Ranjivost s kojom se, u većoj ili manjoj mjeri, susreću osobe s invaliditetom pogodna je za zlouporabu, slijedom čega su pojedine društvene skupine učestalije podvrgnute nasilju, što povećava opasnost višestruke viktimizacije (primjerice, žena koja je pripadnica nacionalne manjine i k tome osoba s težim oblikom invaliditeta).

Da su, pak, pri ovakvom razmišljanju u središtu pozornosti predstavnici Crkve, po sebi je razumljivo, oni su, što se ne može nijekati, još uvijek oni koji imaju najjači utjecaj na stvaranje javnog mnijenja i stavove pripadnika hrvatskog naroda, stoga teško mogu izbjeći dio odgovornosti za dvije spomenute strategije pripadnika hrvatskog naroda infantilnosti i samopožrtvljenja (viktimizacije).

Vjerujem da je to časno i pošteno, no s druge bi strane Crkva morala, u duhu današnjeg Pape, biti spremna uvidjeti i svoje pogreške koje je počinila u odnosu na taj isti hrvatski narod, a među njih zasigurno spada, možda i nesvjesno, nametanje pojedincima, pa i cijelom narodu, strategije infantilnosti i viktimizacije.

Najvjerojatnije je da će upravo oni uočiti zadirkivanja, podsmjehivanja, zlostavljanje, izostajanje sudjelovanja u socijalnim aktivnostima na igralištu ili tijekom odmora, znakove predrasuda ili viktimizacije u pisanim radovima i slično.

Pojam nasilja odnosi se na više oblika i vrsta viktimizacije.

Korišteni upitnik se sastoji od četiri cjeline: 1. se odnosi na sociodemografske podatke ispitanika, a uključuje i ispitivanje kriminalne viktimizacije te iskustva ispitanika s tijelima kaznenog progona i pravosuđa; 2. cjelina upitnika se bavi ispitivanjem općih strahova, uključujući i strah od kriminala; 3. se odnosi na strah od kriminala i strahove od specifičnog kriminala; 4. cjelina ispituje stavove ispitanika prema kažnjavanju, njihove vrijednosne stavove, ali i stil života.

Obično se koristi isključivo standardno pitanje koje potječe iz ranih istraživanja u SAD: Koliko sigurno se osjećate kada noću sami hodate po Vašem susjedstvu? No, opravdano se postavlja pitanje mjeri li se ovim pokazateljem strah od kriminalne viktimizacije, ili pak neki drugi i općenitiji strah.

Punomoćnica tužiteljice podnijela je zahtjev za izuzeće sutkinje zbog strukturalne viktimizacije svjedokinje koja je svjedočila o počinjenoj diskriminaciji od strane vjeroučiteljice, međutim, zahtjev je odbijen.

U okruženjima s velikim postotkom viktimizacije LGBTIQ učenika poput psihičkog i fizičkog nasilja, spomenute beneficije nisu tako vidljive.

O preteškom i mučnom životu pod teretom dvostruke viktimizacije autorica govori u drugom dijelu romana kada opisuje proces suđenja.

Druga, komplementarna strana te privatizacije ljudske tragedije je njezina nacionalizacija: ista fotografija postaje svjedočanstvo zločina koji je jedna nacija počinila prema drugoj, dakle dokument nacionalne viktimizacije, odnosno sredstvo nacionalističke mobilizacije.

Pravobraniteljica za djecu upoznala je dr. Baileya s dosadašnjim aktivnostima svojega Ureda u vezi sa zaštitom djece žrtava od sekundarne viktimizacije te podržala sve prijedloge usmjerene na poboljšanje tretmana djece-žrtava u pravosudnom postupku.

Pružanje niza medicinskih, pravnih i ostalih stručnih informacija te istodobna pomoć psihologa, nužna je u saniranju problema, izbjegavanju sekundarne viktimizacije, oznaživanju pojedinaca i njihovom osposobljavanju za život.

Unatoč obećavajućim protagonisticama, film je nažalost tek hrpa stereotipa, (auto) viktimizacije i jeftine simbolike, pa je možda sigurniji dokumentarni odabir Bili smo tu, film Davida Weissmana, o počecima epidemije AIDS-a u San Franciscu.

Strah od kriminala (engl. fear of crime) se kao metodološka tvorevina i predmet sociološkog izučavanja inicijalno pojavljuje u kasnim 1960 tim u Sjedinjenim Američkim Državama (uvođenjem istraživanja kriminalne viktimizacije), a nakon toga tijekom 1980 tih i u Ujedinjenom Kraljevstvu u obliku poznatog Britanskog istraživanja kriminala (engl.

Naime, jedna je stvar strahovati od vlastite kriminalne viktimizacije, a sasvim druga je pak stvar percepcija kriminala kao ozbiljnog društvenog problema.

Tako se s jedne strane nalazi opća zabrinutost vezano uz percepciju (ne) sigurnosti u društvu, a koja je prije posljedica medijskog izvještavanja o kriminalu i socijalne dezorganizacije u vlastitom okruženju (tzv. broken windows teorija ili teorija razbijenih prozora), negoli realna procjena rizika od vlastite kriminalne viktimizacije.

U svakom slučaju potražite pomoć školskog/vrtićkog osoblja te zajedno poduzmite potrebne mjere s ciljem zašite djeteta od daljnje viktimizacije.

Takav se trend ponajviše ogleda u kaznenoj politici, kako na planu preventivnih mjera, tako i u sferi represivnih kaznenopravnih rješenja (sjetimo se samo rasprave o uvođenju tzv. sigurnosnog čuvanja tijekom izrade novog Kaznenog zakona), koja se sve više udaljavaju od koncepta realne opasnosti od kriminala, a sve više približavaju osjećajima i strahovima od kriminalne viktimizacije.

Opremiti dionike postupka potrebnim znanjima i vještinama za specifičnosti rada sa zlostavljanim djetetom, poticanjem razmjene iskustava i povezivanjem svih uključenih aktera od prijave kaznenog djela do završetka postupka kako bi se osigurala kvaliteta sudskog postupka te zadovoljenje pravde uz istovremeno sprječavanje sekundarne viktimizacije djeteta.

U pogledu kriminalne viktimizacije (tablica 2) oko 10 % ispitanika izjavljuje da je bilo žrtvom nekog kaznenog djela, a od čega je čak 60 % bilo nasilnog karaktera.

Visok udio nasilne viktimizacije se, zapravo, može objasniti percepcijom kaznenog djela kao teškog oblika protuzakonitog ponašanja, a uslijed čega ispitanici isto smatraju relevantnim za anketu, dok o lakšim kaznenim djelima vjerojatno niti ne iskazuju.

U skladu s viskom udjelom nasilne viktimizacije preko 70 % ispitanika istu opisuje kao loše iskustvo.

Kao razlozi zašto građani ne prijavljuju diskriminaciju navode se neosviješetnost žrtava o pravima i zabrani diskriminacije; nepoznavanje sustava zaštite od diskriminacije i raspoloživih sredstava zaštite; nepovjerenje u sustav zaštite jer građani smatraju da se niti po prijavi neće ništa dogoditi; diskriminatorna postupanja percipiraju se kao normalna; te strah od negativnih posljedica i daljnje viktimizacije te provociranja daljnjih neugodnih situacija.

Osim toga, nakon preživljavanja nekog tragičnog događaja (koji i jesu najčešća tema u medijima) pričanjem o tom događaju žrtve i/ili obitelj žrtve ponovno prolazi (potpuno nepotrebno) cijelo traumatsko iskustvo prolazeći kroz situaciju sekundarne viktimizacije ", ali bez ikakve korisne terapije, dakle, bez svrhe olakšavanja boli.

Ovaj paradoksalni raskorak između straha od kriminala i realne vjerojatnosti kriminalne viktimizacije, kako u pogledu dobi, tako i u pogledu spola, možda govori i o uzrocima kriminalne viktimizacije mlađe osobe i muške osobe se uslijed nižih razina straha od kriminala možebitno u većoj mjeri izlažu rizičnim situacijama te su skloniji rizičnom ponašanju.

Iako bi bilo za očekivati da će iskustvo viktimizacije biti značajan prediktor straha od kriminala, istraživanja pronalaze slabu ili nikakvu korelaciju u tom pogledu.

U projektu se pošlo o toga da zaštita znači smanjenje tenzije i sprječavanja ponovne viktimizacije žrtve kroz dugotrajni sudski proces, rekao je Hrvatin.

Šešelj besramnim postupkom vlastite viktimizacije gradi sebi spomenik u zemlji u kojoj su njegovi radikali jedna od utjecajnijih stranaka, a Glavaš je, kako vidimo, ozbiljno ugrozio vladajuću stranku.

Sve to dovodi do namjerne i nenamjerne zlouporabe ovog termina što rezultira porastom predrasuda prema žrtvama mobbinga te sekundarne viktimizacije.