A nanese strana pirkav vjetric, pa zašapori svaka joha i iva, a šapor pane po vodi, pane i silazi u vir.

Ma da, gore stotinama godina nije zapuhao nikakav vjetric i svaki papiric cak i oval guz je ostao gdje su ga ostavili.

Naravno, al ja sam do prije par mjeseci zivjela u Dubiju, gdje kad zapuse malo jaci vjetric, sve ode u kua. pa mi sad preslo u naviku.

i shvatila sam da se zapravo panicno bojim toga da je nekome stvarno stalo do mene - i da mi je lakse dok su te stvari na casual nivou (koliko god zeljela _intenzitet_) - mirno more umjesto olujnog i te analogije.. kao, lakse je podnositi vjetric uz kojeg mozes kolko tolko obavljati svakodnevne stvari od oluje koje zapravo sve ostalo ucini poprilicno nevaznim.. ali.. ali - zelim oluju, jer ista je prica - kao sto ne mogu osjecati blaze, laganije od onog koliko je osjecaj stvarno jak, blago i lagano zapravo nije dovoljno (i podivljali puls i nemir i nervoza i panika i opce groznicavno predinfarktno stanje koje traje i traje - nikada mi nece biti drugacije, ali ako se na trenutak zanemari panika, osjecaj je.. hmm, da..).. i mislim da konacno pocinjem shvacati sto zelim, sto trebam i zasto stvari nisu valjale - i onda sam osjecala zasto ali to nisam mogla objasniti - jednostavno nisu bile _dovoljne_ i mislim da sam u svom pokusavanju sredjivanja same sebe po specifikacijama koje mi nisu bas odgovarale ali sam mislila da nemam izbora izgubila iz vida pravu perspektivu i cak pomislila tu i tamo da bih mogla napraviti taj neki kompromis - i to je bilo ono sto je rusilo svaki temelj koji sam bila postavila, jer se kosilo sa previse onoga sto sam bila, sto jesam i kao da sam istovremeno pokusavala napraviti dva pomaka u totalno suprotne strane

I ne traje dugo taj osjecaj savrsenstva i mira obicno me poslije kao neki vjetric budi i po obrazu dira.

Nista nije vazno, ni onaj hladni vjetric sto svako malo zapuse, ni onaj nepoznati stanovnik oaze sto nas je trknuo, ni sunce koje je malo prejako ni divljac sto se pari u blizini i time nam prjeci da uzivamo u pjevu ptica.

Par sati posli kad su opijati počeli djelovati zapivali smo, virujte bilo je ko na otoku sreće.Nigdi nikoga, nas dva, vino, puška, ama baš nigdi nikoga-ni lisaka.Samo kad bi mi dva malo stali culo bi se more di baca valove o pojatu, a lagani vjetric nosi iz daljine miris mora, onaj pravi-slani.Al koga briga, glavno da smo napalili Barbira da nemože ni spavati, da je nama lipo i da se čuju cvrčci.

More sumi uz obalu grada podno Marjana, topli vjetric njise grane palme... spavaj mirno zlato malo u narucju svoje mame... volimo te Malena

Prosli tjedan, temp. je bila ispod nule sigurno, ja se zabundala.. tople gleznjace, debela jakna, sal, rukavice.. kape nikad ne nosim jer mislim da mi ne stoje pa sam je izostavila i ovaj put.. magla se pocela lagano spustati na grad.. pozeljeh da su mi pluca bar za broj veca, osjecaj svjezine bio je predivan.. sjetih se tople cokolade i najezim se.. ne, nisam bas toliki ovisnik nego je poceo puhati nekakav vjetric pa odlucih svratiti negdje.

Iako je na nebu tek pokoji oblak i cudan vjetric sto puse i mrsi mi kosu, znam svaku promjenu vremena koja se odrazava na moje raspolozenje.

Dok lezimo u krevetu prdnem, i onak napravim vjetric s plahtom i onda to skupa njusimo.: D

Vrijeme je bilo savrseno, u prognozi rekli 25 stupnjeva, ali je puhao lagani vjetric pa je osjecaj bio i nize.

Mozete i sjesti sa strane, stolovi i suncobrani su na raspolaganju, sve je u zelenilu, svugdje na standovima svakojakog hladnog pica, voda se dijeli besplatno - sesiri se prodaju:) - malo sunca, malo hlada, vjetric i koji oblak - i dobro raspolozenje

sjecam se takodjer kako su me u zipki vezivali kada bih isla spavati.... ali to sjecanje ne mogu locirati u odredjeno vrijeme.... znam samo da sam bila mala...... mladja od dvije godine..... to su inserti..... a ono gore pamtim totalno.... kakvo je vrijeme bilo..... vjetric, suncano... na dvoristu.... predmeti i namjestaj koji je bio iznijet na dvoriste.... ljudi i odjeca na njima... pokreti.... kokoske.... cak i mirise.... cijela scena....

Viviane Reding u Zagrebu o slučaju " Lex Perković " Poruka Milanoviću: Ne šaljete dobar signal u trenu ulaska u EU Kad zapuse " zapadni vjetric " = Viviene Reding, pitanje je tko ce ostati na nogama???

Dok ostatak ekipe to nece osjetiti niti kao vjetric, a kamoli ne kao nesto znacajno.

nesto sto ja drzim sebicno ispod jastuka, grcevito stiscem pred neprijateljem i rezim pri okaljanju istih. uspomene su za mene svete. drze te na povrsini mora i onemogucavaju utop. one nas hrane kad smo gladni, poje kad smo zedni, lijece kad smo ozlijedjeni. svi imaju uspomene. ja pamtim i gluposti. neke detalje. pokrete. rijeci. osmijehe. koji nisu nista posebno no meni puno znace. volim ih. ipak se zivot sastoji od malih stvar. one " vazne " pamtim u komadu. kao skeceve. sve su tu. na okupu. a one male... izmame mi osmijeh katkad. kad ih neki vjetric, zalazak sunca, pjesma, pokret vrati pred oci. naravno imamo i one tuzne uspomene. ali i one necemu sluze. one nam govore da nema srece bez tuge. da nema ljubavi bez zrtvovanja. da nema ljepote bez suza. lose uspomene nam govore da moramo ucit iz njih. i nikad ne posustat u zeljama. a one dobre. heh. znate sami.;)

Ona je do sada bila i u riječima i u čuvstvima puno skromnija od mnoge djevojke, te od nekoliko dana počeo slobodniji vjetric njenom dušom lavoriti, vjetric, koji je poljepšavao svaku crtu njene duševne i tjelesne sopstvenosti.

Malo soli, malo zimzelenog bilja, malo mirisa splitskog asfalta, manje smoga, nekakav vjetric.

Lijepo je setati se dok vjetric miluje obraze slusati sve njegove price kako imao je pobjede i poraze.

Kada se smijesila, vjerovatno utonuvsi u neke misli ili pak sjecanja, jaci vjetric joj je skinuo sesiric sa glave i oslobodio kosu.

Mali vjetric bi, na primjer, dovodio do ispadanja iz balansa i pomicanja naprijed-nazad.

Zapuse vjetric i jedna zrela smokva padne Dalmatincu na glavu.

Mogu samo zasada reci da je bilo kao sto vrijeme zna biti, svaki dan drugacije, pa potres, pa sunce, pa oluja, pa uragan, pa vjetric, malo kise, vrucina, pa opet kise. uglavnom, nitko ne moze zamisliti kako je to doci doma nakon 32 godina strogog zatvora, za zatvorenika, i za zenu i obitelj.

kakva greska u prekrasnom prirodnom okruzenju (mirna uvala; povrsina mora bila je ravna i ima one extra male valove koji to nisu, sunce, borovi, vjetric koji vijori njezinu kosu oko ogromnih suncanih naocala) samo jedan pogled na njeno tijelo je bio dovoljan da krenem u akciju, zivotinjski nagon ali lezeran pristup, kao i to ljetno poslijepodne.... poza je bila kao ono dvoje likova na kappa logu samo sto nismo bili okrenuti ledjima vec je ona bila na meni tako da oboje mozemo maksimalno uzivati u suncu, vjetricu i jedno u drugom. bilo je tako dobro da nismo opazili neku jahtu koja je odlucila u blizini 150 - 300 metara bacit sidro. ona ju je vidjela jer je gledala prema moru... ljudi s jahte nas gledali, ali nisu bas buljili, a mi smo nastavili uzivati polako i bez pritiska.

I dok drvo svoje grane giba uz njezni vjetric dok cujem kucanje sto proizvodi djetlic.

Dok vjetric lagano sumi u krosnjama drveca, to lisce sapuce moju pricu, tiho, jos tise, tek prigni uho da me cujes, zelis li

Skupo je bilo ali isplatila se svaka kuna.... bila je noc lagani vjetric.. ugodna muzika na terasi vrlo luksuznog retorana... stvarno romantika.... mi jos bili u groznjanu i motovunu... obisli smo i hum... rucali u humskoj konobi... kad ides do huma svrati i do mjesta Kotle.... pogledaj dobro na karti... simpaticno je sa pogledat... prije huma malo prosurfaj da vidis kaj oni chekpointi znace...

Dok sam pedalira našom lipom zagorom zahvatio me vjetric mio a bura mu je ime i tako nekih 10 tak km sam trpio jake boćne udare AL i tome je došao kraj kad sam krenuo niz vitar.... luuuuudooooooo... prosjek brzine mi je bio oko 60 - 65 km/h po GPS-u.. mislim da bi i bio veći da je u pitanju bio cestovni bike.... stvarno lud osjećaj.. vrtiš pedale a krećeš se brzinom vjetra u jednom momentu sam vozio 68 km/h tako da samo ćuješ zvuk guma i tako nekih 14 km sam vozio.

Ovoga ljeta, tj. pocetkom ovoga ljeta kada sam rijesio maturu i kada mi se nije dalo uciti za upise, u besposlicarenju na kavi, na terasi jednog od mnogobrojnih zagrebackih birceva, dok je lagani vjetric pirio a zlacano sunce tuklo u periferni vid desne strane lijevoga oka ja i sadanasnja kolegica a bivsa drugarica iliti prijateljica pa cak i cura naisli smo na trag plana kojega se ne bi posramio cak ni veliki Chuck Norris.