Ukoliko se politika Slobodana Miloševića može svesti na svoj najvažniji motiv, onda je to nesumnjivo sprovođenje srpskog zahteva za suverenitetom, prvobitno u okviru Srbije kao jugoslovenske republike koja je nakon titoističkog Ustava iz 1974. izgubila punu suverenost nad vlastitom teritorijom, odnosno morala da je deli sa tada autonomnim pokrajinama Kosovom i Vojvodinom u okviru jugoslovenske federacije, a kasnije, za vreme raspada višenacionalne države koji je počeo 1991, svuda gde žive Srbi ili, kako se govorilo u nacionalističkoj retorici, tamo gde su srpski grobovi.