U svom pismu od 16. februara 1993. godine Dobrica Ćosić se ovako obratio svome kolegi po peru: Sirotom vladici zahumsko-hercegovačkom gospodinu Atanasiju Jevtiću, učiniti nedostojno delo, može biti lakomislenost, trenut na slabost i greh; hvalisati se takvim činom kako sc Vi, Siroti Vladiko, u NIN - u hvališete svojom hrabrošću za nesavesnost i dostojnost jednog vladike, odista je i sramota.

I sada Te smerno molimo, Vladiko Presveti, sa slugama Svojim (imena) putuj blagodatno.

U jednoj predstavci vladici Danilu od godine 1758, žumberčani kažu: »Molimo te, blaženi vladiko, najpokornije, da izvoliš ovu našu nevolju Ekselenciji, našem gospodinu Arhiepiskopu i mitropolitu (izložiti), neka bi se on smilovao, pa neka nas siromašne Žumberčane, koji nismo unijati preporuči milosti njezinog carskog veličanstva«.

Vladiko Svedržitelju, Sveti Care, Koji urazumljuješ i ne usmrćuješ, Koji klecajuće utvrđuješ i oborene uspravljaš i telesne muke čovekove otklanjaš, molimo se Tebi, Bože naš, slugu Svoga (ime bolesnika) koji boluje, poseti milošću Svojom. oprosti mu svako sagrešenje voljno i nevoljno.

Našao crnogorac malu žlicu na putu i budući da nije znao šta je to ode kod vladike koji je bio najpametniji u selu pa ga pita: ' Vladiko, što je ovo ' (Vladika pažljivo gleda i počne se trest) Vladika: ' A đe jado, ma baci ti to što dalje, ovo ti je izgleda sjeme od lopate '

Vladiko, Čovekoljupče, Care vekova i dobara Darovatelju, koji si neprijateljstva pregradu razorio i mir podao rodu ljudskome, daruj i sada mir slugama Svojim (imena): ukoreni u njih strah Svoj i međusobnu ljubav utvrdi, ugasi svaku raspru, oduzmi od njih sve sablažnjive nesuglasice.

Da, Vladiko, kao što si se sjetio mene, dok u svijetu bijah i, da i ne znadoh, izabrao me i od svijeta odijelio i pred Lice Svoje postavio, tako me i sada uspravnoga i svagda nepokolebljivoga sačuvaj obitavanjem Svojim u meni, da, gledajući Tebe, ja siromah bogatujem i od sviju careva bivam bogatiji, i jedući Te i pijući i u Tebe se svakoga dana odjevajući, da se i danas i ubuduće naslađujem neizrecivim Dobrima, jer Ti jesi svako Dobro i svaka Slava i svaka Naslada, i Tebi priliči Slava, Svetoj i Jednosuštnoj i Životvornoj Trojici, Koju u Ocu i Sinu i Svetome Duhu poštuju i poznaju i ispovijedaju i obožavaju svi vjerni, sada i uvijek i u vjekove vjekova.

Sada se, dakle, useli u mene, Vladiko, i nastani i ostani nerazdvojno i nerastavno do končine u slugi Svome, da se i ja o ishodu svome i po ishodu nađem u Tebi, Blagi, i da carujem sa Tobom, nad svima Bogom

" Krestu Tvojemu poklanjajemsja, Vladiko, i Svjatoje Voskresenije Tvoje slavim ". (Krstu Tvom ce klanjamo, Vladiko, i Sveto Vaskrsenje Tvoje slavimo.) Duhovno poklonjenje Krstu je stalno osećanje zahvalnosti prema Bogu za krsna stradanja koja su nas izbavila od večne pogibli, od ognja paklenog, od groba bogoodbačenosti i zaborava u kojem je trebalo da nestane čitav rod ljudski.

Vladiko, žmurim od stra, a znam da si ti, i dršćem.

Šerlok Ćerač: Vladiko i Vladaru, ne muči mi čula i dušu.

Šerlok Ćerač: Nemo Vladiko, ja sam ti samo osto, u samoći na visini na promociji i antologiji, kad za Božić treba da se pokolje i popeva, ja sam samo osto i dr Nogo akademik ti s pingvinom.

O vladiko, crnogorski orle, ka ' ti niko od našeg plemena ne zna sudbu nesrećnih Srbalja, što ih tjera ima pet vjekova otkad ruke Stambola mlakavog otvoriše jatu Osmanovu grdnu strugu i put napraviše.

" Nije ni čudo da Vas peku, oče vladiko, nakon vatrene rijeke koju ste prosuli prošlih godina protiv ove države i ovih ljudi ", rekao sam mu i tu smo se zaustavili.

Evala Nikice, crnogorski care to jest vladiko

I kada vide da će njegova namera u budućnosti biti nemoguća, on se posavetova sa blagočastivom materom; došavši istočnom caru Bajazitu, ovde je po Solomonu bilo " srce carevo u ruci Božjoj ", od dobrote tvoje, Vladiko, zbog stvari od koje trepetaše i užasavaše se; zato je sve svršio povoljno i neukrotiv gnev ka milosti i ljubavi izmeni tako da ga je kao najslađeg sina savetovao i učio najljubaznijim rečima.

Da bi se dobio osobni blagoslov od svećenika ili episkopa, treba križno sklopiti ruke: desni dlan preko lijevog okrenuti nagore, izgovarajući riječi: Oče (ili: vladiko), blagoslovite.

" No vladiko, crnogorski orle, zaboravu sada da predamo naše svađe, naše razmirice, pa da složno, orle, izidemo i još jednom na polje Kosovo.

Šumadija i Stara Srbija njima će se pridružit ', vladiko.

A da nam je čistija rabota i bratskija naše zajednice gotovi smo tebi opremiti s glave taman dvanaest Bošnjaka, sve kućića i odžakovića; šiljemo ti Krupu kapetana, Sokolića i Topalovića i s Ostrošca dva Beširevića, s Pari-broda Hadži-Pašić-bega, iz Lijevna Firdus kapetana i Kedića Muja i Ahmeta i Osmana-bega Vidajića, i s Kulena dva Kulinovića, a u tebe ištemo, Vladiko, da nam spremiš tvojega sinovca samosama Petrović Danila, što narasta uz tvoje koljeno; momče mlado, smjelo i odlučno, te ga " Sablja - zovu - Dušanova ".

Autor ovog teksta predstavlja se svojim čitaocima kao veliki poznavalac SPC i političkih i inih prilika u njoj, i oko nje, a u tekstu citira samog sebe kako mitropolita Jovana oslovljava sa oče vladiko?

Ostani, Vladiko, ne ostavi me samog, da neprijatelji moji, dolazeći svagda i tražeći da progutaju dušu moju, našavši Te boravećeg u meni, pobjegnu sasvim i ne nadsile me, videći Tebe, od sviju Silnijega, gdje prebivaš unutra, u domu smirene mi duše

Vladika se oslovljava recima " Vase Preosvestenstvo " ili " Preosveceni Vladiko ", ili neformalno samo " Preosveceni ".

O. Stojan znajući kakve sveštenike Vladika voli, pred svojim kolegama izveo je malu melodramu govoreći: Dragi vladiko, vaše Preosveštenstvo moram da vam se zahvalim na ovoj kazni, koja je od mene napravila boljeg čoveka.Hvala Vam.

" Vladiko ", reče, " u onuj jure komoru poj gdino gospodin moj sedeći počiva, Želeći obraz tvoj ki suncu odsiva.

" Dobro, vladiko, ali ako dodje do zemlje, ti ces je kopat '...

Hvala Vam dragi Vladiko na svemu i nadam se da ćemo uvek ostati jedno u Hristu i da će Vam Svemilostivi Bog dati snage da veliko delo koje ste dobro započeli u Pravoslavnoj Dalmaciji do kraja i dovedete

- " Ama, Vladiko, pokradoše nam kamenje

Jer, Vladiko Gospode, umanjismo se većma od svih naroda u svetu, i poniženi smo po svoj zemlji našoj, i posvuda od zapada do istoka, zbog zala i nevaljastava vođa naših, i tirjanstva oholih moćnika zemaljskih, zbog mnogih posrtanja i grehova naših

Javi se jedan sav u svili i kadivi: - VLADIKO, A JEL ' svaka srijeda radna...