kaže meni neki dušebrižnik ili dušebrižnica (uh koja velika rič) " vječno proljeće u međunožju moj jablane širi grane " pravo sam se nekako zamislila (moš mislit).. kontam kako je to kada vam u međunožju cvjeta cvijeće.. pčele skupljaju med jutarnja rosa blista čuje se pjev ptica pa onda opet pomislim možda taj netko nezna kakvo je proljeće ili što je mašta a mašta može svašta u mašti su i leptirići najaktivniji.. tijelom se šire opet pogledam jablana nekako više u visinu nego u širinu ide a onda se sjetim pa jablan vrbu čuva a ona se zelena i jedra pod njim širi pa poželim tim brižnim dušama čuvarima moje duše poželim im vedar i nasmijan dan zahvalim jer evo još jedan post ostavljam svoj vedar dan nastavljam jer meni je svaki dan vedar pa i kada kiša pada u meni sunca ima i ja se ne krijem iza ničijeg nicka a meni je stvarno rijedak dan da mi na blog neki nick ne uleti zamantan..