Večernji list objavljuje dokumente vojske RSK - O Medačkom džepu odlučio je državni vrh (FOTO)

Koordinacija braniteljskih udruga hrvatskog kraljevskog grada Knina već je u nekoliko navrata upozoravala na neprimjerno pisanje tjednika i mjesečnika srpske nacionalne manjine Novosti i Identitet, a sada imamo i ovakve izjave pojedinaca, pa da se to više ne bi ponavljalo i da bi znali s kim imamo posla kada pročitamo ovakve izjave pozivamo predsjednika RH dr. Ivu Josipovića da javno objavi Registar aboliranih pripadnika tkz. vojske RSK, pripadnika policije, političara i dužnosnika tkz.

Postupak protiv Novaka Simića, Miodraga Kikanovića i Radovana Krstinića optuženih da su u Dalju, kao pripadnici Vojne policije tzv. Vojske RSK, počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, korektno je proveden.

Zapovijed za napad izdao je Milan Martić, a na razini vojne proslijede izvršili generali Milan Čeleketić, zapovjednik stožera tzv. " vojske rsk " i Dušan Lončar, načelnik tog stožera.

Cilj Vojne parade korpusa specijalnih snaga Vojske RSK bio je pokušaj demonstracije vojne moći i pokušaj upućivanja prijetnji Hrvatskoj nakon što je samo nekoliko mjeseci prije u akciji »Bljesak« hrvatska vojska porazila 18. zapadnoslavonski korpus vojske RSK.

Također je 2 puta predao sveukupnu dokumentaciju (video snimke, izvorne dokumente Vojske RSK i milicije RSK i dr.) na odgovarajuće adrese institucija

Na primjer: popis partizanskih umirovljenika, popis dezertera Hrvatske vojske, popis pripadnika Vojske RSK, popis aboliranih optuženika za ratne zločine, popis Srba u državnim i javnim službama Republike Hrvatske.

Kehoe: Specijalne snaga vojske RSK takoðer su pripremale listu?

Predsjednik RSK Milan Martić ne zaostaje za Rkmanom: »Ovo je veličanstvena smotra vojske RSK na srpskom Slunju«.

Poslije 10. svibnja 1995. god., kao pripadnik 3. čete, 3. bataljuna, 70. brigade, boravi na neprijateljskom položaju u sastavu tzv. Vojske RSK.

Za vrijeme prijenosa, dok pred njim i svečanom binom prolaze razne postrojbe, ima još Rkmanovih komentatorskih bisera: »ukoliko se RH drzne na novu agresiju, maljutke će opet, kao i dosad, za njih biti smrtonosne« ili »tenkisti vojske RSK su kombinacija srca i čelika«.

Osumnjičeni su danas nedostupni hrvatskom pravosuđu, žive u Srbiji, a riječ je o Borislavu Đukiću (64), zapovjedniku 221. MTBr. vojske RSK, Jovanu Grubiću (65), zapovjedniku 2. brigade Teritorijalner obrane i Miloradu Radiću (56) koji je obnašao dužnost zapovjednika 2. pješačke brigade Vojske Republike Srpske Krajine.

Dok vlasti u Zagrebu ne odustaju od pravomoćnih presuda ili Interpolovih tjeralica protiv političkog i vojnog vrha nekadašnje SR Jugoslavije, JNA i Vojske RSK, poput Momčila Perišića, Veselina Šljivančanina, generala Mileta Novakovića, zapovjednika Vojske RSK, dotle od Srbije traže aboliciju za hrvatske dužnosnike koji su optuženi za slične ratne zločine, ovo je pozadina nedavnog susreta u Zagrebu ministara pravosuđa Srbije i Hrvatske, Nikole Selakovića i Orsata Miljenića, koji je, doduše, završen samo uz obećanje srpskog ministra kako će se formirati mješovito povjerenstvo koje će se baviti ovom tematikom, pišu beogradske Vesti online pojašnjavajuči kako je konkretan povod za " hrvatsku ofenzivu " popis 44 hrvatskih dužnosnika među kojima je Šeks, Vekić, Merčep i Glavaš koji su još odavno optuženi u Srbiji.

Prvi spomen njegova imena datira iz ljeta 1991. g. kada se pročulo da u Golubiću kod Knina vodi centar za obuku krajiških Srba, iz kojega će potom nastati specijalna postrojba tzv. vojske RSK, zvana " knindže ".

Na kninsko područje vratio se ponovno 1993. g. kada se djelokrug njegova angažmana proširio na obuku " redovne vojske RSK ".

Prema dnevniku " plavih kaciga ", 8. kolovoza 1995, kada je u zgradi škole masakrirano devetero hendikepiranih srpskih civila, danski su vojnici od devet sati ujutro svjedočili obračunima Vojske RSK-a i HV-a pred samim ulazom u svoj kamp na školskom igralištu

- Policija je 2002. godine podnijela kaznenu prijavu protiv tada 42 - godišnjeg državljanina RH zbog osnovane sumnje da je s još jednim, za sada, nepoznatim pripadnikom vojske RSK počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Primišlju, općina Slunj, Srbin, dana 22. kolovoza 1991. god. pristupio paravojnim postrojbama tzv. Vojske RSK.

Komandanta 40. kadrovskog centra, odnosno tadašnjeg zapovednika vojske RSK Milu Mrkšića, VSO je, takođe, obavezao da Perišiću podnese izvještaj o uzrocima pada zapadnih dijelova tzv. RSK, prenose mediji, navodeći kako te dokumente, pomenute u zaključcima sa sjednice VSO-a, obrana generala Gotovine sada traži od Srbije.

Drugostupanjsko vijeće, za razliku od prvostupanjske presude, ne nalazi postojanje efektivne kontrole Momčila Perišića nad jedinicama Vojske RSK, čime je isključena i njegova kaznena odgovornost izvan razumne sumnje.

K-DO-52/08, od 04. studenog 2008. godine, preciziranom podneskom od 31. ožujka 2009. godine i na raspravi 15. ožujka 2001. optuženiku se stavlja na teret da je u razdoblju od konca prosinca 1993. do lipnja 1995. godine u Dalju i okolici, u činu kapetana, kao stvarni zapovjednik postrojbe vojne policije u 35. Slavonskoj brigadi tzv. Vojske RSK, znajući da su njemu podređeni zapovjednik voda vojne policije Novak Simić, vojni policajci Miodrag Kikanović i Radovan Krstinić te drugi nepoznati vojni policajci u više navrata zlostavljali pripadnike tzv. radnog voda nesrpske nacionalnosti, u okviru svojih ovlasti nije ništa poduzeo da se počinitelji kazne i na taj način onemoguće u daljnjem protupravnom postupanju, pristajući time da njemu podređeni nastave s takvim nedopuštenim radnjama, kao i posljedice istih, pa su tako vojni policajci Novak Simić, Miodrag Kikanović i Radovan Krstinić udarali Antuna Kundića, uslijed čega je ovaj zadobio brojne ozljede, uslijed kojih je ubrzo preminuo, kao i da su navedeni vojni policajci udarali protupravno zatočene Ivana Horvata, Ivana Bodzu i Karola Kremerenskog, kao i Josipa Ledenčana i Emerika Huđika,

Međutim, Srbija je imala važnijih planova s Kosovom i BiH, pa nije baš mogla raditi po zamislima " krajišnika " i uskočiti do Knina, a za mnoge Srbe iz Srbije, panično bježanje same vojske " RSK ", baš i nije bilo poticajno za odlazak u rat

No da je HV gađao vojarnu tzv. vojske RSK koja se nalazi blizu tog polja, onda bi ono bilo vojno polje kaže Kehoe i dodaje kako prema tome proizlazi da su civilni ciljevi određivani prema onome što je HV gađao, a ne po tome je li tamo bilo civila ili ne.

1) dana 03. svibnja 1995. godine, nakon što je u zgradu VP tzv. Vojske RSK priveden ošt.

Odgovarajući na protuispitivanje odvjetnika Gorana Mikuličića, branitelja generala Mladena Markača, nizozemski se časnik nije mogao sjetiti je li u Gračacu postojala motorizirana brigada tzv. vojske RSK, odnosno je li u gradu bilo vojnih ciljeva.

Mikuličić je zatim kao dokaz uveo dokument tzv. vojske RSK koji pokazuje postojanje devete motorizirane gračačke brigade te vojske.

Tako je, recimo, Srećko Dragić, koji je odslužio petogodišnju zatvorsku kaznu, izjavio kako se skupa s još nekim osobama koje su bile pripadnici " vojske RSK " predao 6. kolovoza 1995. na poziv tadašnjeg predsjednika RH Franje Tuđmana.

U Banjoj Luci je, tvrdi Delov dopisnik, osnovan prijeki sud koji je vec osudio dvadeset vojnika i nizih oficira tzv. vojske RSK jer su napustili bojne postave oko Knina i Benkovca.

Na kompromitirajućem zapisu od 103 minute osim glavnog komentatora Rkmana dominiraju haški optuženici ili osuđenici: predsjednik RSK Milan Martić, načelnik Glavnog štaba vojske RSK general-potpukovnik Mile Mrkšić, komandant grupacije »Pauk« koja je okupljala snage Vojske RSK, Vojske Republike Srpske i Vojske Autonomne pokrajine Zapadna Bosna Mile Novaković, predsjednik Parlamenta RSK Rajko Ležajić, načelnik operativnih poslova Glavnog štaba srpske vojske Milislav Sekulić.

Već sredinom listopada 1992. teritorijalna obrana RSK je preimenovana u Vojsku RSK, a Glavni štab TO u Glavni štab Vojske RSK.