U knjizi ' Dvije strane medalje - dijalektološki i jezičnopovijesni spisi o hrvatskom jeziku ' (309 str.) obrađena su, između ostaloga, hrvatska narječja u srednjem vijeku, tri dijalekta triju narječja kao najizrazitiji primjeri migracija u hrvatskom jeziku, nacionalno u srednjojužnoslavenskim organskim i drugim idiomima, leksički, sintaktički i drugi utjecaji u hrvatskim dijalektima, čakavski, kajkavski i štokavski glagolski sustav, izoglose refleksa jata u hrvatskim organskim idiomima, čakavština kao jedno od hrvatskih narječja, hrvatska dijalekatna leksikografija u 20. stoljeću, hrvatski dijalekti u 17. i 18. stoljeću, kajkavsko narječje i njegova proučavanja, dosadanja proučavanja hrvatskih štokavskih dijalekata, hrvatska dijalektologija od 1945. do 2005., Zoranićev jezik i jezik hrvatske renesansne književnosti, jezik Marina Držića, kultura hrvatskog jezika u doba " Knjige od uspomene " (1673. - 1784.), hrvatski jezik 18. stoljeća i Andrija Kačić Miošić, ' najstariji dubrovački govor ' i ' najstarija dubrovačka proza ' Milana Rešetara, hrvatski jezikoslovci Kruno Krstić, Ljudevit Jonke te dijalektalno u zbirci Vinka Nikolića ' Moj grad ', ' Ognji i rože ' Ivana Gorana Kovačića, Josip Pupačić i stari pisci hrvatski, čakavština Miroslava Kovačevića Senjanina te jezikoslovac Dalibor Brozović kao i Glorija Rabac-Čondrić i Istra.