Uz živicu kraj puta lajala su nečija tri lovačka psa, a cijelim putem vonjao je stajski gnoj.

Laca se nije protivio toj usluzi, premda je gunj silno vonjao onim duhom kakav osjetiš kada stupiš u konjsku štalu.

Vonjao je na znoj i alkohol, a debele termo čarape nesnosno su zaudarale na gnijezdo poljskog miša.

Muž je bio roštilj-majstor pa je i lagano vonjao na dimu, a Vito, eh Vito, maloo se je zalio sokom, vodom., pivom, nemam pojma više čime, jer je prolio svaku čašu koja se našla u njegovoj blizini uglavnom iz prvobitne kombinacije traper bermude, kockasta košuljica nakon presvlačenja je izgledao ko cirkusant jer je umjesto traper bermuda imao prugaste 3/4 hlače, ajde barem je oboje bilo plavih tonova.

Na ulaznim vratima dočekao ju je domar, čičica iz jednog malenog sela u Dalmatinskoj zagori, zaokruženih obraza i trbuščića, koji je uvijek vonjao na slaninu tako ju je podsjetio na susjeda Mesara.

Vrlo sam uzbuđen, pun je mjesec, pio sam cijelo poslijepodne, i u sumrak, kad ti se pjeva, vratio sam se u zaseok, preuzeo stražu, tri kuće na brdu, prema dolini polja kukuruza i dalje šuma, koja je možda ničija, ali vjerojatno su u njoj, ne znamo jesu li minirali rub, a možda ih i nema, ništa se ne zna, gdje da zalegnem, sam ću provesti noć ovdje, iza hrpe pijeska, nezgodno, tvrdo, u kući na tavanskom prozorčiću, lako je odozgo zapucati, malo teže pobjeći, pijan sam, pišat ću do jutra, spustit ću se prema šumi, moram vidjeti što ima dolje, ako ne računam dvije babe, zaključane u dvije drvene kuće, sam ću provesti noć ovdje, na mjesečini, to je sigurno, ako ima koga dolje sad me vidi, zatrčim se, među kukuruze padnem, ne mogu ostati gdje sam ušao, pognut taktički se odmičem dvadeset koraka naprijed, prijeđem u drugi nasad dvadest koraka desno, tu zalegnem, teško dišem, piša mi se, iznad lica sjaji mjesec, banalno, vrlo sam uzbuđen što se ništa ne događa, vadim nož, raskolim bundevu, ona mi je uzglavlje, jesam li dovoljno lud da zaspem ovdje, u čuturici samo voda, u trbuhu počne rasti zvuk, vrtloži se pa se penje do ušiju, prvo bas, pa nož koji vitla, grmi sada, to je helikopter, nisko nadlijeće, jedno crveno svjetlo, noć i mjesečina ostali su za njim, tišina, ništa se nije promijenilo, nezgodnije se bilo vratiti uzbrdo, okrenuti leđa mjesečini, očekujem da netko vikne, kao da sam dječak koji noću krade šljive, ali neće, znam da neće, pa sam sjeo na prag nedovršene kuće, jedine od cigle, od najposlovnijeg brata praščića, glava me boli, zahladilo je, znoj se suši, pa se ukočim, jer netko je tu, teško diše, puše, pijan sam, otkočim kalašnjikov, na tlu je, možda je i on pijan, nemoguće, nije čovjek, stigao je gospodin jež, kako mi je drago, kolega, ti i ja noćas vladamo ovim brdom, iznad nas helikopteri lete, iznad njih sateliti, još više mjesec, tjedan dana poslije na tom je brdu poginuo momčić koji je jednu godinu išao sa mnom u razred, neki Zlatko, s kojim se nikad nisam družio, i nisam znao da je baš iz ovog zaseoka, i da ih je jedini dočekao pucnjevima, bio se vratio, kad smo mi povukli, pa su ga ubili, bio je šutljiv, vonjao na krave, pao je razred, završio za vozača, postao zarana odgovoran, pa su ga ubili, do tog trenutka nije učinio ništa posebno, bio je prespor za anegdote, kamoli za matematiku, čuo sam da se uskoro trebao oženiti, pa su ga ubili, sigurno se ne bi preplašio ježa, i kukuruz za njega nije bio minsko polje znatiželje, mjesec je sjao bezveze, pa su ga ubili, prerano se, za razliku od mene, morao suočiti sa stvarnošću.

Bilo je to upravo nakon Bojimirovog treninga i još je pomalo vonjao na znoj, iako se istuširao.

Otac je netragom nestao.« Sekooo », derala se već histerično čvrsto se držeći za drveni plot za koji su se daleko češće držali ništarije iz obližnje birtije, a koji je naširoko vonjao po pišanju i nutrini ciroznog bubrega.« Sekooo, sekice », prve su suze već se kotrljale niz blijede obraze, a usne drhtale poput vrbinih vitih grana na vjetru.

Jako je vonjao po znoju; valjda nakon koncerta uopće nije presvukao majicu.

Zrak je vonjao mirisom kuhana zelena luka, prašina brašna lebdila je posvuda.

Svako malo morao sam dlanom koji je još vonjao po telećem loju, zaklanjati oči pred prizorima oderane ljudske kože, grudnih hematoma, visećih vena i izbljuvavanja gnojne sukrvice.

Premda se po eksplozivnom gitarskom zvuku Martina Barrea nije to moglo naslutiti, treći je zagrebački nastup Jethro Tulla od početka do kraja vonjao na nostalgiju.

Srećom na zvučnike i karticu nije padalo ali lampe su bile pune vode i iz njih je kapalo po uništenom tapisonu koji je vonjao po vlazi.

U jednu new-yoršku bolnicu dovezen je kasno u noći somnolentan čovjek koji je izrazito vonjao po jakim spirituozama.

Svako biće u toj dvorani bilo je znojno i željno senzacije Znoj u dvorani vonjao je

No, da se vratimo priči; iskopirala je tetkica moje dokumente, a u međuvremenu je stigao drugi djelatnik kreditnog odjela (vjerojatno je bio na pauzi jer je cijelim svojim tijelom i dahom vonjao na pržene ribice) koji mi je i inicijalno dao papire i brošuru za Mastercard.

Lazar nije riječi progovarao, ali bit će da je pomalo vonjao na divljinu i na zdrav život, pa je u jednom trenutku žena na njemačkome krenula da prigovara mužu što je stao tom luđaku u zimskome kaputu.

U jednom trenutku prišao mi je čovjek koji je vonjao po alkoholu, beštima, znojan, uhvatio me za ruku, zaprijetio pištoljem i poveo do željezničke stanice, odakle je zvao kolege milicionere.

Leš je neminovna stvarnost, pa zašto onda ne bi vonjao po rakiji?

Vodili su me hodnikom i odveli me do sobe za ispitivanje, koja se činila poput drugog planeta, svijeta u kojem su stvari bile normalne, koji nije sav vonjao po mokraći.

Ta često fanatična retorika autodestrukcije pomiješana sa sitnim oznojenim očajem koji je vonjao iza nervoznih fraza

Kaskao sam razmičući zrak koji je vonjao po izborima i iritirao mi nosnice.

Sa šušketavog uredskog tranzistora koji je baš kao i ostatak scene neodoljivo vonjao po sivim godinama dirigirane ekonomije, unjkavim glasom javio se DJ: Slušali smo skladbu Karela Svobode koji nažalost, više nije među nama

Ok, malo jest vonjao, ali mene je taj njegov miris ionako totalno izbezumljivao, dapače, glavom su mi se motali nekakvi smjeli pornografski scenariji s mučaljivim nepoznatim fizikalcima i ustreptalim djevama..

Umjesto mirisa lipe, vonjao je pećeni kesten.

Selimo u drugi grad, govorila je moja majka i veselo probirala po iznošenim suknjama kao da će one u drugom gradu izgledati novije, a naš je stan vonjao na crnilo kojim je više puta dnevno mazala cipele s tvrdoglavom nakanom da im vrati stari sjaj

Probudilo se u znoju, u potpunosti pokriveno dugačkim, staromodnim balonerom koji je vonjao na vlagu.

I zaista; na kozu vonjao je.

I kako smo odjednom došli na Mariju Cvitanović, i zašto bi meni uostalom uopće bilo važno u životu znati da li Marija Cvitanović zapravo ima jako rijetku i tanku kosu, i kako je Vlatka Pokos nekidan u Kenzo vratila prsluk od 20 000 kuna koji je bio posuđen za neko snimanje i koji je vonjao na nju jer se uznojila..

Smranader je vonjao isto pa sad vonja na strah jer zna da ne moze vise Bajica stititi