Ja recimo smatram Vede za najboljim znanjima koje je čovječanstvo ikad imalo i u nekim dijelovima govori se o demonima koji su vlasnici velikih vimana (svemirskih brodova), a u kjima vlada duhovni mrak i duhovno neznanje.

" Naprava što se svojom snagom kreće kao ptica, bilo u vodi ili u zraku, zove se - Vimana...... koja se može kretati nebom, od mjesta do mjesta...... od zemlje do zemlje, od svijeta do svijeta...... prozvaše je vimanom svećenici znanosti...... Tajna građenja letećih naprava...... koje se ne lome, ne mogu se rastaviti, ne pale se...... i ne mogu se uništiti...... Tajna zaustavljanja letećih naprava.... Tajna stvaranja letećih naprava nevidljivima.... Tajna prisluškivanja zvukova i razgovora u neprijateljskim letećim napravama.... Tajna dobivanja slike iz unutrašnjosti neprijateljskih letećih naprava.... Tajna utvrđivanja smjera leta neprijateljskih letećih naprava.... Tajna onesvještavanja bića u neprijateljskim letećim napravama i uništavanja neprijateljskih letećih naprava... "

Veliki junački ep Ramajana koji sadrži oko 24 tisuće dvostiha od po 32 sloga podijeljenih u sedam knjiga, donosi vrlo detaljne opise vimana nebeskih kočija ili letjelica čije pogonske motore pokreće neka bijelo-žućkasta tekućina, vjerojatno neka vrsta benzina ili živa.

Izgrađen je u dravidskom stilu bez sukanasike, s kvadratičnom dvoranom, unutarnjim prolazom i svetištem iznad koje je trokatni vimana toranj.

U Ramajani i Drona-Parvatyju sedmoj knjizi velikog junačkog vedskog epskog spjeva Mahabharate vimana je opisana kao leteći stroj kupolasta oblika velik poput kuće.

Vimana je imala dvije etaže, prozore i kupolu sa šiljkom koji je vjerojatno bio antena.

U velikom junačkom spjevu Ramayani zapisano je o letu vimana sljedeće: Na Raminu zapovijed podigla se veličanstvena nebeska kočija uz strahovitu tutnjavu prema ogromnom oblaku

U stvari, onaj tko svetkuje ovaj nevjerojatan Ekadasi odlazi u veličanstvenom rajskom avionu (vimana) u Gospodinovo prebivalište.

Vimana je, upravljana vještim rukama pilota, mogla putovati na manjim visinama slijedeći trag ptica, nebeskim svodom visoko iznad oblaka, ali i na znatno većim visinama po stazama kojima su putovali polubogovi.

S tih visina moglo se iz vimana vidjeti kopno oko oceana te ušća velikih rijeka koje se u njih ulijevaju.

Prilikom kretanja vimana po tlu njihovi su kotači ostavljali tragove.

Čuvale su se u posebno građenim prostranim građevinama (hangarima) zvanim na sanskrtu Vimana Griha.

Hram Mallikarjuna je također izgradila druga supruga kralja Vikramaditya, odmah nakon Virupakshe kao njegova manja kopija s četverokatnim vimana tornjem koji ima okruglu filijalu od grive i sikhare (slika gore desno).

Takvi su, na primjer, opisi vimana, letećih strojeva bića s drugih planeta, detaljno opisani u tim drevnim spisima, o kojima se nešto ozbiljnije počelo razmišljati tek pri pojavi prvih aviona.

Ovi živopisni drevni opisi leta vimana neodoljivo podsjećaju svakoga tko ih pažljivo pročita na danas svima dobro poznat fascinantan prizor uzleta i leta neke suvremene mlazne ili raketne letjelice.

Čak i kad se indijski zrakoplovni inženjeri služe tekstovima straim nekoliko tisuća godina kako bi pokušali unaprijediti suvremene zrakoplove i rakete do stupnja vimana kojima su letjeli njihovi preci.

Naime, priča govori da vimanama upravljaju bogovi i da je jedna jedina vimana toliko moćna da može uništiti čitavu zemlju.

Kao sto su tamo i opisane procedure koje je pilot Vimana morao svladati.