Prema važećem hrvatskom arhivističkom klasifikacijskom sustavu, vlastelinski, obiteljski i osobni fondovi pripadaju klasi K, odnosno njezinim podklasama K. 1., K. 2. i K. 3. U Državnom arhivu u Zagrebu nema pohranjenih fondova vlastelinstava već samo obiteljski i osobni fondovi.

Vrijeme utvrda na prostoru Hrvatskog zagorja je razdoblje od 12. pa sve do 16. stoljeća, kada burgovi, uglavnom nastali kao središta županija ili feudalnih vlastelinstava, predstavljaju jezgre oko kojih se gradi srednjovjekovno društvo.

U Slavoniji je posjedovao nekoliko velikih vlastelinstava: Brestovac, Pakrac, Pleternicu i Veliku u Požeškoj županiji te Nuštar u Srijemskoj županiji.

Praškociji postaju sve snažniji a broj vlastelinstava u njihovim rukama raste pa tako već 1517. g. u posjedu Stjepana Praškocija nalazimo uz Čanjevo mnoga vlastelinstva, što u njihovom vlasništvu, a djelomice i u zajedničkom vlasništvu sa drugim obiteljima.

Kada je potkraj siječnja 1573. izbila buna, G. je s dijelom buntovnika, kojemu su glavninu činili podložnici (kmetovi) s »vlastelinstava Susjedgrada, Stubice i Cesargrada« (J.

Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. [ 1 ]

Narodna predaja govori da je na ovom području u srednjem vijeku nastalo više vlastelinstava, a najmoćniji feudalac zvao se Vivoda te je po njemu ovaj kraj i dobio ime.

Nakon njih vlasnicima ovog vlastelinstva bila je obitelj Hening i njezini potomci sve do 70 - tih godina 16. st. kad se ovo vlastelinstvo počinje raspadati na niz malih posjeda, odnosno vlastelinstava.

Iz godine u godinu on je odobravao s plemićkih vlastelinstava težake i zaprege za popravak porušenih utvrda i mostova.

Elenh iz 1827. godine (katalog 46 b) je popis dijela pretežno starijih dokumenata vlastelinstva Brod na Kupi, ali i vlastelinstava Ozalj i Grobnik.

Gradivo se tada nalazilo u 58 kutija, i manjim dijelom, među još nerazvrstanim gradivom vlastelinstava Ozalj, Brod i Grobnik.

Prilikom obrade je u fondu zatečena manja količina gradiva vlastelinstava Ozalj i Grobnik.

Glumački ansambl predvodi Hrvoje Kečkeš u ulozi sitnog i silno slatkorječivog prevaranta Pavla Ivanoviča Čičikova koji obilazi vlateline otkupljujući od njih imena umrlih seljaka s njihovih vlastelinstava na koje oni do sljedećeg popisa stanovništva plaćaju porez, mrtve duše iz naslova, a da bi na njima zaradio na poticajima koje država daje novopridošlima na slabo naseljeno područje.

Jedno od takvih malih vlastelinstava bilo je i Oroslavje.

Vlasnici dvorca, ugarska plemićka porodica Erdödy bila je jedna od najmoćnijih obitelji u 16. st. i posjedovala je u Hrvatskoj nekoliko velikih vlastelinstava.

U raspravama Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeću (1972) osvijetlio je postanak modernoga građanskoga društva, u knjizi Privredni život Banske Hrvatske (1989) analizirao unapređenje trgovinskoga prometa, ekonomiku komorskoga zemljišnoga posjeda i vlastelinstava te oblike renta.

Instituciju župana Smiljanić također prepoznaje te ju nastoji razumjeti i objasniti na kneževskim vlastelinstvima (hvarskom, bračkom, frankopanskom, cetinskom i poljičkom), u gradskim komunama, u službi kneževskih ovlaštenika, u službi komunalnog poklisara, u službi upravitelja pučkih bratovština u komunama, nadalje, kao komunalne notare, upravitelje vlastelinstava komunalnih samostana, kao čuvare trezora gradskih samostana, upravitelje seoskih samostanskih vlastelinstava, upravitelje biskupskih vlastelinstava, u službi seoskih bratovština, kao poklisare rodovskih zajednica, te kao župane seoske organizacije.

Izvješća i zapisnici o reambulacijama međa; zemljopisne karte razgraničenja između vlastelinstava i regimenti; urbarijalni spisi - svjedočanstva plemićkih sudaca o izvršenim popisima uslijed prestupa Karlove regimente.

Bilo je to jedno od najjačih vlastelinstava u Hrvatskoj poznato po vinogradarstvu, svilarstvu, pčelarstvu i poljodjelstvu.

Albert Thurn-Taxis je 1909. godine gradivo ovog fonda, zajedno s gradivom vlastelinstava Ozalj i Grobnik, darovao HDA.

Treba istaknuti sačuvano gradivo nekadašnjih velikih vlastelinstava, Vukovarskog, Valpovačkog te slabije sačuvano gradivo Beljskog vlastelinstva.

Prelazak vlastelinstava u ruke plemićkih i velikaških obitelji i vjerskih institucija, tj. proces dekameralizacije, odvijalo se na slavonsko-srijemskom području od kraja 17. stoljeća do 1730. godine.

U Požeškom distriktu dekameralizacija vlastelinstava završena je 1742. godine.

To u mnogom pogledu ključno stoljeće povijesti Slavonije stoljeće uspostave Slavonske Vojne krajine i triju " donjoslavonskih " županija, obnove vlastelinstava i crkvenih struktura, baroka i prosvjetiteljstva u književnosti, likovnosti i graditeljstvu privlačilo je dosad pozornost razmjerno velikog broja hrvatskih povjesničara, kao što su Franjo (František, Franz) Vaniček, Josip Bösendorfer, Josip Matasović, Lazar Ćelap, Igor Karaman, Ive Mažuran, Emanuel Hoško, Stjepan Sršan i drugi.

Gradivo koje se nalazilo u Budimpešti sastoji se od gradiva vezanog za pogranične sporove između vlastelinstva Čabar s vlastelinstvom Kočevje (Auersperg) te između vlastelinstava Ozalj - Brod - Grobnik (Batthyany).

Ovaj popis selišta i domaćinstava sastavljen je 1568. godine prilikom dijeljenja vlastelinstava među članovima obitelji Gyulay.

Posjedi se drobe u niz malih vlastelinstava.

Srednjovjekovno belsko vlastelinstvo bilo je jedno od najvećih vlastelinstava u varaždinskoj županiji.

Pod utjecajem obitelji Drašković ugled i moć bednjanskog kraja značajno su porasli, a oni su ujedno bili i kočnica razvoja mnogim gospodarima susjednih vlastelinstava.

Pokret seljaka brzo se je proširio, a buna je zahvatila 60 vlastelinstava na područjima Hrvatske i Slovenije