Imajte srca rekoh ljudima padajući imajte duše viknuh zvijerima klizeći milost milost ha ha ha smije se kopilad on bi da živi pa neka živi pa neka uživa uživa uživa u živom pijesku

On mi ju stisne, pogleda me u oči, zausti nešto, pa se opet grčevito trže. Ernesto, Ernesto viknuh.

" Tko mi to kaza? " viknuh,

Kada viknuh, da pregrizem smijeh: Et cum spiritu tuo, junac riknu, udari u vrata i top-top-top odmagli na hrastovačko groblje.

Viknuh: »Zete, poludio si, lažeš« Na silu nasmijah se glasno.

Čekam ove g i opet izgaram. i onda se uhvatim za 1. detalj koji Djevica kaže: - EROS, a NASA ERIS. 2. detalj onaj snimak SOHO teleskopa koji pokazuje bijelu golubicu. naime ja tražih znak križa i nikako mi nije ovaj oblik ličio na križ. i mislim si mislim što bi to bilo????.. i sjetih se da sam nedavno slikala BIJELU GOLUBICU DUHA SVETOG i viknuh EUREKA.

»Ja ti tamo ne idem« viknuh mu. »Dođi ti ovdje.«

" Ludo ", viknuh, " to su glasi, bog će posla da te spasi Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.

A onda okuraživši se kanda viknuh jednoj omorici iz svega glasa: Bojiš me se, ha No to velebno stablo a i sva druga uokolo ne trepnuše ni jekom.

Glave dolje, viknuh što sam glasnije mogao.

Miči se od tog govna, viknuh, Dosta je bilo za danas

Jel ne ko ranjen?, viknuh, gledajući ležeću vojsku.

- Ali žuta je boja agresivnog intelekta viknuh i probudih se u znoju. 2. Treba provesti temeljitu dilersku reformu, sasuh si u lice dok sam promatrao svoj iskrivljeni kemijski odraz u ogledalu.

Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naoštrih pero.

I prije nego viknuh eureka, Lile me odgurne od ekrana i zgrabi tipkovnicu... ček, ček., ako i nije ovaj tip, ja ću ga uvjerit da je on izgubija stick

»Ma, pričaj kad ti velim« viknuh, prislonivši mu pištolj na potiljak.

- Kada viknuh da pregrizem smijeh... - sladogorko nasmijehnuti - rumenkaste kao oblačak - lice crveno kao od požara - svileno nebo večernje - mlada i mekana duša - sve je puno mene i mojih teških kaosa - kriška moje duše - sramotan lutam tuđim cestama - O, čovjek je komedija, počinjući u šali, živući u smiješnosti i umirući u lakrdiji. - reče mirnim altom gdje pjevahu sjene i snovi - srce se objesi o suho grlo - kao da umiru od ljepote - pretvoriše se ruke u oči - blijedim glasom, krhkim kao paučina

On ni ne pokuša se branit Tako debel glup i lijen Znaš li da živim u tvojoj ulici? viknuh On pogleda me kao da sam s mozgom rastavljen O, re? e on, nisam pojma imo (Cave 1997:125);

»Jebote, baš me oćeš usositi« viknuh.

- ' Nikome gospodine, mi... ' - ' Čupko ' viknuh, te nastavim slušati sa smješkom koji, iako sam bio tiho, odaje dojam da netko zubima škripi po školskoj ploči.

I tad se digoh kao Prometej k o Ikar što htje jezdit nebom i viknuh glasno: Gospodine, gdje si? A eho mi samo, vrati iste rijeèi Gospodine, gdje si? Gospodine, gdje si? Gospodine, gdje si? Da li sam proklet kao Odisej, da lutam ovim svijetom besmislenim, da srce utapam u svjetovne laži, i bezuspješno v j e č n u l j u b a v tražim - O vjetre silni, daj ti mi kaži?

Ostali su mi još samo ti blagdani, »Božići«, zbog čega iznova viknuh: - No, onda, jeste li mi konačno pronašli tu kravatu?

Puknuo sam ko hrenovka: gle, sestro, viknuh, kičma te boli jer se uopće ne krećeš a imaš jedno sedamdesetak kila viška

Novim komadićem autoceste brzo stigosmo do Visokog, ali ja samo iz auta viknuh Zdravo Semire, šta ima, kako si, a on mi odgovori zdravo, šta ima ko ' tebe, kako s ' ti.

Šuti i ne reci više ništa« viknuh, ponovo uperivši pištolj u njegovo lice.

- Hvala. - viknuh za njom.

/// - oh milijon puta tenks reče lejdi Di pa me stisne u čvrst zagrljaj i kušne me onako prijateljski, u desni obraz. odložih sportsku torbu u hodniku i odmah se primih posla. valjalo je prvo utvrditi je li u pitanju hardverski kvar ili softverska greška. lejdi Di donje krekere i sok. - dobro je rekoh nakon izvjesna vremena greška je u softveru. - tenks gad odahne ona. obrisao sam par programa i nanovo ih instalirao. promatrala je što radim, a onda se povukla u kuhinju. nadzirao sam instalacijski proces, grickao krekere, zalijevao ih sokom i čekao da završi pa da klisnem doma i nažderem se krmetine. - eto još malo viknuh podešavajući parametre i uštimavajući završno stvar. - super javi se čio glas iz kuhinje. - eto, gotovo - možeš li načas doći? ustao sam i pošao u kuhinju. opružena na stolu, naga, lejdi Di se servirala na velikoj aluminijskoj taci. prvo što sam pomislio bilo je jebote gdje je našla tak velku tacu? ali nisu li konceptualne umjetnice isto što i pjesnici, ritardi u svijetu? raširila je noge i rekla - izvoli, posluži se. onako bakrena, od solarija iskvarcana izgledala je fino, kao reš pečeni odojak. sjeo sam za stol i zabio njušku u njezin crni dalmatinski teško prohodan gustiš i rovao prema raspuklini u potrazi za crvenim tartufom mljackajući i rokćući poput zadnje šiptarske prostačine. vani je padala uporna, dosadna kiša. pomislio sam kako je ovo kvalitativan pomak u našem prijateljstvu. onda sam joj ga zbičio.

Sad mi samo zapali sic, jebo te, viknuh.

Evo ga - viknuh ispaliv kuburu u glavu konja, koji se prevali i konjika pokri.

Taj grozni teret što na meni leži, Ni smrtnim ledom neće da priušti Hladnoću grla; a biva sve teži: Odjednom skoro viknuh: voda pljušti