Grmuša koja pjeva u vrbama (柳浪闻莺/柳浪闻莺)

Dabar živi u jezerima, manjim rijekama, kanalima i umjetnim jezerima obraslim vrbama i topolama.

Hrani se grančicama i korom mekanih listača, vrbama, topolama i johama, ali može počiniti štete i u kukuruzištima.

Jednog predvečerja, izgubivši cio dan hvatanjem raka u potoku i sanjarenjem pod vrbama, zakrenem u voćnjak sa vidikom na selo i na Savu i opazim na klupi pod orahom nju, Helenu

I zaželio da se spusti i da zagrljen oplovi brzace i tmine, u hladovini pod vrbama da se nastani, da bude lađa i da okrenut zvijezdama otplovi utoku.

- Pa ipak je ta voda najljepše u tom kraju, sa svojom domaćom vegetacijom i faunom, svojim srebrnim vrbama, krasnim topolama i svježinom što umiruje živce i iza kupanja razveseljuje žalosno srce.

On, sav skršen od nenadane sreće, sjeti se da tu u dnu te mirne, podmukle vode ima opasnih panjeva i okomitih, nevidljivih kolaca među oborenim vrbama sa šiljastim šibama te nikad ne skakaše ne ispitavši oprezno prije mjesto.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Moje prve likovne bilješke započele su negdje na baranjskim livadama i nemirnim vrbama uz veliku rijeku Dravu.

Ko im im jebe mater tovarsku, nemoj mi o primjerenim i ne primjerenim stvarima jer koliko ja znam ni visoke peci, a ni ona o vrbama nisu bas primjerene pa ih vec dvadesetak godina slusam na kantridi i na poljudu.Stvarno ne vidim razlog zbog cega bi se trebalo bit tolerantan prema tim cganima.GORI DALMACIJO "

Vjetar u vrbama i ostale dječje klasike pročitao sam tek u dvadesetima.

Već s dvadeset ste imali veliki jugoslavenski uspjeh s Vrbama?

"... Pred kraj zamornog dana uđoh u ugao mletačke granice što prolazi između krševitih mramornih bregova, kojima iz podnožja izbija rijeka Norin prepuštena sama sebi od izvora, ona zbog toga pretvara u močvaru prostranu površinu polja obrasla trskom, vrbama i samoniklim johama.

Simpatično ime dobilo je po rakitama, vrbama, a spominje se već u prvoj polovici 14. st.

I jer ta kompanija, također, voli retuširati kojekakve zločine, zažmiriti pred legijama i vrbama.

Jedino prvih sati iza podneva rijetko se što čulo osim bezbrojnih cvrčaka na starim vrbama.

To djetinjstvo zove žuborom Tihi vapaj u vrbama.

Raste u nizinskim šumama, medu vrbama i u živicama, na obalama rijeka, kao i općenito na vlažnim mjestima.

BUSENASTA TIGRICA LENTINUS TIGRINUS Klobuk: najprije polukružan, ali ubrzo se ljevkasto udubi, do 10 cm širok, prilično kožnat, smeđa i baršunasta kožica uskoro se raspadne u bodljikave tamnosmeđe ljuske, koje su vrlo guste naročito u sredini dok su na obodu mnogo rijeđe, između njih se nazire bijela, svilenasta, sjajna podloga, rub tanak, rascijepljen, krajevi podvinuti Listići: gusti, uski,, silazni niz stručak, oštrica uskoro pilasta, bjelkasti, zatim boje vrhnja s narančastim odsjajem Stručak: vitak, kratak, prema klobuku tanji a prema dnu deblji, zakrivljen, nitasti ostaci koprene izgledaju kao prividan, prolazan prstenak, zatim je čitav stručak načičkan prolaznim, zrnatim ljuščicama, pun, vlaknast, žilav Meso: žilavo, elastično, tanko, bijelo, uskoro kožasto, posuši se ali ne sagnjili, miris po vrhnju, oštrog okusa Stanište: raste u skupinama ili svežnjićima od proljeća do jeseni na deblima ili panjevima listopadnog drveća, osobito na vrbama, topolama i bukvama, na vlažnom tlu Jestivost: zbog izrazito kožnatog mesa nije neka delikatesa, mlada još nekako, ima podataka da je narod uz Dravu u Slavoniji i Baranji konzumira, ali mišljenja smo da to nije točno Navedeni podaci su korišteni iz iskustva i slijedećih izvora: 1. Romano Božac:« 600 gljiva naših krajeva »2. Giuseppe Pace.« Atlas gljiva »

Pri ovako visokom vodostaju na splav se ne može drugačije nego čamcem, splavi su u vrbama, vezane za grane jer šorpanji uglavnom ne mogu doseći do dna pa od njih nema koristi...

Najveći dio pokrivaju močvarne biljke: šaš, trstika i rogoz, a oko močvare su guste šume s impozantnim primjercima hrasta medunca i crnike, a na sjevernom dijelu i prava prašuma s ogromnim vrbama koje se lome i trunu u močvarnoj vodi stvarajući hranu za životinje koje tu obitavaju.

Raste od svibnja do kraja rujna na živom i mrtvom listopadnom drveću, često je nalazimo uz rijeke, potoke po kanalima i u močvarama na vrbama, raste na hrastu, topoli, a mnogo je nalazimo u šumama i na starim i oštećenim divljim trešnjama.

Volim provokativnu nevinost: Mješavina Vjetra u vrbama s nekim likom Bukowskog. (Prekrasni japanski prevoditelj moje knjige Wearing Dad s Head kaže da je cijelo vrijeme čupao kosu jer su u japanskom zamjenica Ja za dijete i Ja za odraslu osobu različite riječi, a moj je pripovjedač u prvom licu stalno skakao iz jednog u drugo.)

Sada mi je splav maksimalno privučena, u vrbama je pa je donekle zaštićena od nanosa granja ali ipak treba provjeravati.

Veliki dječak ili Petar Pan, kako je Maria u nadahnutoj riječi nazvao njegov profesor s Veterinarskog fakulteta, prof. dr. Antun Brkić, čovjek je koga se mora voljeti jer se ne zna ne smijati, jer ne zna ne biti optimističan, jer ne zna reći da je ponoć i da nije vrijeme da ustaje iz kreveta spašavati vašu malu mješanku, udomljenu kujicu koja je polizala pužomor, jer ne zna prestati maštati, ne o plažama Sejšelskih otoka, nego o odranskim sprudovima i vrbama i koji nikako ne prestaje vjerovati da Odrom plovi som stokilaš Jura.

U onim dolinicama i dražicama koje rastavljaju zelene brežuljke, veselo su ptice u polusutonu cvrkutale, skakutajući po zelenim vrbama.

Obično je bio suton kad je prilazio vrbama.

Onda kad podiže glavu, meće ruku nad oči i zagleda vrbama.

I priča ona: kako je cijeli dan mislila na njega i na ono sinoćnje tu pod vrbama, kako nitko još ne zna za njihovu voljbu i kako uživa u taju tomu.

Osim sto smrzoh sve vanjske i unutarnje organe stajajuci i cekajuci da se na vrbama pojave svjetlucajuci mali zeleni, stigoh na poso relativno na vrijeme: nesto prije podneva.