I tako sad razmisljam... u vezi sam vise od 4 godine, imam 22 godine i zapravo jos se ne zelim udat, sve je to lijepo, sama pomisao na svatove, bijela vjencanica, on i ti, roditelji, prijatelji, sve je to very nice... ALI.... nakon toga svega slijedi ozbiljan zivot, zajednicki zivot, u kojem treba djeliti, prezivljavati, davati, oprastati, voljeti do kraja zivota.... a ja sam za to jos premlada... i ponekad mi pukne u glavu, pa sto bi mi falilo... ali, ubrzo se otrijeznim i pomislim djevojko, imas 22 godine, zivot je pred tobom... i da, mnogi izazovi su preda mnom, zavrsetak studija, upisi u specijalisticki, posao, zelim putovati, jako zelim putovati... zelim samo svoj stan, onako bas svoj... zelim jos bar povremeno zatulumariti... i tako sam odlucila da bar prije 26 godine nema udaje... ocito svake godine pomicem tu granicu, jer prvotno je bilo ne prije 21, pa zatim ne prije 23, pa zatim ne prije 25, sad sam pomakla na 26 godinu..