari i publicisti) ugled (ili ono što je od njega ostalo) hrvatske kinematografije do najniže točke, nakon premijera Kraljice noći Branka Schmidta, a posebice Posljednje volje neimenovana redatelja i ovdje mnogo važnijeg producenta, mladoga dvadesetčetverogodišnjega Vicenca Blagaića, čini se da se ozračje u kojem se piše o domaćem filmu radikalno promijenilo, jer su se pojavili filmovi kojima je nedvojbeno jedna od prvih namjera bila privući našu publiku u kina.