Nastavila je pjevati vrlo različite uloge, od Grofice u Mozartovu Figarovu piru, Aide, Agathe u Strijelcu vilenjaku Carla Marije von Webera, Antonije, Giuliette i Olimpije u Offenbachovim Hoffmannovim pričama, Jenifer na praizvedbi opere Ljetno vjenčanje Michaela Tippetta, Weberove Euryanthe, Pamine u Čarobnoj fruli, Eve u Wagnerovim Majstorima pjevačima, Händelove Alcine, Gilde u Verdijevu Rigolettu, Desdemone u Otellu, Madame Lidoine u Razgovorima Karmelićanki Francisa Poulenca, Donne Anne u Don Giovanniju do Donizettijeve Lucije di Lammermoor pod ravnanjem Tullija Serafina u režiji Franca Zeffirellija u veljači 1959. koja joj je otvorila put u svjetsku opernu orbitu i učvrstila u belkantističkom repertoaru.