Karlova cesta vijugala je visovima Gorskog kotara.

Čitav niz kuća na glavnoj i, ustvari, jedinoj cesti koja je vijugala kroz selo, bio je nakićen drečavim, bujno rascvalim geranijama.

U daljini već se vijugala rijeka, a kroz noć se strahovito orio smijeh doktora Kvaka.

A iza naših leđa je auto-cesta lagano vijugala kroz Ličko polje ususret moru.

Stazica je vijugala kroz zapuštene voćnjake i nekadašnje vrtove dalje ka sjeveru, vjerojatno opet do ulice Voćnjak... a ja sam se morao vratiti do grada jer sam već kasnio na jedan dogovor.

Bučna željeznička pruga vijugala je prema maglovito bogatom zapadu čije pravo ime još nisam znala.

Jednog je ljetnog i vrućeg jutra pred njihovim očima osvanuo nesvakidašnji prizor: Tri su kamiona protutnjala pored njihovih kuća, uskom i asfaltiranom cestom, koja je više nalikovala na seoski puteljak i koja je vijugala kroz livade i šume i prolazila pored voćnjaka, pa čak i jednog vinograda u svom podnožju.

Od ranih jutarnjih sati, dok je nad Zadrom vijugala magla, kolone ljudi u tišini su se slijevale prema Poluotoku.

Jedina glavna ulica u Dobrin Cityju što je u dnu doline, slijedeći tok potoka, vijugala prema prijevoju, već godinama nije bila osvijetljena.

Prolaskom kroz šumu crnog bora, izbili smo na visoravan i tek tad uočili stazu koje se prema nama vijugala iz smjera sjevera.

Sada je nije bilo dosta i bila nam je privlacna samo tamo gdje nije ustajala, nego je brzo vijugala izmedju stijena...

Na stazi dugoj 6200 metara, koja je vijugala obroncima Medvednice od Gornje Bistre pa do skijaške staze na Sljemenu, nastupili su naši početnici Dario Dovranić i Ivan Novaković.

Ostali članovi društva bili su za sto i više koraka odmakli po stazi koja se vijugala šumom.

Tek u jednom usjeku, njegovim dnom, potom dnom provalije, tekla je neka rječica, vijugala kroz rijetku i prozirnu šumicu, neobično tankih i visokih stabala, i gubila se u mračnoj duplji stijene, oblikovane gotovo kao da je ljudskom rukom rađena, nalik na portal gotičke crkve.

Oko siluete vijugala je duga kosa.

Pod proplankom u dolini vijugala se Blatnja između vinograda i livada u dubokom koritu, a u daljini, u pepeljastoj maglici ljetnog sutona, sve jasnije u obrisima rasle su konture gorskih bokova, plavkaste i prozirne kao na japanskom crtežu.

Prometne prilike su bile loše i u Lokvama, jer je Lujzijana vijugala kroz čak 35 nepreglednih zavoja na samo 3,5 kilometara dužine.

Od 1902. do 1935. brdovitim je krajolikom podno Rakotula vijugala Parenzana, uskotračna željeznica koja je povezivala Poreč i Trst.

Zvuk lomljenja je prolazio kroz otvorene prozore auta dok smo prolazili makadamskom cestom koja je vijugala kroz šumu.

Između Tifana i djece na ulici vijugala su se ljeta, proljeća, jeseni.

Cesta se vijugala među brežuljcima, sad se sakrivala, sad opet pokazivala.

Povijesna cesta vijugala je ispod modruške tvrđave, ulazila unutar gradskih bedema Modruša, i prolazivši sredinom naselja, nastavljala put južno prema pavlinskom samostanu u šumi Gvozdu i dalje prema Senju, ili sjeverno preko Careva polja prema Oštarijama (Otoku), dolinom Mrežnice prema frankopanskom Pokuplju, do Ozlja, Ribnika i kranjskih zemalja (20).

Sedamdesetak godina kasnije, od graditeljskog čuda najromantičnije lokalne željeznice koja je 33 godine polako i postojano vijugala propinjući se zavodljivim brežuljkastim krajolikom istarskog zaleđa oplemenjenog vrijednim težačkim rukama, ostalo je relativno malo, mada ne i nedostatno.

Noćna linija za Zagreb iz Splita Vozila je Likom kroz kišu I vitar U videu se vrtila kazeta I ono par glava šta nije moglo spavat Gledalo je film Crvena planeta A šofer Petar je ponija I Petak II Cesta bila je pusta, upalija je duga Ispod busa je vijugala duga bila pruga Razmišlja je kako će udrit po fažolu Kad za uru vrimena dođu u Macolu Odjednom, na cesti sa strane Staja je čovik I maha mu da stane Usrid ničega, u mrklom mraku Petar pomisli: Čovik je sigurno u crnjaku. lagano uspori i stane sa strane Čovik uđe u bus I predstavi se: »Frane. »Bija je cili mokar, pod njim cidile se lokve Nije reka odakle ide ni dokle Samo se smistija iza Petra u sicu I počeja priču s čudnim izrazom na licu: Ma jel vidiš ti prijatelju šta nam to rade tu nema pravde, brate jako mi se gade jel ti vidiš što se događa nikog ništa ne pitaju, to me pogađa Oni zatiru, brate, sve Hrvate I sve što je Hrvatsko Unose razdor Sve nas hoće u zatvor, u Haag Pazi šta ti kažem, njima naređuje sam vrag Komunjare, misliš da znaju išta oni Iza njih su sotone, masoni Amerikanci, a oni ko balavci Gdje Amer okom, a oni skokom Sve Titovi đaci, svaki bi nas prodo Ajoj prijatelju, neće to na dobro. Tu zastane na tren, Petar ga pogleda u retrovizoru zbunjen Pomisli: Ovi je munjen. Frane je gleda okolo nekim pogledom ludim na onih par budnih Al niko ga nije obadava I tek tu i tamo bi se pridigla koja glava pa je nastavija u istome filmu a Petar je malo smanjija klimu Sve su to zakuvali Židovi preko svojih lobija, Vjeruj ti meni, sprema nam se robija I cijeli se svijet protiv Hrvatske urotio šteta što ih Hitler nije sve pobio al ima nas, brajko, još onih pravih I država se, prijatelju, oružjem pravi Svaki pravi Hrvat imo je pušaka pet A vratio je dvije Sebi ostavio tri, I još bolje Naće se tu I dvije tri zolje, pa uz pomoć Božje volje Prvo riješit kukolje iz vlastitog žita sve one koji još uvijek vole Tita samo gledaj kad to krene kako tamanimo crvene Svi ko jedna duša, a svaka puška, rode Prolivena sa malo svete vode Ovako više ne može, I brat bratu Meni je najbolje bilo kad sam bio u ratu Kad smo tamanili četnike I balije Tu ga Petar prekine: Ma, prestani pričat pizdarije

Bilo je jedanaest sati prije podne kada je mlad čovjek bijelom, poput mliječnoga traka cestom, koja se kao zmija vijugala zelenim parkom, koračao odmjereno prema dvorcu vlastelinskomu.

Budući da sam djetinjstvo provela na Zelengaju, krenula sam putem kroz šumu, koji je nama stanovnicima Zelengaja i dijela Pantovčaka, služio kao prečica do centra grada, jer je asfaltna cesta vijugala oko šume i njome je put bio mnogo, mnogo dulji, a kako u to vrijeme još nije bilo ni autobusa, a osobnih automobila samo u snovima iz SF-a, svi smo pješačili.

- sami možemo izjaružati morsko dno - sami možemo proizvoditi sekcije - sami ih možemo vaditi i održavati - cijeli posao zamjene sekcije i zaustavljanja prometa ne bi bio duži od nekoliko dana - čelična cijev od tunela bi zbog elastičnosti bila potpuno otporna na potrese, vijugala bi zajedno sa terenom, čak i kad tunel ne bi bio ovješen na betonske blokove nekim šinama koje bi omogućavale uzdužno i poprečno pomicanje. - manja cijena od cijene mosta

Buka kafića vijugala se oko njih, a oni su zamukli.

U jednom smo trenu presjekli jako široku šumsku cestu (možda je to ta koja je vijugala od samog starta našeg uspona? ne znamo).

Gordana, Goran, Robert, Marija i Ivan, svi iz Vukovara i svi odjeveni u hrvatske dresove, ponosno su se pridružili navijačkoj povorci koja je vijugala od hotela Dunav do križa na ušću Vuke u Dunav, pa dalje prema Memorijalnom groblju, poželjeli su da daleko dopre poruka sa skupa, " a to je napokon mir u Vukovaru " Među navijačkim skupinama nitko nije zabilježio bilo kakav incident, a pjevali su uglavnom navijačke domoljubne pjesme.