Upravo će ta, kako je Carl Emil Schorske naziva u knjizi Beč krajem stoljeća, »generacijska pobuna protiv otaca u potrazi za novim samoodređenjem«, 1905. primorati nekoliko mlađih zagrebačkih arhitekata: Stjepana Podhorskog, Vjekoslava Bastla, Edu Šena i Viktora Kovačića, da kao ishodište strukovnogeneracijskog djelovanja osnuju Klub hrvatskih arhitekta jednu od prijelomnica hrvatske moderne.

Zbirka sadrži ukupno 419 predmeta (barokna plastika, ikone, stilski namještaj iz razdoblja 16 - 20 stoljeća, hrvatsko slikarstvo 20. stoljeća, skulpture, medalje i plakete Roberta Frangeša-Mihanovića), a posebno je značenje zbirke u tome što su u interijer kuće, prema projektu arhitekta Viktora Kovačića, koji je i autor projekta cijele kuće na Rokovom perivoju, ugrađeni elementi Zagrebačke katedrale uklonjeni prigodom njezine obnove prema projektu Schmidt-Bolle, kao i dio namještaja franjevačkoga samostana u Klanjcu.

Dajući sintetski pregled razvoja hrvatske arhitekture u dvadesetom stoljeću, od presudne pojave Viktora Kovačića do suvremenih kretanja, Galović je iznio niz novih detalja i saznanja do kojih je došao intenzivnim izučavanjem te teme vođen ključnim mislima: 1. Arhitektura je umjetnost oblikovanja prostora, 2. Istinski nosioci razvoja arhitekture su materijali i konstrukcije, 3. Pročelje je izvanjska, estetska i samo jedna od manifestacija stila, 4. Čitanje moderne arhitekture temelji se na principu iznutra prema van 5. Čitanje arhitektonskog djela zahtijeva razumijevanje prostora i vremena, odnosno konteksta nastanka.

Široj kulturnoj i stručnoj javnosti predstavit će se presjek kroz cijelu povijest arhitekture i urbanizma grada, od građevina i projekata Viktora Kovačića, preko Kučana, Richtera, Galića do najnovijih arhitektonskih koja Zagrebu daju identitet europske metropole.

Slučaj je htio da se ranih sedamdesetih preselimo upravo u novozagrebačku Ulicu Viktora Kovačića, odakle je krajem osamdesetih uslijedio novi val odlazaka u Kinoteku.

Predstavila je i prve hrvatske pilote Viktora Kovačića i Dragutina Novaka te pronašla podatak da je prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru održan 1809., a ne 1832., kako se dotad tvrdilo.

Terezija Kovačić (1891 - 1966), udovica pok. arhitekta Viktora Kovačića, darovala je 10. srpnja 1953. cjelokupni inventar stana u Masarykovoj ulici 21 kojeg je po vlastitoj zamisli uredio arhitekt Viktor Kovačić.

Obavijesti na tel. 4851363. (Muzej Grada Zagreba) i 4855 - 911 (Zbirka Viktora Kovačića).

Misao vodilja bila je mir i industrijski napredak, a koliko su umjetnici u tome bili uspješni, pokazuje više od 750 izložaka, među kojima su djela Ljube Babića, Vladimira Becića, Vilka Gecana, Marina Tartaglie, Sergije Glumca, Huga Ehrlicha, Stjepana Planića, Viktora Kovačića, Drage Iblera

Uz Viktora Kovačića Bastl je predvodio drugu akademsku generaciju zagrebačkih arhitekata koja je početkom dvadesetog stoljeća u hrvatsku arhitekturu inaugurirala nove oblikovne izričaje.

Simbolično je da Kallinu s obje strane uokviruju kuće Viktora Kovačića te da je početkom prošlog stoljeća na mjestu starog gradskog majura ostvaren vrijedan arhitektonski ansambl dvojice bečkih studenata, Wagnerovih učenika, a zagrebačkih arhitekata.

- Prije dva mjeseca trebalo je napraviti posao odvodnje, odnosno ocjevljenja jarka u Vinogorskoj ulici od Viktora Kovačića, dakle uz županijsku cestu, ali ništa nije učinjeno te je uslijed kiša došlo do potapanja podruma obiteljske kuće.

Tomu svjedoči velebna crkva svetoga Blaža arhitekta Viktora Kovačića, jedno od najvrjednijih ostvarenja sakralne arhitekture s početka 20. stoljeća.

Naličje: motiv crkve Sv Blaža u Zagrebu, (pogled sa križanja Deželićeva prilaza i Primorske ulice) djelo arhitekta Viktora Kovačića.

Dakako, jedan od tih nabora je i palača Burze arhitekta Viktora Kovačića, koju nažalost nije dovršio, budući da umire 1924. tijekom njezine izgradnje.

Lea Pelivan (1976.) i Toma Plejić (1977.), STUDIO UP sa svojim su prvim osvojenim natječajem, Gimnazijom i sportskom dvoranom u Koprivnici, 2003. nagrađeni na Salonu arhitekture, da bi projekt osvojio i Viktora Kovačića, najvažniju stručnu nagradu, koju dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata.

Upravo u tom duhu Laszlo će možda najpreciznije očitati rad našega najvažnijeg arhitekta Viktora Kovačića, koji, prema njemu, »na sutoku wagnerijanskog protofunkcionalizma i loosovskog racionalističkog prosvjetiteljstva artikulira ishodište zagrebačke moderne arhitekture«.

Polaznici Dječjeg vrtića Balončica i učenice OŠ Viktora Kovačića izveli su nekoliko glazbeno recitatorskih točaka.

Arhitekte Sašu Randića i Idisa Turata koji zajednički arhitektonski ured u Rijeci vode od 1992. godine, utjecajni japanski časopis za arhitekturu GA DOCUMENT nedavno je svrstao uz bok najznačajnijih arhitekata današnjice, uvrstivši njihov projekt poslovne zgrade Adris grupe u Zagrebu među 23 najbolja svjetska projekta koja su pred realizacijom, a djela su arhitekata poput Normana Fostera, Renza Piana, Jeana Nouvela, Rema Kolhaasa, Zahe Hadid, Franka Gehryja, Alvara Size, Stevena Holla, Davida Liebeskinda â ¦  Tim povodom razgovaramo s arhitektima koji za svoj rad već primili više važnih priznanja, među kojima dva " Viktora Kovačića " za dogradnju Tehničkog fakulteta u Rijeci, te pastoralnog centra Trsatskog svetišta  »Aula pape Ivana Pavla II«, kao najbolje arhitektonske realizacije 2003. i 2008. godine, po ocjeni Udruženja hrvatskih arhitekata kao najviše domaće strukovne organizacije. Poslovna zgrada Adris grupe, međutim, nikada neće biti realizirana i pritom neće biti jedini projekt ovog dvojca koji ostaje samo u papirima, a da ga autori pritom ubrajaju među svoje najznačajnije, top-projekte.

Odabrali smo lokalnu Osnovnu školu Viktora Kovačića za predstavljanje ovog projekta.

Arhitektonsko djelo Viktora Kovačića (1874 - 1924) odavno je uvršteno među najznačajnije u povijesti hrvatske arhitekture.

Na sjevernoj strani trga (br. 3) nalazi se poslovno-stambena zgrada arhitekta Viktora Kovačića iz 1922., a cijelu južnu stranu trga zatvara veliki peterokatni blok građen 1933. kao stambena zgrada JAZU, koju su izveli srhitekti Edo Šen i Milovan Kovačević.

Među zagrebačkim muzejskim zbirkama ima nekoliko njih (uglavnom izdvojenih od svog matičnog muzeja) koje rijetko dočekaju posjet... jedna od takvih je i stan poznatog zagrebačkog arhitekta Viktora Kovačića, koji se, da priča bude zanimljivija, nalazi usred centra grada, u Masarykovoj 21, nedaleko Kazališne Kavane.

Polazak povorke gostujućih skupina prema školi uz marševe i nastup Desiničkih mažoretkinja počinje u 14 i 30 sati, a centralna proslava u 15 u dvorani OŠ Viktora Kovačića.

Kod sedmih razreda najbolji je bio Valentino Kunštek iz OŠ Viktora Kovačića Hum na Sutli.

No istinski značaj ovog pročelja dolazi do potpunog izražaja u trenutku kada ga sagledamo u zajedničkom kontekstu s uglovnom palačom Gradskih poduzeća arhitekta Jurja Denzlera (1932.) i također uglovnicom, kućom Frank arhitekta Viktora Kovačića (1913.) a sa kojima ova zgrada čini vrijednu arhitektonsko spomeničku cjelinu koja oblikuje sjevernu stranu jugozapadnog stambenog bloka zagrebačke Zelene potkove.

Priznanja su još dobili Ivan Lukina (8. a), Domagoj Božić (7. c), Elizabeta Kovačević (8. b) i Nikola Kosović (7. a) - svi iz OŠ Donja Stubica, te Nikolina Humski (8. a, OŠ " Viktora Kovačića " Hum na Sutli).

Na tim zdanjima građanskoga monumentalizma bili su uposleni najvažniji domaći arhitekti poput Viktora Kovačića i Aladara Vladimira Báránya, koji su tu gradili reprezentativne zgrade s historicističkim vokabularom, još daleko od stila moderne, koji počinje tek na početku susjedne Zvonimirove ulice.

Na broju 3 nalazi se stambeno-poslovna zgrada Viktora Kovačića, koju dr. Ivo Maroević ocjenjuje kao vrlo znakovitu: »Usput ne smijemo zaboraviti da je to prethodnica arhitekture tridesetih godina, prethodnica koja je već riješila mnoge probleme i čije rješenje postaje sastavnim dijelom novih razmišljanja.« Na drugoj strani trga golemi je stambeni blok u kojem je danas studentski dom, koji je do 1990. nosio ime po narodnom heroju Nini Markoviću, a danas po Meštroviću.

Prikazom povijesti zagrebačke arhitekture i urbanizma koji gradu daju identitet europske metropole - od građevina i projekata Viktora Kovačića, preko Kučana, Richtera, Galića do najnovijih arhitektonskih rješenja - prezentirat će se kako Zagreb posljednjih 135 godina slijedi europske građevinske i arhitektonske trendove.