Videoinstalacije (Notosphilia, 1376, Placelessness), bezimeni fotografski nizovi, prostorne instalacije (Bilješka 2) u radu Ike Peraić navode nas na plastike kretanja, gdje geste putovanja i njihovi ephemeri bježe od generalizirajuće percepcije, te kroz medijsku raznolikost vizualnog jezika tumače osobnosti i intenzitet jednog izmještalačkog iskustva.