(mali ulomak iz Dedijerova dnevnika - Vladimir Dedijer - srpski partizan pri Vrhovnom Stabu poslat u Kairo na lijecenje - suocava se sa brojnim cetnicima koji su pod zastitom Britanaca)

Čujić piše još uvijek na staroj češkoj pisaćoj mašini na kojoj je svojedobno pisao popularni srpski historičar Vladimir Dedijer.

Vladimir Dedijer je u Americi postao član Raselovog suda, a zatim i predsednik istog suda koji je ispitivao ratne zločine u Vijetnamu, kršenje ljudskih prava u Latinskoj Americi i niz drugih.

Najzad, o tome svjedoče i desetine dokumenata koje je Arhivu Slovenije zavještao Titov zvanični biograf Vladimir Dedijer.

Došao mi je Vladimir Dedijer iz Beograda i donio mi tekstove Milovana Đilasa, koje sam ja objavio u VUS-u.

" Službeni " Titov životopisac bio je Vladimir Dedijer, koji je 1953. objavio knjigu Josip Broz Tito.

Kako je otkrio jedan Pavlovićev zemljak, sociolog Slobodan Gavrilović, divljački su ga mučili Petar Stambolić, Vladimir Dedijer i Slobodan Penezić Krcun.

> Na tu okolnost ukazuju poznati kroničari KPJ Vladimir Dedijer i Dušan Bilandžić, koji su u jednom od svojih brojnih radova vezanih uz politiku KPJ tijekom Drugog svjetskog rata naveli telegram u kojem vodstvo Kominterne čelnoj ličnosti KPJ, Josipu Brozu-Titu, izričito naređuje da mora, zbog njemačkog napada na Sovjetski Savez, podignuti ustanak: Otečestveni rat koji vodi sovjetski narod protiv razbojničkog napada sa strane Hitlera jest divovska borba na život i smrt, od čijeg rezultata ne zavisi samo sudbina Sovjetskog Saveza već i sloboda vašeg naroda.

Tako je, u feljtonu često spominjani, Vladimir Dedijer u djelu »The Yugoslav Auschwitz and the Vatikan: the Croatian massacre of the Serbs during World War II« (Prometheus Books, Buffalo New York, Ahroman-Verlag, Freiburg, 1992) na str. 253. objavio spomenutu fotografiju sa zajedničkim potpisom za više slika: »Različiti načini ubijanja u Jasenovcu«.

Srpska i komunistička propaganda, osobito Viktor Novak i Vladimir Dedijer, to su tako i predstavljali u javnosti i Katoličku crkvu optuživali za prozelitizam i nasilje nad slobodom vjere pravoslavaca.

Isti je u cijelosti objavio Vladimir Dedijer i Antun Mili č evi ć, a kasnije i ja u svojoj knjizi.

A Vladimir Dedijer je posle rata rekao Božidaru Andrejeviću Andrejki (u Montevideu ga glumi Vojin Ćetković): " Šta učinismo, pogasismo sve naše klubove ".

Tako je Vladimir Dedijer u svome pozamašnom djelu na njemačkom jeziku: »Jasenovac - das jugoslavische Auschwitz und der Vatikan« (Ahriman-Verlag, Freiburg, 1993) na str. 146 pod br. 9 objavio fotografiju F-2 s potpisom, na njemačkom: »Ustaša s osmijehom na licu odsijeca glavu jednom čovjeku.«

Kad mu je njegov biograf Vladimir Dedijer prigovorio da je prečesto u uniformi, Tito mu je odgovorio: Kad bi ovo bila zemlja sa 16 milijuna intelektualaca, vrlo bih se rado pojavljivao u civilnom odijelu, ali valjda znaš koliko je kod seljaka razvijen kult uniforme. Tito se zaista često pojavljivao u uniformi, pogotovo u posjetima afričkim i azijskim zemljama. Pomno razrađen način ponašanja Tita i Jovanke bio je na razini najviše aristokracije pa su se samim tim uključili u svjetski vrh, dodaje Knežević.

Na tom popisu dostojnih samo prijezira na prvome je mjestu svjetski glasoviti »znanstvenik« Vladimir Dedijer koji je u već puno puta spominjanome djelu »Vatikan i Jasenovac: dokumenti« (Rad, Beograd, 1987) objavio fotografiju F-20 pod rednim br. 14. s potpisom: »U logorima Jasenovac i Stara Gradiška umrlo je oko 8.000 djece - Hrvatski slikopisni tjednik br. 40«.

Vicko je nastupao kao astralni komunista, kako je Vladimir Dedijer označio saborce koji nisu odstupili od načela partizanskog morala, samopomoći, bratstva i jedinstva, od prava na kritiku, niti su odustali od borbe za nezavisnost malih država i naroda, kojima najmoćniji nameću svoje interese u vrtlogu svetskih poslova.

[ 1 ] Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, II., Liburnija, Rijeka, 1981., str. 1146.;

Odvratno je, huljski i čin velikosrpskog šovinima (" svi su Hrvati ustaše ") kada recimo Vladimir Dedijer jedno poglavlje drugog toma svojih Novih priloga za biografiju Josipa Broza Tita ' naslovljuje: " Alojz Stepinac i Draža Mihailović - predstavnici krajnjeg krila hrvatkog i srpskog šovinizma " (a napisao je i posebno debelu knjižurinu na tu temu).

Pio i Pavelić nastavili su izmjenjivati srdačne brzojave, kao što je u svojoj knjizi iz 1992. godine, Jugoslavenski Auschwitz i Vatikan napisao Vladimir Dedijer bivši supredsjednik Bertrand Russellovog Međunarodnog tribunala za ratne zločine.

nigdje na netu nema cifre od 3.77 miljuna uhapsenih sto ti tvrdis da je Vladimir Dedijer spomenuo.

50.002 žrtava po poimeničnom nepotpunom popisu žrtava 60.000 do 70.000 žrtava prema procjeni Franje Tuđmana objavljenoj u knjizi " Bespuća povijesne zbiljnosti " 60.000 do 90.000 žrtava prema procjeni Slavka Goldsteina 70.000 žrtava prema istraživanjima dr. Bogoljuba Kočovića, 83.000 žrtava prema istraživanjima Vladimira Žerjavića 100.000 žrtava, brojka koja se navodi u United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu 500.000 - 600.000 žrtava prema službenoj izjavi Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945. 600.000 žrtava, brojka koju navodi Centar Simon Wiesenthal 700.000 - 1.2 milijuna žrtava, brojka koju je povjesničar Vladimir Dedijer iznio u knjizi " Novi prilozi " Neumjerena preuveličavanja i neumjesna smanjivanja, kao i korištenje broja žrtava u dnevno-političke svrhe, bila su omogućena činjenicom da stvarni broj žrtava nije nikada službeno verificiran, a poimenični popisi žrtava rata iz 1946., 1950. i 1964. nisu bili cjelovito objavljivani.

Kako je iznio Vladimir Dedijer (" Tito - Prilozi za biografiju ", Beograd 1954., str. 53) - "... u Hrvatskoj su ne samo seljaci, već i radnici predavali komuniste u ruke Ustaša... " - pak je vodećim komunistima bilo vruće pod nogama.

Tu su bili smješteni Ivo Lola Ribar, Vladimir Velebit, Miloje Milojević, Radovan Zogović i Vladimir Dedijer.

Vladimir Dedijer: " To je prava istorija odozdo, istorija koja se ne trudi da opiše događaje onako kako bi oni trebali da se odvijaju, već onako kako su se dešavali "

Prema nekim podacima bilo je oko 1.000 takvih emigranata, a poznati povjesničar Vladimir Dedijer navodi da je u razdoblju od ljeta 1937. do ljeta 1938. u Staljinovim čistkama likvidirano oko 800 Jugoslavena.

O vezi Tita i Davrojanke tadašnja jugoslavenska javnost nije znala ništa jer je bila dobro čuvana tajna sve dok je nije objavio povjesničar Vladimir Dedijer 1981. godine.

Uz ino, Tajna i javna saradnja ćetnika i okupatora/941. - 1944., (Beograd, Arhivski pregled, 1976.), zatim Vladimir Dedijer i Antun Miletić objavili su Zbornik dokumenata i svjedočenja Genocid nad muslimanima 1941. - 1945. (Svjetlost, Sarajevo, 1990.), Smail Čekić objavio je knjigu dokumenata Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu (Sarajevo, 1996.), Branko Latas priredio je knjigu Saradnja četnika DražeMihailovića sa okupatorima i ustašama 1941. - 1945. (Beograd, 1999..), sa Mihaelom Soboloveskim objavio sam knjigu s nizom dokumenta Prešućeni četnički zločini u Hrvatskoj iBiH 1941. - 1945. (Zagreb, 1999.) te samostalno knjigu Četnićki zločini u BiH 1941 - 1945. (Zagreb, 2002.).

Službeni Titov biograf, povjesničar jugoslavenske marksističke (titoističke) historiografije Vladimir Dedijer, koji je Titovu biografiju napisao za njegova života, i koja je od maršala Tita dobila kvačicu u znak odobravanja za njenu publikaciju, nije znao, ili nije htio znati tamnu stranu njegova vrhovnoga komandanta, druga Tita.

VLADIMIR DEDIJER......... Titov suborac i biograf je i sam zabilježio 1978.:

Toliko su mu bili odani da ih je Vladimir Dedijer nazvao u svojim pisanjima o Brozu i njegovu vremenu policijskim psima na Titovu lancu.