U sve te četiri godine samo njih dvanaest je izvuklo živu glavu, a i tome mogu zahvaliti tek dosta brzoj vijetnamskoj vojnoj pobjedi nad Pol Potovim Kmerima 1979. godine, kao i činjenici da je zatvor trebao određenu radnu snagu za djelotvorno funkiconiranje: tako je uvijek na životu ostavljan jedan čovjek koji govori vijetnamski (Vijetnamce su za vrijeme Pol Pota ubijali masovno, jer im sustav jednostavno nije vjerovao), jedan električar, jedan strojar, jedan stolar, jedan čistač...