Svoje pak službenike potiče da crkvenim dobrima upravljaju prema naravi stvari i prema odredbama crkvenog zakonika: »Neka uvijek ova dobra upotrebljavaju u one svrhe radi kojih je Crkvi dopušteno posjedovati vremenita dobra, naime: za uređenje bogoslužja, za osiguranje pristojnog uzdržavanja klera, za djela svetog apostolata ili ljubavi, napose u korist bijednika. (...) Vođeni dakle Duhom Gospodnjim, koji je Spasitelja pomazao i poslao da propovijeda evanđelje siromasima, neka se prezbiteri kao i biskupi klone svega što bi moglo odbiti siromahe« (PO 17).

Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.

Sva naime ljudska slava, sva vremenita čast sva svjetska uzvišenost, uspoređena sa vječnom slavom tvojom, taština je i ludost.

On koji je vječni, uzeo je vremenita obilježja, On koji je sveopći odabrao je ograničenost prostora.

Čovjek, u svome dvostrukom izdanju muškoga i ženskoga roda, od praiskonskog postanja ili vremenita rađanja mora se neprestano skrbiti za svoje tijelo.

U srcu nosimo čežnju ljubavi i prijateljstva i sreće, a sva naša vremenita iskustva pokazuju da to ne postoji, da to što želimo ostvariti jednostavno nismo u mogućnosti.

Pokora se naređuje, jer redovito poslije sakramentalnog odrješenja, kojim se otpušta krivnja i vječna kazna, ostaje vremenita kazna, koju treba izvršiti na ovom svijetu ili u čistilištu. 781. P.

Bog koji jest Ljubav je prva hrana duši, a tjelesna hrana kao i sva materija golim okom vidljiva; kao i cijelo vidljivo tijelo - > vremenita je i propadljiva; ali ta vidljiva i propadljiva dimenzija postojanja ima svoj nastavak u vječnosti ako prihvatimo taj nastavak iliti po tvome @geomire poštapalicu. no da, Božja poštapalica je najbolje što ti se može u životu dogoditi.

Zar da se kršćanin boji ljudskih kazni koje snalaze samo tijelo i vremenita dobra a Boga da se ne boji koji može tijelo i dušu baciti u Pakao?

Vremenita dobra nisu zadnji cilj čovjekov, već se njima koristi za postignuće konačnog cilja u Bogu.

Taj strah tiče se čitavog naroda i svake obi telji, a ostvaruje se vršenjem zapovijedi, dok je nagrada za to vremenita - dug život (6, 2), blagostanje, brojno potomstvo u zemlji »kojom teče med i mlijeko«, to jest, u zemlji izobilja (6, 3).

Mnogi su tako vjernici samo dotle dokle ono vjersko direktno ne ugrožava njihovu vremenita dobra, dok ne traži odricanje.

c) Crkva se brine i za vremenita dobra Time što je Crkva upravila svoju brigu prema dušama nije zanemarila ono što se odnosi na zemaljski život.

Vremenita zla, nepravda, nasilje, bolest, siromaštvo, sve to sigurno nije Božja volja za nas.

Kraljevstvo nebesko samo se siromasima obećaje i daje, jer dok se neka vremenita stvar ljubi gubi se plod božanske ljubavi. (1 PA 25)

Knjiga OSAMNAESTA GLAVA PODNAŠAJ VREMENITA ZLA MIRNE DUŠE PO PRIMJERU KRISTOVU

Manjkala su mi mnoga vremenita dobra, često sam čuo mnoge tužbe na me; poruge i pogrde blago sam primao; za dobročinstva sam nezahvalnost primao, za čudesa pogrde, a za nauku uroke.

" U svojim izlaganjima svećenici su podsjetili kako Crkva po prirođenom pravu, neovisno o svjetovnoj vlasti, može stjecati, posjedovati i otuđivati vremenita dobra te upravljati njima kako bi postigla svrhe koje su joj vlastite: uređenje bogoštovlja, briga za dolično uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, vršenje djela apostolata i dobrotvornosti, napose prema siromašnima.

Istaknuto je također kako Crkva može stjecati vremenita dobra na sve pravedne načine, bilo naravnog bilo pozitivnog prava.

Ako se taj svršetak shvati kao vremenita nagrada, može se ovdje vidjeti podsjećanje na Knjigu o Jobu, gdje saznajemo da je Gospodin »blagoslovio novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje« (Job 42, 12).

Je li dopušteno moliti Boga i za vremenita dobra?

Bio je čovjek iz naroda i zauzet za njegovo vremenita dobro i vječno spasenje.

Valja dobro paziti, jer o tome izboru ovisi naša vremenita sreća, a može ovisiti i naša vječna sudbina

Ukoliko je žrtva, euharistija se prikazuje za sve vjernike žive i mrtve, kao zadovoljština za grijehe svih ljudi i da se od Boga dobiju duhovna i vremenita dobra.

Nadbiskup je podsjetio kako su crkvi potrebna vremenita dobra za ostvarenje njezina poslanja, a zgrada koju ovim ugovorom Riječka nadbiskupija dobiva služit će ostvarenju tog poslanja jer će se u njoj pripremati budući svećenici i vjeroučitelji, ali i proučavati pitanja koja su od šireg društvenog i općeljudskog interesa.

To je ono što Crkva zove nadoknada ili vremenita kazna.

Nagrada je još uvijek u potpunosti zemaljska i vremenita.

Molitva je također molba da bi se zadobila vremenita dobra, potrebna za ovaj zemaljski život.

Marija shvaća da su zemaljski interesi, materijalne nade i vremenita iščekivanja zapreka da Isus bude prihvaćen kao spasitelj, osloboditelj, donositelj radosne vijesti.

Vremenita se pak kazna odnosi na privrženost grijehu, koja ostaje u čovjeku i nakon što se pomirio s Bogom, pa mu je potrebno čišćenje - ne samo u ovome životu nego i u čistilištu nakon smrti.