Paul Claudel i Arthur Honegger zajedno su radili na tom djelu po narudžbi poznate glumice i plesačice Ide Rubinstein i ono je g. 1935. ostvareno na visokoj umjetničkoj razini u idealnom odnosu govorene i pjevane riječi, a ovdje je predstavljeno u točnom prijevodu Dunje Robić (pjevani dijelovi), Ksenije Jančin (prijevodi) i Vjerana Zuppe (stihovi).

Dijalog bi tekao u eliptičnim, filozofski intoniranim, nejasnim formulacijama, kao prijevod Vjerana Zuppe s francuskoga.

On je upisan na postdiplomski studij kod profesora Vjerana Zuppe na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji.

Možda to tako izgleda, ali, u stvari, sukob seže dublje, do ljevici svojstvena sektaštva i vječitog rata frakcija, dok je djelovanje samoga Vjerana Zuppe, karizmatskog splitskog teatrologa, nevidljivo hrvatskoj javnosti, pa se njegov položaj, kao položaj Plutona u astrognoziji, otkriva tek promatranjem drugih planeta, koje privlači svojom gravitacijom.

Sklonost Vjerana Zuppe plesnom teatru vrlo je stara, još od sredine šezdesetih kad je kao ravnatelj ITD-a podupro, udomio i pratio Komorni ansambl slobodnog plesa Milane Broš.

Nedavno je Hrvatsko društvo pisaca organiziralo skup povodom sedamdesetogodišnjice jednog od najinspirativnijih i ponajmanje " discipliniranih " domaćih intelektualaca Vjerana Zuppe.

Dva sveska i više od sedam stotina stranica Razgovora o novom kazalištu koje je vodio s njegovim protagonistima, od Ivice Boban i Branka Brezovca, preko Vjerana Zuppe i Damira Bartola Indoša, do Gordane Vnuk, Vilija Matule, Gorana Sergeja Pristaša, Nataše Rajković i Bobe Jelčića, Boruta Šeparovića i Ivice Buljana, dio su pokušaja ispisivanja te nepoznate povijesti, i čine svojevrstan dodatak njegovoj doktorskoj disertaciji naslova Produkcija i recepcija novog kazališta u Hrvatskoj.

Njihov razgovor, ne samo o novom kazalištu nego kazalištu uopće, uz, na primjer, moderiranje Vjerana Zuppe, tek bi trebalo čitati kako bi se ispisala cjelokupna povijest hrvatskog kazališta.

Važno je doduše napomenuti, a što se može uvidjeti kroz izlaganja Dr. Raspudića, Vjerana Zuppe, Dr. Letice kao i Nikice Gabrića, da i oni više ne vjeruju u binarne podjele na Lijevo i Desno nego se radije spominju pojmovi poput klijentelizam i oligarhije.

Razlog je, s podnaslovom književna revija za suvremene probleme, izlazio od 1961. do 1968. a okupio je imena poput Igora Zidi ć a, Ante Stama ć a Igora Mandi ć a, Dubravka Horvati ć a, Vjerana Zuppe, Mate Ganze.

Flo, Vi i Ru tri su ženska lika navedenog, inače vrlo kratkog Beckettova antidramskog komada. (Cijeli je otisnut kao bilješka u Uvodu u dramatologiju Vjerana Zuppe.) One, prema autorovim bilješkama, sjede u dugim kaputima, pod tamnim šeširima širokih oboda na klupici, jedva se dotičući.

Šerbedžija i Vitez, uz dramaturšku suradnju Vjerana Zuppe, koji je cijelu stvar i zakuhao i time vratio dug davnom prijevodu Trude i Ante Stamaća, te uz koreografiju Milka Šparembleka, nakupina je jednostavno osuđena na ekstatični uspjeh ili katastrofu.

Za tu ideju dobio sam veliku potporu dekana zagrebačke ADU Vjerana Zuppe i profesorice Ivice Boban, kao i Akademije u Ljubljani, ali smo zbog financijskih mogućnosti odgodili taj projekt, vjerojatno za sljedeću godinu.

Profesori i asistenti poput Borisa Svrtana, Luke Dragića, Dražena Šivaka, Vjerana Zuppe, Damira Munitića, Dore Ruždjak Podolski, Tonka Maroevića, Georgija Para i mnogih drugih, ukazali su mi na ljepotu i mogućnosti glumačkoga stvaralaštva i istraživanja, te usadili u mene potrebu za promatranjem i istraživanjem vlastitog života, ali i života drugih.

Naposljetku dolazi i na razgovor kod voditelja Teatra td Vjerana Zuppe...

Tura koja vodi iz samog izvorišta teatra iz SEK dvorane, preko spremišta, MM-a, galerije, garderoba, fundusa, hodnika, podruma, scene, gledališta, blagajne i predvorja, polukružne dvorane, francuskog paviljona i konačno kafića, prati priču ovog kazališta, kao i njenih protagonista od samih začetaka do današnjih dana, bez nekog kronološkog reda, ali evocira sve tri velike faze ovoga kazališta, Vjerana Zuppe, Mani Gotovac i Nataše Rajković.

Rubrika kultura rastegnula se na čak desetak stranica pod uredničkom palicom Vjerana Zuppe, Dubravke Vrgoč i Seida Serdarevića, a u njoj smo imali prilike čitati o budućim glumačkim nadama, proračunima za kulturu u raznim europskim zemljama, te lamentaciju Tomislava Čadeža na temu Zašto trebamo kazalište?, pri čemu valja spomenuti da na to pitanje niti u dvije stranice teksta nije uspio odgovoriti.

Premda, nažalost, nisam mogla prisustvovati svim koncertima, drago mi je što sam nakon dugo vremena ponovno čula Priču o vojniku Igora Stravinskog u izvornoj inačici za sedam svirača i glumca, uz sudjelovanje odličnog dramskog umjetnika Krešimira Mikića, koji je tumačeći nekoliko uloga sugestivno interpretirao tekst Charlesa Ferdinanda Ramuza u hrvatskom prijevodu Vjerana Zuppe.

Nigdje se tu ni ne spominje a kamoli dovodi u pitanje temeljni okvir kapitalističkog društva, pa se kao pravo malo čudo doživljavaju numizmatički rijetke opservacije kao ona razočaranog SDP-ovca Vjerana Zuppe.

Iako su na čelu tih savjeta bili aktivni članovi SDP-a, u članstvu su sjedili brojni uglednici poput Vjerana Zuppe, Ive Šlausa, Ive Josipovića, Gvozdena Flege.

Od 1966. i dolaska Vjerana Zuppe na čelo TD-a, TD postaje jedno od najvažnijih mjesta hrvatske avangardne i nezavisne scene.

Prvu je priredio Marin Blažević, a drugu Sibila Petlevski, oboje znanstvenici i predavači na Akademiji dramskih umjetnosti, koji su se, nakon profesora Nikole Batušića, Vjerana Zuppe i pokojnoga Petra Brečića i Vladana Švacova, sustavno bavili Gavellinim teorijskim spisima.

Osnovna je teza da se teorijskim metajezikom ne može komunicirati u svakodnevici koju živimo i koju je Gavella živio prije stotinjak godina. (navodi Vjerana Zuppe u drugom dijelu simpozija).

Za razliku od SDP-a u doba Ivice Račana, u današnjem SDP-u nema senzibiliteta za izvanstranačke ljevičare i intelektualce i više nisu aktivni ljudi poput Borisa Labara, Zvonka Makovića, Vjerana Zuppe i desetak javnih osoba lijevo-liberalne provenijencije koje su u prošlosti aktivno surađivale s SDP-om.

Nisam maštar i zanesenjak, pokušat ću, kao dio tima intendanta Tončija Bilića i uz pomoć Vjerana Zuppe koji je umjetnički savjetnik ove Uprave, a koji je bitno pridonio činjenici da Restovićeve godine budu tako dobro upamćene, sve ono o čemu govorim i realizirati.

A to je i bit scenske lutke o čemu pričaju i stihovi Vjerana Zuppe darovani Vrtiću prigodom jednog posjeta:

S kolegama s godine osniva kazališnu skupinu Akter, koja za svog djelovanja pod vodstvom Rade Šerbedžije, a poslije i Vjerana Zuppe, stvara predstave Koja gora Ivo, zatim Kažu da je sova nekad bila pekareva kći te Spašeni E.

U njemu su, dodao je, ugledni intelektualci poput glumca Vilija Matule, dramaturga Vjerana Zuppe i psihologinje Mirjane Krizmanić.

No jako me žalosti strmoglavi pad Teatra Itd, koji je za vrijeme uprave Vjerana Zuppe bio žarište kazališne avangarde.

Dok smo na početku sezone, barem naivniji među nama koji ga pamtimo od njegovih početaka, mogli razmišljati o tome što reći, poželjeti, predložiti Teatru TD u nekom komentaru čestitki za njegovu četrdesetu obljetnicu, koju, doduše ne dočekuje u najboljem stanju, ali ne i bez nade u moguću obnovu (Mihanović, Delbianco i druga nova autorska imena zajedno s provjerenim glumačkim snagama od nezamjenjive Ane Karić do najmlađih), te očekivali hoće li se glasom najmjerodavnijih (recimo Vjerana Zuppe) pojaviti neko novo osvjetljenje prijeđenoga puta Teatra TD, u kojem smo između ostaloga imali prigodu osobno upoznati Eugenea Ionescoa, Milana Kunderu, a da o Slobodanu Novaku, Radovanu Ivšiću, Antunu Šoljanu, Ivi Brešanu i ne govorim od stidljivo najavljene proslave i prigodnih debatnih susreta nije bilo ni traga ni glasa.