Šume u njoj krila prostora i tonu vjekovi.

Nego, sve kad bi inače bilo, sve kad srca ne bi imao na žrtve roda moga, na glave posječene, na kuće popaljene, na imanje razasuto, na nenadno uništenje svega dobra, koje vjekovi truda teku, ja bih volio da mi mrtvačko zvono zazvoni nego da bunu u narodu mome zapamtim.

Vjekovi drevni njoj sličnu ne dadoše još

Božić - mali Bog, Dijete, ali mu se u očima zrcale svjetovi i vjekovi, širina zemlje i visina neba.

Skupim svoje dostojanstvo, kao haljinu neke srednjevjekovne dame, istina pomalo okraćale jer su vjekovi učinili svoje i kiša i bura su skinule biserje koje je davno našiveno...

Njegova su vremena i vjekovi, njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti.

Njegova su vremena i vjekovi zaključio je nadbiskup Puljić poželjevši da im Isus donese mir kako bi oni mogli biti mir i blagoslov svima koje susreću.

Istvan i k k carstva blješti na proljetnom suncu. pogled s Citadele, Pešta na dlanu. mostovi kao klamerice spajaju dvije obale. slika parlamenta lagano se ljuljuška u Dunavu što lijeno protiće. ulica Vaci. s obje strane trgovine, kao klanac kroz koji teće nabujala rijeka ljudi. kao mravi, ruka punih papirnatih vrečica, nose teret sto puta veći od onog koji mogu platiti. trg heroja. vjekovi spremni protutnjati nizinom, osvojiti, pokoriti, obraniti. brončani se velikani šepure u očima turista. ne vidjeh Belu IV kako bježi pred Hunima, kako padaju velikaši na mohačkom polju pod sjajnom sabljom sultana Sulejmana Veličanstvenog, kako Mikloš Horti veselo dočekuje trupe III rajha, kako Imre Nagy spušta glavu pred ruskim tenkovima, ne vidjeh uplakane sinove i kćeri velikog Đingis kana. svi ponekad krijemo svoju prošlost. a onda Ikea. potrošačko carstvo na kraju grada. tek nekoliko kupljenih sitnica kao prilog sjećanju. u ovom se gradu uvijek dobro jelo. orkestar cigana. prva violina, kočoperni starčić s poštucanim brcima nepogrešivo u pogledima gostiju pronalazi melodiju. konobar cigansko pečenje, da budem u tonu i tokajac, ne zbog hrane nego sjećanja. mjesec se vratio iz Kine. dobra veće, nešto za prijaviti. umorni pogled Moga Svjetla U Tmini i široki osmjeh. - hvala, bilo je lijepo... - i meni lutko

I sve do dana Ovoga Knjiga se pobožno Otvara Vjekovi su joj listove Derali Ali je nisu Izbrisali

Adamu se činilo da su vjekovi prošli od onog dana...

Privlači svojom kulturnom i umjetničkom baštinom koju su joj namrli vjekovi, posebno sakralnim dragocjenostima od srebra i zlata među kojima se posebno ističe srebrno-pozlaćena škrinja (raka ili sarkofag teška oko 250 kg) s očuvanim relikvijama svetoga jeruzalemskog starca, proroka i Bogoprimaoca Šimuna.

Oni neka grade rekla je opatica Čizmin zaključivši: Božja su vremena i vjekovi.

Sva slava ovom Danu, Danu u kojem su miomirisi milosrða zapahnuli sva stvorenja, Danu koji je toliko blagoslovljen da se minuli vjekovi i stoljeca nikad ne mogu ponadati da ce mu biti takmacem, Danu u kojem se lice Pradavnoga okrenulo prema Svom svetom sjedištu.

Lova Zveckaju vjekovi bez buke Lova Glupa crvenkapa iz bajke Ti jos ne zna da su vuk i lovac Kopilani jedne iste majke Hej, obrisi suze

Svojevrsno priznanje poraza je i sljedeći film, kulturtregerski i uredni Vjekovi Hvara (1959), u kojem Belan kamerom vrlo poslušno prati kunsthistoričarski esej Grge Gamulina.

Ljuti vihor uništio u čas, što vjekovi nisu mogli uništiti.

Isuse, vjekovi protječu, a tvoj je govor uvijek nov.

Na tu svijeću upisuju se znakovi našega spasenja po Kristu koji je jučer i danas naš Početak i Svršetak, Alfa i Omega; Njegova su sva vremena i vjekovi po sve vjekove vječnosti.

To balkansko uzdanje u Ruse, u Germane, sada u Amerikance, slušanje Radio Londona, Grge Zlatopera, Gavarit Maskva, pouzdan je znak betonirane učmalosti, pokraj koje prolaze vjekovi i paramecijumskog dometa ovdašnje pojedinačne svijesti.

Prošli su vjekovi, a ove duše zarobljene u kamenu i danas žive, rastu, miču se i nestaju.

Baš vaše metanisanje krivo je da vam sve što mažete po papiru ne vrijedi, osim što će pozniji vjekovi kazati: da je bio vrlo jeftin papir, dok je mogla ilirska literatura slavna, uzvišena, nenatkriljiva, dapače jedina biti koja vrijedi - zlosrdnu se matematik Miško što mu nije pjesnik priznao prava suditi Gaja.

Vjekovi im nisu umanjili čara ni dubokog značenja. "

Ivan Mažuranić je napisao spjev Nenadović Rado, ljubavnu pjesmu Javor i tamnjanika i programsku pjesmu Vjekovi Ilirije.

Vjekovi robovanja pod turskim jarmom, carska Austrija, kraljevina Jugoslavija pa komunistička Jugoslavija, sve te tvorevine hrvatskom krvlju su pisale povijest na tvrdom humskom kamenu, želeći zatrijeti vjeru, slobodu, nacionalnu svijest ukratko zbrisati Hrvate katolike s ovih prostora.

Sve je to tamo iza onih par Ćohića kuća, u kotlini ispod šume Osoja, Šekića strana, brda Sićava i padina od Biljega, gdje čame minuli vjekovi uvaljani u brdoviti reljef i sudbinu ljudi.

I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni; osušila se krvca i suha još se skvrni.

U crkvi se ugase sva svjetla, a na prikladnom mjestu, izvan crkve, zapali se krijes koji je znak života i radosti, on bukti, raspiruje se i grije, i oko njega se okupljamo, kada pristupi predvoditelj sa službenicima, od kojih jedan nosi uskrsnu svijeću, blagoslivlje se oganj i tim novim ognjem pali se USKRSNA SVIJEĆA koja je znak uskrsloga Krista traj no prisutna među nama (Ja sam svjetlost svijeta), a dostojanstvo i značenje uskrsne svijeće dodatno se ističe znakovima (križ, brojevi tekuće godine, slovo Λ i Ω) i riječima: Krist jučer i danas, početak i svršetak; alfa i omega; njegova su vremena i vjekovi, nje mu slava i vlast po sve vjekove vječnosti.Amen.

Besmrtni, vječni, Neopisivi i Neostvareni Oče Svega Rođen na Kočijama Svjetova Koje se vječno kotrljaju u neprestanom kretanju Vladaru Eterske Pustoši, gdje se uzdiže Prijestolje Tvoje Moći Na vrhuncu odakle Tvoje oči vide sve I Tvoje čiste i Svete uši čuju sve Poslušaj svoju djecu, koju si volio još prije no što su se začeli Vjekovi

I vjekovi se više ne računaju, vrijeme je dokinuto.

Vjekovi tutnje u svakom kutku ovoga prostora.