I nekako smo se spetljali, i nakon što je trajalo par mjeseci, ne znam točno, nekako je priznao da ima ženu i dijete i da je ' malo ' više stariji (10 g).. ja sam se smrzla... Inače, u to doba, nekako je bilo malo ljudi u ' vezama ', uglavnom se to mijenjalo i razmijenjivalo, nije bilo potrebe da netko nekog ' vara ', jer bi se sa pol sata razgovora prekidalo, nisu to bile ozbiljne stvari, momci su trčali i izvodili romantične komedije, cure se hihotale i to je uglavnom bilo vrlo zabavno, vijorili smo kao vjetar, tulumarili i izlazili, bar ja.. no, kad je tip to ' objasnio ' što je već imao, osjećaj je bio užasan, pa odrasla sam uz obiteljske ljude, imale smo (cure) jasan stav (bar ja) da su takvi tipovi creepy, ljigavci i osim svega nismo htjele da je zbog nas (opet, bar ja) itko nesretan kao one žene koje smo vidjele, a čiji muževi su varali, ili djeca čiji roditelji nisu sretni zbog tog što im se starci ne slažu ili se zajebavaju naokolo (piju, birtijaše, i sl)... neko vrijeme sam razmišljala što da napravim, a činio mi se to kao prilično strašna stvar, i kako to riješiti.. razmišljala sam i da nestanem, i da kažem njegovoj ženi, pa zaključila da od tog isto nitko neće bit ' sretan, da će samo bit još više tuge i boli, a nisam ni znala od čega se sve sastoji situacija, kad je već utajio tako bitne elemente.