@outbox upravo stoga sam zapoceo zadnji post onim latinskim citatom. vodje su, napose prema izvornom (predpavlovskom) krscanstvu, " nelegalna " opcija. isus izricito kaze da njegovi ucenici NIKOGA ne smiju nazivati vodjom, pa ni uciteljem. tek pavao, u svom sustavu organizacije, stvara u krscanskim zajednicama nadzorne strukture, koje su se s vremenom pretvorile u hijerarhijski sustav kakav danas poznajemo. dakle, slazem se s tobom da su vjerski " autoriteti " krivci za negativni prizvuk religioznoga u usima modernog covjeka. s druge strane smatram potrebno naglasiti kako je agresivnost mediteranskog, dalekoistocnog i bijelog covjeka temelj zvjerstava povijesti, a religijska konotacija samo katalizator te agresivnosti. tako su u starom egiptu bjesnili vjerski ratovi izmedju monoteistickog kulta amon-raa i tradicionalnih politeistickih frakcija; germani su svojim bozanstvima, pogotovo donaru, tj. thoru prinosili ljudske i ostale zrtve, vjesajuci ih o stabla; drevni kineski monarsi su u svoju smrt vukli cjelokupnu kraljevsku svitu, koje bi s njime zive zakopali. pa i ljudske zrtve civilizacija latinske amerike su poznate po svojoj krvavosti. ali, ponavljam, to je cin vjerskih " autoriteta ". odlicno je to opisao g. rene girard u djelu " nasilje i sveto " @jankovic imamo i kontra-primjere " nasljedovanja " prema vjerskim knjigama. ti primjeri pokazuju kako su " sluzbena " tumacenja vise politicki cin, nego vjerski. prvi primjer su u doba kolonizacije nastale tzv. redukcije, tj. samoodrzive izolirane zajednice, vodjene od " starih " jezuita, u kojima su indiosi zivjeli u potpunom skladu, kako medjusobno, tako i s prirodom. naravno da su sluzbeni " autoriteti " tu ispravnu stvar zabranili, jer nije odgovarala njihovim mjerilima. pa cak i za mnogima omrazeni stari zavjet imamo jedan zanimljiv eksperiment, kojeg je proveo jedan americki ateist zidovskog porijekla. naime, odlucio je dokazati svijetu anakronizam zidovske tore (starog zavjeta) na nacin da je isao opsluzivati doslovce svaku odredbu koju navodi. nakon dvije godine mu nije palo na pamet vratiti se na staro. nije poceo vjerovati u boga. ostao je ateist, ali zivi i dalje prema vjerskim zakonima, jer smatra kako mu je zivot postao mnogo kvalitetniji: nestale su svakodnevne egzistencijalne tjeskobe, medjuljudski, pogotovo obiteljski odnosi su se podigli na jednu visu razinu, ukratko, zivot mu je postao bolji. obredi, tradicionalizam i interpretacija svetih spisa su kriticna tocka. oni pretvaraju pozitivne smjernice u negativne manifestacije. to valja kritizirati. kritizirati vjeru zbog pape, ajatollaha ili glavnog rabina ima smisla kao i kritika marxa zbog staljina. prikaži cijeli komentar