od glave riba smrdi, al ko jebe glavu idemo mi na rep. idemo sve sjebat. dakle, sjebali smo doktore, sjebali smo profesore, sjebali policiju, vojsku, ajmo sad poštare, smetlare, frizerke, kumice na placu, idemo sjebat pedikere, noćne crtače zebra. a ne, ne, najmo propustit sjebat i blagajnice, čistačice, krojačice... jer nad ovom predstavom ne slini sam dubravka vrgoč, ma ni dolenčić to ne bi bolje zrežiral. kaj da vadiš mine iz dobrohotnog i toplog dreka, a ne diraš minsko polje. ma dajte molim vas. pa to se događalo godinama. i kaj. bu rojs ostal bez diplome. ma dajte molim vas, kaj je s brdom sportaša koji su pozavršavali ekonomiju za tri leta usput trenirajući šest vuri dnevno, kaj je sa škvadrom koja je već desetak godina s lažnjacima od diplome uspjela uništiti sve kaj se uništiti dalo. kaj bu s tim? moruzgvin pjev, dragi moji. još jedna predstava u kojoj su glavni pizdeki i izdajnici uvaljeni u tople sjedalice publike, te na kraju odlaze doma u svoje vile i viletine uz poznatu bahatu bol u kurcu. žrtvovat će sve vrijednosti za svoje vrijednosti pasimmater. ista se stvar ponavlja i mi ko hrčci grebemo po istom toboganu, a od glave smrdi jebemti i ja sutra ne bum, makar je petak, ribu kusala. sramotna je ta naša nacionalna tolerancija i toliko tužna ta kontinuirana izdaja koja nas pretvara u sužnje nad sužnjima. imali smo svoju Hrvatsku i gle tu Hrvatsku poslije kiše, puna je pizda pa ih njiše, al nek se čovjek malo skrije i eto ti nove pizdarije.