Neposredno prije pada Republike Sv. Marka hrvatski je narod živio razasut ⠀ u mletačkoj Dalmaciji, u turskoj Bosni i Hercegovini, u Dubrovačkoj Republici, u Istri, u sjevernoj Hrvatskoj i u tzv. Vojnoj krajini.

General grof Herberstein, osim što pustoši ovim krajem, pokušava spriječiti prodaju Bosiljevačkog vlastelinstva od strane krune tadašnjem banu Nikoli Erdődy - u, a sve kako bi ga zadržao u Vojnoj Krajini.

Karlovački general grof Josip Ivan Herberstein, zakleti neprijatelj Zrinskih i Frankopana, nastojao je iz petnjih žila pripojiti Bosiljevo Vojnoj Krajini, ali ono je 1683. pripalo banu Nikoli Erdedu za odštetu raznih tražbina.

Bakar) prvotno bili pripojeni Vojnoj krajini, ali su 1777. godine također priključeni Severinskoj županiji.

Smatrao je kako se oslobođenje i ujedinjenje Južnih Slavena može ostvariti samo borbom, pa je s tim ciljem agitirao među Hrvatima i Srbima u Vojnoj Krajini.

Iz nekojih riječi pisma Stjepana Pejakovića, što ga je Mi - jat dobio pred Božić god. 1867. razbira se, da je Stojanović bio izradio osnovu za uređenje preparandije u vojnoj Krajini i o pret - vorbi krajiških realka u realne gimnazije.

Slijedom toga lokalni Srbi u nekadašnjoj Vojnoj Krajini su uzeli oružje u ruke te sa tog prostora pobili i istjerali sve nesrpsko pučanstvo.

Obitelj potječe iz Bosne, otac mu je bio časnik u Vojnoj krajini.

Osim toga znatniji je broj protestanata bio i među njemačkim vojnicima i časnicima, koje su Habsburzi dovodili u pogranične utvrde i gradove na Vojnoj krajini.

U Slavonskoj vojnoj krajini su osnivali svoja sela.

Razvoj pučkih škola u Slavonskoj vojnoj krajini tijekom 18. i 19. stoljeća

Reforme u Vojnoj krajini započeo je još car Karlo VI., koji je poslao generala topništva Josepha Friedricha, princa od Saschsen-Hildburghausena, da umiri pobunu u Varažinskom generalatu do koje je došlo zbog zlouporaba unutarnjoaustrijskih staleža koji su njime upravljali.

Društveno-političko ozračje u Vojnoj krajini i petrinjskom području uoči osnivanja " Slavulja " Nastojanje Čeha Josipa Brize (Bžize) oko utemeljenja Petrinjskog pjevačkog društva " Slavulj " Bitne značajke novih Pravila (1868.) i njihovo konačno potvrđivanje (1869.) Od potvrde Pravila (1869.) do izbora novog predsjednika Društva (1871.) Rad Društva u prvoj polovici 1872. godine Posveta društvenog barjaka u rujnu 1872. godine Prvi nastupi " Slavulja " pod novim barjakom i odlazak zborovođe Josipa Brize Skladateljski opus Josipa Brize (1864. - 1872.) i repertoar ostalih skladbi izvođenih na koncertima " Slavulja " (1864. - 1872.) U prvim godinama pod ravnanjem zborovođe Václava Skopa (1873. - 1874.) Doprinosi i djelovanje " Slavulja " u razdoblju od pokretanja inicijative (1874.) do konačnog osnivanja Hrvatskog pjevačkog saveza (1875.) Od 1875. pod dirigentskim štapićem Vinka Hendrycha HPD " Slavulj " u godinama predsjednika Mije Biljana (1879. - 1881.)

Hrvatski su velika ši bili posebno nezadovoljni činjenicom da nisu mogli dobiti visoke činove u Vojnoj krajini, napose onaj karlovačkog (hrvatskog) generala.

I njegov je naziv jasno svjedočio odakle su došli ljudi, koji su ga naselili postajući ovdje graničari na Vojnoj krajini oko tvrđave Ivanićgrad.

Utvrda na ovom lokalitetu bogate prošlosti, još od vremena antike i nastanka rimskog naselja Servitium na lijevoj obali rijeke Save, nastala je u Vojnoj krajini nakon oslobađanja Slavonije od osmanlijske vlasti.

Vlasnik zemlje u Vojnoj krajini bio je vladar, a krajišnici su bili samo njezini korisnici.

U XVIII. st. dolazi do većih promjena u društveno-ekonomskom životu u Vojnoj krajini.

U vremenima burne prošlosti označavala je granicu prema Vojnoj krajini, tako da se i danas za krajeve s desne strane Kupe kod nas može čuti naziv Granica ".

Drugi pšredstavljač profesor povijesti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu dr. Željko Holjevac je predstavio rad Anne Marije Gruenfelder o Vojnoj krajini i reformskim procesima kojima je i sam dao vlastiti sintezu, zatim osvrt na putopis sir Thomasa Grahama Jacksona s kraja 19 stoljeća o Senju, uskocima i buri Jurja Lokmera.

Nakon zaustavljanja turskih prodora krajem 16. stoljeća podižu se nove utvrde u Vojnoj krajini, među kojim je bio i Bjelovar.

U sklopu projekta predviđeno je istraživanje nekoliko problemsko-istraživačkih cjelina: 1. proučavanje društvenih i gospodarskih prilika od oslobođenja od osmanske vlasti do Hrvatsko-Ugarske nagodbe; 2. međusobni utjecaj društvenih prilika i gospodarskog razvoja te veze gospodarskih subjekata s drugim dijelovima Hrvatske, odnosno Habsburške Monarhije; 3. utjecaj društvenog i gospodarskog razvoja na formiranje hrvatskog identiteta; 4. proučavanju demografskog razvoja i migracijskih kretanja u Slavoniji; 5. socijalna kretanja u Slavonskoj vojnoj krajini; 6. utjecaj vjerske pripadnosti na stvaranje identiteta u Slavonskoj vojnoj krajini; 7. proces rađanja nacionalne svijesti u revoluciji 1848. u Slavonskoj vojnoj krajini i 8. gospodarsko značenje velikih riječnih prometnica.

Poslije tog popisa u Hrvatskoj se popis nije provodio (osim u tadašnjoj Vojnoj krajini) gotovo 50 godina.

Elementarne ili početne škole uvedene su u vojnoj Krajini na osnovi naredbe c. kr. dvorskog vojnog vijeća u Beču od 19. rujna 1829., i naredbe glavnoga zapovjedništva u Petrovaradinu od 29. listopada 1830. Sad je u brodskoj pukovniji osnovano preko šezdeset takvih elementarnih škola, u kojima je obuka trajala dvije, a poslije do krajiškoga školskog propisa od god. 1871. tri godine.

Tada je u Vojnoj krajini bilo 11 pukovnija (Lička, Otočka, Ogulinska, Slunjska, Prva banska, Druga banska, Križevačka, Đurđevačka, Gradiška, Brodska, Petrovaradinska), a Gradiška pukovnija je zauzimala najzapadniji dio Slavonske vojne krajine na prostoru od Lipovljana na zapadu do Sibinja na istoku; na sjeveru je graničila s Požeškom županijom, a na jugu je rijeka Sava bila granica s Turskom.

Sama Županija je nastala na području koje je pripadalo Vojnoj Krajini koja je štitila granice Austro-ugarske monarhije prema Turskom carstvu, a za vrijeme Jugoslavije ovo se područje nalazilo pod Brodskom Općinom.

U svim školama u Vojnoj krajini predavalo se na njemačkom jeziku.

Bilo je to stoga što je Senj pripadao Vojnoj krajini u kojoj je njemački bio službeni jezik.

Stoljetna pripadnost Vojnoj krajini imala je veliki utjecaj na gospodarska i demografska obilježja ovoga prostora, kako u prošlosti, tako i u suvremenom razdoblju.

Na Hrvatskom saboru 1861. sudjelovao je kao predstavnik rodnoga grada i predvodio je zastupnike Vojne krajine u Beču koji su vladaru predali adresu o stanju u Vojnoj krajini.