naredalo se par kisnih dana, jel? a eto, tako je to.. prije svega, tribute za sve postenjacinje na ovom svijetu, nema vas puno, al jaki ste, nema kaj.. vratit novcanik pun love i dokumenata, to je stvarno snaga volje, ili dobar i kulturan odgoj, u pravom katolickom stihu.. nego, da ne smetnem temu s uma, u ovom posticu pricao bih o, khm, mladezi koja je skrenula s pravog puta... nisam ja sad nesto star i iskusan, ali, govorio bi o omladini od jedno 16 - 20 god.. majke ti bozje.. to, to treba sve, neznam.. secem se ja vungrijem, ma cak i prije vingrija, u nocnim satima, i na klupicama uvijek neki isti ljudi, stara ekipa koju znam iz videnja... a na vungriju prazno, mozda 2 - 3 napaljena para koji izmjenjuju tjelesne tekucine u nekim neprirodnim pozama (nije da ih gledam: D) na jednoj od klupica, od kojih je i meni jedna posebno prirasla srcu, no to je vec jedna druga prica.. znam, dok sam jos pohadao srednju, bina je bila nasa, svaki petak, subota, okupljali smo se tamo, svirali, pjevali, nalazili se sa svojim prvim pravim ljubavima-i to je trajalo do dugo u noc.. ja sam se tamo izvrsno zabavljao.. bolje nego u nekim diskacima i kaj ti ja znam kaj.. vjerojatno su zapuhali neki novi vjetrovi, vjerojatno je fora bit ucugan ko majka do pol 10, i razbijat po gradu, i sorat se.. i nznam sve kaj... recimo, jedan izvjestan birc u Smb.. mladez, nakljokana, napijena, i stalno bi neko nekog ucmekao i neznam kaj.. i glavno da je cajka u uhu.. o da... sampanjci i ostalo.. mislim, ne sudim ja nikome, al... da.. da nebi ispalo da je nasa generacija bila sqaud andela, al, mi smo se znali zabavljat, to je to... ko da smo rodeni u krivo vrijeme, nemam pojma.. a sto ces... sad zavrsavam ovaj ne bas tako zanimljiv post, sa okusom tresnjice pod nepcem, i nadajuci se da vam nisam puno oduzeo od vaseg cijnjenog vremena.. prijatno