Na njezinu su uspomenu ostali obzidani grobovi častnika okupacione vojske, nad kojima je podignut i mali spomenik nedaleko ceste pri svršetku jezera, ana njemu uklesana ustaška pjesma, koju je narod spjevao i još mnogo godina kasnije pjevao kao koračnicu na melodiju, koja je pola vieka kasnije u ustaškoj oslobodilačkoj borbi ua uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske postala ustaškom koračnicom i u Državi službenom koračnicom iza Narodne Himne.

Početkom XV. vieka bijaše grad Samobor svakako jur u rukah knezovah Celjskih, Hermana i Friderika, koji ga založiše svojim rodjakom Eberhardu i Ivanu Albenom Medvedgradskim za 4000 fr. u zlatu, izplativši u ime ovoga zaloga g. 1416 svotu od 1500 for. što su ju primili od Benvenuta Okličkoga za prodana dvoja svoja sela Cvetkovec i Teržić. 6 U vlasti knezovah Celjskih i Zagorskih, tih najvećih silnikah onoga vremena, ostade Samobor sve do izumrća iste porodice, te dodje po silovitoj smrti Ulrika, posliednjega kneza Celjskoga (g. 1456), u ruke njegove udove Katarine Brankovićeve, koja ga najprije založi slavnomu štajerskomu vitezu Andriji Baumkirhenu za 4000 for. a godine 1460, htede ga prodati, uz druge svoje hrvatske gradove, njemačkomu caru Frideriku IX., 7 koj medjutim u trajno vlastničtvo otieh gradovah nikada nedodje, prem da su u njekih stranah Hrvatske njegovi njemački ljudi upravljali, pošto je i udova Katarina Celjska, glavna neprijateljica porodice Korvinah, strastno podupirala Njemce, dok napokon oko g. 1463 nebijaše prisiljena ostaviti sasvim Hrvatsku.

U dokumentima je zabilježeno slijedeće: Koncem XIII. vieka (1297.) podigoše krčki knezovi Dujmo i Leonardo zabrinuti za duševnu obuku i naobrazbu senjskih građana, izvan gradskih zidina (u Sv. Petru) veličanstven hram sa samostanom reda sv. Franje....

Četvrt smo vieka u ' vinogradu ' svoje ljubavi.

Kad je naša vojska pod konac XVII vieka Liku i Krbavu od Turakah natrag predobila, budu godine 1701 po dvorskom povjereničtvu granice krajine s nova uredjene, te ovom prilikom pane za njeko vrieme Brinje sa Senjom i gackom županijom pod upravu kr. komore, dok se kasnije opet neutjelovi u krajinu vojničku, pod koje upravom stoji i danas.

Antun Gardić i drugovi zapečatiše šaljivom igrom: Brijač dvadesetog vieka, koji je cielo pučanstvo ućeralo u naj veći smieh.

Kada je grad brinjski sagradjen, to se upravo nezna, ali je stajao jur koncem XIV. vieka i bijaše poznat pod imenom Sokol, a još danas nazivlje ga narod Sokolcem.

Sva je prilika, da je i onda sjedio u bližnjoj Krapini, kad je početkom XV. vieka utemeljio pavlinski samostan u Lepojglavi.

O d stotine i stotina cielih ili na polak razrušenih razvaljenih gradjevina i umjetničkih spomenika sriednjega vieka, medju kojimi se samo u vojn.

Može se ponositi i svojom župnom crkvom, sagradjenom u gotičkom slogu oko XV. vieka. 31)

Kotroinauovići ovi, kao što i ostali Potravćaui doselili su ovdje iz Hercegovine istom na poćetku 18. vieka; pak buduć se Kotromanovići najbliže do Vindušića nastanili i po nieki način ga u svoje predvraće uhvatili, nastao je obićaj, da ga zovu Kotromanovića gradom, koj naziv nejma nikakve historične važnosti za poviest ove, zlameuite inčije, porodice.

Tu su i djela Dopunjci i izpravke za stariju povjest hrvatsku; Borba Južnih Slovena za državnu neodvisnost u XI. vieku - tekst u šest nastavaka objavljen u Radovima JAZU, rasprava Hrvatska dvorska kancelarija i njezine izprave za vladavine narodne dinastije; Stari priepisi hrvatskih izprava do XII. vieka prema maticam, zbirka izvora Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia; Podmetnute, sumnjive i prerađene listine hrvatske do XII. vieka u kojoj se bavi otkrivanjem lažnih isprava vezanih za najranije razdoblje nacionalne povijesti, te rasprava Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljišni obseg i narod.

Kao najpotpuniji historiografski doseg Franje Račkog označeno je gotovo zaboravljeno djelo Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. vieka.

Vlahe oko Steničnjaka naselio je koncem sedamnaestog vieka Ivan Drašković, a general Josip Herberstein naseli ih oko Skrada i Budačkog, te im također odredi zemlje navlastito med hervackim i vlaškim sinovi, davši im zemljišta među Koranom i Koranicom.

Magjarski je dakle narod u polovini 9. vieka služio Židovima.ÂŤ 9 Autor članka nalazi pozitivne riječi jedino za Svetoga Stjepana, prvog kralja Ugarske koji je pokrstio Mađare i stvorio mađarsku državu, ali i tu zlurado dodaje Âťda iz Magjara učini ljudeÂŤ. 10

No u čestih i žestokih turskih navalah i haranjih izgubi jurve u prvoj polovini 16. vieka sve ovdje izbrojene samostane, izim senjskoga, modruškoga i trsatskoga, te bi tako bila gotovo posvema propala, da joj nebude bila u sjevernoj Hrvatskoj bogoljubna darežljivost priskočila u pomoć, pokloniv joj obdarena samostana na Brdovcu (g. 1517. sada starija Gorica) i (1531) na Kotarih medju Plešivicom i Oštrcom (sv. Lenhard) s jedne, a s druge strane: da joj nebude bio nedavno u cetinskom samostanu izabrani kralj Ferdinando I. izprosio (1559.) od dalmatinske države pazinski samostan, i otvorio joj put u svoje nasljedne zemlje, po imenu u Kranjsku, gdje dobi (g. 1559.) od austrijske države zbog turskih navalah opustjela samostana u Rudolfovcu (Rudolfswerth) i u Goričkoj, gdje joj nadvojvoda Karlo pokloni (1565.) ono glasovito proštenjište, svetu Goru više Gorice.

I tako koncem 16. vieka imadjaše samostane u: Trsatu, Senju, Pazinu, Zagrebu, Brdovcu, Kotarih, Rudolfovcu i svetoj Gori.

Priča se, da su susjedni njemački vitezovi, što njegda gospodovahu nad slovenskom zemljon u dolnjnoj Štajerskoj, nadjenuli tomu gradu ime Drachenstein, a u listinah sriednjega vieka spominje se pod imenom Trakenstayn, kasnije Trakostyan.

Povjest Hrvatah kroz stolieća, osobito ovamo iza početka novoga vieka, dokazom je neprestane borbe proti neprijateljem, koji nas htiedoše lišiti domovine, narodnjeg značaja, bivstva i budućnosti.

Čim se navlaš postiže, da se je malobratski red u Bosni, Srbiji i Bugarskoj brzo razgranio tako, da je jur početkom druge polovine trinajstoga vieka imao njeka vjerovjestnička staništa, u kojih su vjerovjestnici ovoga reda mogli stalno prebivati, te svoje redovničke i vjeroviestničke dužnosti nezapriečno izvršivati.

Juraj cetinsko-slunjski borio se za svega svojega vieka postojano i neustrašivo s nekrstom, a kolik je bio čuveni i slavni vojvoda i junak posljednji Franjo slunjski, ban hrvatski, o tom liepo i uzorito pišu naše domaće poviesti.

1. Iz života i uspomena 2. Drugi " kip " domovine/1891./3. " Stari " umiru - " mladi " se dižu 4. Iz hrvatske politike pol vieka prije osnutka Banovine Hrvatske 1914 - 1939 5. Prilozi za upoznavanje života i rada vodje Stjepana Radića 6. Prve godine diktature kralja Aleksandra

^ 2 Wadding i njeki po njem scienijahu, da je 1260. god. nastala bosanska namjestnica (vicaria absoluta seu provincialis) sastavljena od osam čuvarija; ali učeni Greiderer pa i Čevapović dokazaše, da je namjestnica bosanska, izpravnije bosansko-hrvatska, postala tekar 1339. god.; po čem je suditi, da se je ono izvješće u Waddingove ljetopise Albisa, Huebra, Sanniga i drugih nespominjuć ili uvuklo iz sredine 14. vieka u 1260. godinu, ili pako da ondje naznačene čuvarije naznačuju samo vjerovjestnička staništa.

I jer za svog kratka vieka Nameljem se i napilam I zemljakom biele čohe Stùpajući nagomilam:

Da, Vrgorac je dosta samu sebi, Vrgorac će do vieka prkositi zemlji i narodu, jer što Vrgorac zna to nitko ne zna

Nakon njega, Ivan Kukuljević Sakcinski piše u svojem prvom članku iz 1869. godine: " Kada je grad brinjski sagrađen, to se zapravo ne zna, ali je stajao jur koncem 14. vieka, i bijaše poznat pod imenom Sokol, a još danas ga nazivlje narod Sokolcem ".

U danas vec znamenitom uvodnom predavanju Logici (1875) Markovic uz ostalo kaze: " Nista vriedna ne nastaje ljudskim radom bez zive logicne, esteticne i eticne teznje t. j. bez filosofijske teznje.... Ona (filozofija) se razmice od naroda k narodu, ter narodi, koji su dosljaci u njezinu svetistu bili prije dva tri vieka, sad su starosjedioci.

Odavle se može s razlogom nagovieštati, da su ugledni i bogati knezovi krčki, modruški, vinodolski i senjski, prozvani od XIV. vieka Frankapani, svoje stolno mjesto Modruše uredili prema svojoj uzvišenoj časti, koju su sveudilj u hrvatskoj domovini obnašali.

Dičiti se možeš njime: Njim carevi carevahu, Njim kraljevi kraljevahu, Slavne mu je loze ime, Slavan puk ga svojim zove, I dok bude slavi vieka, Bit će i on njojzi jeka Od viekova u viekove

Još početkom XIV. vieka pripadao je taj grad sa sudjednimi gradovi Kamenicom i Vinicom pod neposrednu vlast ugarsko-hrvatskih kraljevah, a brojio se medju gradove stare županije zagorske.