Nije loše, u jednom danu popeli smo se oko 1200 visinskih metara, a spustili oko 900 metara, i to za oko 5 i pol sati hoda.

Slijedi stotinjak visinskih metara uspona kroz lijepu hrastovu šumu do prijevoja, i onda nekoliko koraka spusta do KT 8 Talijanove pećine (380 m/m).

Po prvom planu maraton je trebao biti malo duži od 200 km sa 1500 visinskih metara.

Ono što treba napraviti je prijeći 800 visinskih metara i zabiti sve moguce zastave koje ima i spretno se spustiti dolje.

Ukupno oko 250 km kilometara te preko 5700 visinskih metara penjanja.

Od tamo laganim hodom stiže se do vrha Dobratsche na 2166 visinskih metara odakle se otvara prekrasna panorama.

Gledam okolo i komentiram: > > Marko, dobar smo mi to krug napravili, a dobro smo se i ispenjali. Bacam pogled na GPS i ustanovljujem da smo nabrali više od tisućuičetiristo visinskih metara.

Uglavnom za 150 visinskih metara nam je trebalo oko 2 i pol sata.

Krećemo dalje, sada moramo savladati dodatnih 300 visinskih metara da se dignemo na prvi vrh na putu, Hohberghorn.

Ukupno oko 6 i pol sati za uspon i silazak od nekih 1930 m visinskih metara.

Potrebno je oko sat vremena za otprilike 430 visinskih metara.

Spust je bio prva liga, a pogotovo onaj dio po siparu Male Mojstrovke kad se sjuris 200 visinskih metara za manje od 5 minuta.

Dostup dvijestotinjak visinskih metara probijanja kroz čudan snijeg je Vlatko odradio i dao mi mogućnost da dođem u ulaznu grapu relativno ok.

Pri planiranju planinarskog uspona koristimo osnovnu formulu koja kaže da u sat vremena savladavamo 300 - 350 visinskih metara i/ili 3 km.

Dnevne etape uspona i aklimatizacije na visinu iznosile su 15 - 20 km i od 500 do 1000 visinskih metara, a cijeli treking oko 200 km.

Objašnjava mi da nas još čeka jedan uspon od 600 visinskih metara, pa mali spust i onda opet uspon od 200 m.

Ledenjak započinje u podnožju stijene i završava sa velikim ledopadom, nekih 2400 visinskih metara niže od vrha.

Cijelo vrijeme smo na visini oko 2800 m sve do mosta Larja bridge gdje kreće oštar uspon od 550 visinskih metara do Namche Bazara.

Za one sa velikim egom, Velika Kajkavijana od oko 300 km i preko 4000 m visinskih metara te za one normalne, Mala Kajkavijana od oko 180 km i 2500 m visinskih metara.

Tamo su došle za nešto više od četiri sata, a to znači da su na visini iznad 8000 m savladavale više od 100 visinskih metara na sat što je u alpinizmu fantastično brzo.

Tignes otvara svoje staze svim zaljubljenicima snijega u subotu 19.06., a sezona će trajati sve do 29.08. Skijanje će biti moguće od 7:15 do 13 sati na 12 pripremljenih staza koje se prostiru na čak 750 visinskih metara.

Podsjetimo, cijela trasa utrke duga je preko 200 kilometara sa oko 5760 visinskih metara penjanja i oko 5300 visinskih metara spuštanja, u kombinaciji planinskog trčanja i orijentacije.

Kod uspona se u isto vrijeme popnemo za oko 300 visinskih metara dok smo kod silaska za polovinu vremena brži tako da se za 1 sat spustimo za oko 450 visinskih metara.

Ostalo je jos cca 350 visinskih metara uspona (ništa lakše zar ne??).

Odustao je nakon odvoženih 104 km i nešto više visinskih metara nego ja u svojih 119 km.

Izlaz iz Sjevernog Raza na vrhu se spaja sa Hanzovom stazom koja vodi na vrh (cca 200 visinskih metara), no Mateljan je nasao nekakvu stazicu koja skracuje put za minimalno sat vremena tako da smo se poprilicno brzo nasli u domu na Vrsicu sa hladnom pivom ispred sebe gdje smo jos dva sata cekali ostatak ekipe koji je guslao iza Kreso - Skuli naveze.

Razlog za penjanje oko 150 visinskih metara nisu samo lijepi pogledi već stijena koja se okomito obrušava u rijeku.

Damira očekuje preko 200 dužinskih kilometara sa oko 5760 visinskih metara penjanja i oko 5300 visinskih metara spuštanja, u kombinaciji planinskog trčanja i orijentacije.

Moram priznati da nisam micao osmjeh s lica cijelo vrijeme, jer iako smo odskijali samo trećinu velebnog K2, ipak smo savladali ne malih 900 visinskih metara u predivnim uvjetima.

Gotovo 1400 visinskih metara uspona prolazi se neprekidno samo uzbrdo bez imalo položenih dijelova.