Unatoč tome Slovenija ima izuzetno nisko učešće vojnih izdataka u BDP-u - 1,5 % u 2002. i 2003. iako s trendom rasta, s obzirom na to da je u 2000. vojni proračun iznosio 1,2 % BDP-a.

Skromni udjel slovenskih vojnih izdataka u BDP-u vjerojatno odražava različite faktore: skromniju razinu vojnih reformi i troškova koje one uzrokuju, a kao bogatija zemlja Slovenija s manjim učešćem u BDP-u generira veći vojni proračun u apsolutnom iznosu i time može postići partnerske ciljeve s ostalim zemljama NATO saveza.

Hollandova vlada u svom mandatu djeluje u pravcu smanjenja vojnih izdataka do 60 milijardi EUR.

Kaže da povećanje vojnih izdataka stoji u odnosu prema gospodarskom rastu i pojašnjava da je povećanje izdataka zabilježeno i u oblasti obrazovanja, znanosti i sl.

Profesionalizacija oružanih snaga pokreće proces brojčanog smanjenja oružanih snaga, povećanje kapitalne opremljenosti, stupnja osposobljenosti pripadnika oružanih snaga što se reflektira u pokazatelju vojnih izdataka po vojniku.

Struktura vojnih izdataka u tranzicijskim zemljama jedan je od pokazatelja dokle se stiglo u realizaciji vojnih reformi.

Ipak, potreban je određeni stupanj opreza pri komparaciji strukture vojnih izdataka između " starih " i " novih " članica NATO-a kao posljedica velikih razlika u apsolutnim izdacima za obranu.

Naime, i pri optimalnoj strukturi vojnih izdataka generirani apsolutni iznos vojne potrošnje može biti nedovoljan za provođenje reformi, financiranje ljudske komponente i plana nabave kapitalnih dobara.

Stoga se optimalna struktura vojnih izdataka mora postaviti kao dugoročni cilj vojnih reformi.

Prema podacima za 2003. struktura vojnih izdataka NATO saveza bez Poljske, Mađarske i Češke iznosila je: 56,6 % personalnih izdataka, 19,9 % proračuna je financiralo nabave, 3,4 % infrastrukturnu izgradnju i 26,7 % je odnosilo se na ostale izdatke.

Analiza vojnih izdataka u sve tri promatrane zemlje od 1988. do 2003. u stalnim američkim dolarima u vrijednosti iz 2000. g. (kako bi se neutralizirao utjecaj inflacije) pokazuje sličan uzorak.

Posljednji dostupni podaci za 2003. pokazuju porast vojnih izdataka na 3,23 mlrd.

Iako je nakon početnog pada vojnih izdatka uslijedio rast prezentirani podaci potvrđuju da se nova razina izdataka nije ni približila hladnoratovskim, što se osim komparacijom apsolutnih iznosa, može potvrditi i relativnim pokazateljem udjela vojnih izdataka u BDP-u.

U Mađarskoj je udjel vojnih izdataka u BDP-u 1988. procijenjeno na 3,8 %, a u Poljskoj na 2,5 %, gotovo 14 godina kasnije i u potpuno novim okolnostima poljski BDP opterećen je s 1,9 %, mađarski sa 1,8 % i češki sa 2,1 % udjela u BDP-u.

USD, a novi podaci i plan proračuna za 2006. najavljuju nastavak trenda rata vojnih izdataka.

U Češkoj su izdaci za kupovinu naoružanja porasli sa 16,3 % na 21 % vojnog proračuna, dok je Mađarska suprotan primjer, izdaci su sa 21 % u strukturi vojnih izdataka pali na samo 10,2 % u 2003.

Vojni izdaci umjereno rastu od 1999. iako bilježe lagan pad mjereno udjelom u BDP-u (od 2,7 % u 1999. do 2,5 u 2001.) što upućuje na pozitivne trendove u rumunjskoj ekonomiji, odnosno rast BDP-a je veći od rasta vojnih izdataka.

Nakon gotovo cijelog desetljeća trend kretanja vojnih izdataka promijenio je smjer, od drastičnog pada u apsolutnim i relativnim pokazateljima, nakon 1998. vojni proračuni bilježe realan rast.

Povećanju vojnih izdataka pridonijelo je i relativno stabilno makroekonomsko okruženje i optimizam koji u svjetsku privredu unose znatne stope rasta

Analiza kretanja vojnih izdataka izraženim u tekućim funtama pokazuje da završetkom Hladnog rata za razliku od tendencije u većini zemalja nije došlo do pada vojnih izdataka, visina vojne potrošnje u razdoblju od 1990. do 1999. kretala se između 21,4 mlrd funti i 22,8 mlrd. funti.

Znatan skok vojne potrošnje, za gotovo jednu milijardu funti zabilježen je 2000. čime je započela faza izrazitog rasta vojne potrošnje koja je svoj maksimum dosegla u 2003. s 31,3 mlrd. funti vojnih izdataka.

Analiza vojnih izdataka izražena u stalnim američkim dolarima, dakle uz uvjet isključene inflacije, pokazuje nešto drukčiji trend.

Drugi važan čimbenik u analizi razine vojnih izdataka, u odnosu na privredu i ostale elemente agregatne potrošnje je udio obrane u BDP.

Kao relativan pokazatelj, neovisan je o tečaju nacionalne valute u komparaciji s istim pokazateljima drugih zemalja, omogućava i vremensku analizu vojnih izdataka.

Za razliku od krivulje kretanja vojnih izdataka, kretanje ovog pokazatelja ima jasna tendenciju pada u posthladnoratovskom periodu.

Dok je 1988. učešće vojnih izdataka u BDP-u iznosio visokih 4,1 %, 1995. on je opao na 3 %, a najniži nivo dosegao je u 2002. s 2,5 %.

Britanija zadržala visoku razinu vojnih izdataka.

U razdoblju od 1970. do 1987. učešće vojnih izdataka gotovo nikad nije palo ispod 5 % BDP-a.

I drugo, brojne preuzete međunarodne obveze iz doba kolonijalizma kao i doživljavanje statusa druge najveće sile u NATO-u, s brojnim snagama i zadaćama diljem planeta su važan faktor rasta i održavanja visoke razine vojnih izdataka.

Međutim, Puhov također kritizira povećanje vojnih izdataka, jer prema njegovom mišljenju najbitniji problemi Rusije ne leže baš u oblasti naoružavanja.