U kasna poslijepodneva parovi leže na obali ispod palmi ili šeću vijugavim putem pored sadhua - svetih ljudi.

Dr Carrovi nećaci i nećakinje su postali milijunaši, kupac je ostao anoniman no vrlo vjerojatno je da je i on ekscentrik koji je kupio elegantni grand tourer kako bi uživao u vožnji vijugavim seoskim putevima u pitoresknoj unutrašnjosti Engleske.

Ako putem bilo što kažem, a ti ne uspiješ shvatiti smisao mojih riječi, pitaj me o njima tek kada se vratimo u ashram. Učenik pristade i tako se obojica zaputiše vijugavim puteljkom prema šumi.

Vijugavim koritom, penjući se kroz uske klance i klisure govori o snazi ljudi koji žive na njezinim obalama.

Nisu mogli odgonetnuti što se zapravo dogodilo pa su vijugavim šumskim puteljkom krenuli kući.

Svi ostali djelitelji pravde, od zabačenih igrališta s vijugavim aut linijama do zagrebačke Arene, bit će prozivani ' sudijom ' u svakoj prilici kad navijač smatra da su ' njegovi ' oštećeni.

Po uskim vijugavim ulicama, po brojnim starim kamenim kućama, dvorištima, po plavom nebu i moru što ih okružuje.

Još jednom se prisjetite svih čari vožnje po nizinama ispresjecanim vijugavim potocima i riječicama koje se slijevaju u rijeku Odru, potom po dijelu općine Orle uz Savu, savske rukavce i bijela jata pataka i gusaka, te konačno vožnje do kolijevke grada Zagreba kako je popularno nazvana rimska Andautonija.

Nakon toga smo se još malo uspeli vijugavim brdskim uličicama do mjesta Sitno Gornje.

On i njegova radna skupina za izvoz lakih nota busom se vozila dugim vijugavim meksičkim cestama, kada se sa brda sjurila skupina razbojnika sa namjerom da ih opljačka i razguzi.

Schiirmanna iz Haaga, po kojemu je kasnije izrađen definitivan regulacioni plan grada, koji je bio na snazi do 1941. Koncepcija ovog plana je: mediteranski grad s vijugavim ulicama i zatvorenim prostorima, bez naročitog diferenciranja saobraćaja.

Grotlo 12. (na slici desno), izgrađeno u Bauhaus stilu sa svojim karakterističnim vijugavim tornjem, koji je tijekom godina postao simbolom za cijelu pokrajinu Ruhr, smatra se arhitektonskim i tehničkim remek-djelom.

Kako su se župljani općenito okupljali ispred crkve, glavno pročelje je raskošno ukrašeno vijugavim biljakama i cvijećem s fantastičnim arhitektonskim elementima, anđelima, likovima Djevice i svetaca, posebno ističući svetog Franju.

Zimi pak, valoviti brežuljci prekriveni snijegom ispresjecani vijugavim cesticama.

Engleske godine su roman koji vas prvo malo uspava svojim sporim, vijugavim ritmom, a onda vas počne filati stanjima potrage zbog potrage.

Pa se čeka i dok se šetnicom uz jezera guraju svi oni koji bi htjeli što bliže ljepoti, zaviriti preko ograda, otkriti klenove dok mirno plove u svom staništu, vidjeti neviđeno dok vijugavim mostićima i drvenim stazama prelaze preko jezera.

- Tvoj je točno do onog kamena - pokaže Markan rukom na veliki kamen pored kojeg je počinjao strmi uspon uz brdo kozjom prtinom, ukoliko se željelo izbjeći trostruko duže hodanje vijugavim serpentinama.

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

I linije u njenim slikama isto tako mimo i nekako nostalgično teku, svojim laganim vijugavim ravničarskim ritmom otkrivaju nam prisustvo rođenog Slavonca i u pejzažima dru gih krajeva.

Crn i strašan oblak iskidan vijugavim i drhtavim vatrenim linijama, širio se praveći dugačke slike od plamena.

I dalje se nazire more, al uz njega se sad, mnogo jasnije vide polja koja iz ove perspektive izgledaju ko prutići od plastelina, prošarani vijugavim uspavanim zmijama (rekoše mi ljudi da su to rijeke)... i mislim se, u onoj sekundi kad je sinko konačno umuko i zabavio se otvaranjem i zatvaranjem prozorčića na avionu, kako da ja volim tu zemlju?

Duž cijele zapadne strane Zapruđa arhitektica Popović je uredila veliki park želeći postići dojam divlje, organičke prirode.Veći dio parka ukopan je ispod razine ceste i prošaran raznolikim visokim drvećem, te vijugavim šetnicama.

O bično oko ponoći šećem psa uokolo velikog parka ili po vijugavim stazama kroz njega.

Nitko nije ostao ravnodušan a tako ćete i Vi ostati oduđevljeni živopisnim kućama pastelnih boja, primorskom šarmu i mrežom puteljaka za šetnju i litica za penjanje koje povezuju mjestašca vijugavim putevima ispresjecanim terasastim brdima vinograda i maslinika.

Da se to nije dogodilo, pokraj velebne zgrade sveučilišta okružene parkovima, vjerojatno bi se i danas nalazili barem tragovi arapskih, latinskih, grčkih, armenskih i židovskih kuća, sjajna emirova palača, džamija koja sad možda u dijelovima leži ispod prvostolnice i bazar okružen vijugavim i uskim uličicama.

Penjuci se tako vijugavim stazama moze se naici na oskudno bilje, ali i saznati nesto o okolnom bilju koje nije pozeljno dodirivati, a pogotovo ne predio ociju ako se isto i dotakne.

Šareni istarski slajdovi Poseban je doživljaj voziti se vijugavim istarskim cestama kroz središnju Istru uživajući u svakom novom slajdu.

Padala je kiša i smog se poput u sivo obučenog putnika namjernika u vijugavim linijama vukao po pločnicima.

Ta su polja išarana vijugavim cesticama i oputicama, među kojima je množina onih na kojima dva automobila ne mogu se pravo i komotno mimoići.

Dok se tako vozim vijugavim putem za Prozor gledam uzburkanu i živopisnu dolinu Rame smjerom između Konjica i Jablanice.