Svoje pak službenike potiče da crkvenim dobrima upravljaju prema naravi stvari i prema odredbama crkvenog zakonika: »Neka uvijek ova dobra upotrebljavaju u one svrhe radi kojih je Crkvi dopušteno posjedovati vremenita dobra, naime: za uređenje bogoslužja, za osiguranje pristojnog uzdržavanja klera, za djela svetog apostolata ili ljubavi, napose u korist bijednika. (...) Vođeni dakle Duhom Gospodnjim, koji je Spasitelja pomazao i poslao da propovijeda evanđelje siromasima, neka se prezbiteri kao i biskupi klone svega što bi moglo odbiti siromahe« (PO 17).

Zar da se kršćanin boji ljudskih kazni koje snalaze samo tijelo i vremenita dobra a Boga da se ne boji koji može tijelo i dušu baciti u Pakao?

Vremenita dobra nisu zadnji cilj čovjekov, već se njima koristi za postignuće konačnog cilja u Bogu.

Mnogi su tako vjernici samo dotle dokle ono vjersko direktno ne ugrožava njihovu vremenita dobra, dok ne traži odricanje.

c) Crkva se brine i za vremenita dobra Time što je Crkva upravila svoju brigu prema dušama nije zanemarila ono što se odnosi na zemaljski život.

Manjkala su mi mnoga vremenita dobra, često sam čuo mnoge tužbe na me; poruge i pogrde blago sam primao; za dobročinstva sam nezahvalnost primao, za čudesa pogrde, a za nauku uroke.

" U svojim izlaganjima svećenici su podsjetili kako Crkva po prirođenom pravu, neovisno o svjetovnoj vlasti, može stjecati, posjedovati i otuđivati vremenita dobra te upravljati njima kako bi postigla svrhe koje su joj vlastite: uređenje bogoštovlja, briga za dolično uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, vršenje djela apostolata i dobrotvornosti, napose prema siromašnima.

Istaknuto je također kako Crkva može stjecati vremenita dobra na sve pravedne načine, bilo naravnog bilo pozitivnog prava.

Je li dopušteno moliti Boga i za vremenita dobra?

Ukoliko je žrtva, euharistija se prikazuje za sve vjernike žive i mrtve, kao zadovoljština za grijehe svih ljudi i da se od Boga dobiju duhovna i vremenita dobra.

Nadbiskup je podsjetio kako su crkvi potrebna vremenita dobra za ostvarenje njezina poslanja, a zgrada koju ovim ugovorom Riječka nadbiskupija dobiva služit će ostvarenju tog poslanja jer će se u njoj pripremati budući svećenici i vjeroučitelji, ali i proučavati pitanja koja su od šireg društvenog i općeljudskog interesa.

Molitva je također molba da bi se zadobila vremenita dobra, potrebna za ovaj zemaljski život.

Da bi se specificirao pravo Crkve na vremenita dobra, zakonodavac u kan. 1254, 1 stavlja na prvo mjesto pravo na njihovo stjecanje, a opće načelo s obzirom na stjecanje određuje u kan. 1256: »Vlasništvo dobara, pod vrhovnom vlašću rimskog prvosvećenika pripada onoj pravnoj osobi koja je ta dobra zakonito stekla.« Pojmom stjecanja određuje se uzdignuće na »naslovnost« vremenitih dobara.

Zakonodavac u kan. 1259 određuje načine stjecanja: »Crkva može stjecati vremenita dobra na sve pravedne načine, bilo naravnog bilo pozitivnog prava koje je dopušteno«, a u kan. 1260 precizira da »Crkva ima prirođeno pravo zahtijevati od vjernika ono što joj je potrebno za vlastite svrhe«.

Pravo je vjernika da slobodno daju vremenita dobra u korist Crkve (kan. 1261), a dijecezanski je biskup dužan podsjećati vjernike na obvezu sadržanu u kan. 222, 1: »Vjernici su obvezni pomagati Crkvi u njezinim potrebama da bi imala što je potrebno za bogoštovlje, za djela apostolata i dobrotvornosti i za dolično uzdržavanje službenika.« Ostvarenje tih odredaba, tj. obveza vjernika, pretpostavlja točnu formativnu i evangelizatorsku akciju, pobuđivanje odgovornijega osjećaja pripadnosti Crkvi, stvaranje novoga pravnog mentaliteta, točan i jasan osjećaj vlastite uloge unutar Crkve i njezinih ustanova.

- Vremenita dobra su potrebna kao ono što nam Bog daje, ali to ne može biti oslonac našega života i sigurnosti, a niti punina bića.

1414 Ukoliko je zrtva, Euharistija se prinosi, i kao zadovoljstina za grijehe zivih i mrtvih, i zato da se od Boga dobiju duhovna ili vremenita dobra.

Sv. misa je bila u 9.30 sati, a predvodio ju je prof. fra Marijan Vugdelija, koji je u propovijedi istaknuo da ne preziremo vremenita dobra, nego da ih prihvatimo na način da nas ne zarobljavaju, tj. da se ne pretvore u božanstva/kumire.

U Domu kulture održan je radni dio susreta na temu " Vremenita dobra Crkve u službi evangelizacije?, s naglaskom na novom sustavu financiranja Crkve danas.

Saborska deklaracija o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae, br. 13, koji govori o slobodi Crkve i br. 14, koji govori o poslanju Crkve, ključ su za razumijevanje kan. 1254, 1 u kojem zakonodavac određuje: »Katolička Crkva može po prirođenom pravu, neovisno o svjetovnoj vlasti, stjecati, posjedovati i otuđivati vremenita dobra te upravljati njima da bi postigla svrhe koje su joj vlastite.« Prirođeno pravo Katoličke Crkve, koje dolazi od samoga Utemeljitelja, Isusa Krista, povezano je sa samom njezinom naravi, ona ga oduvijek posjeduje, s njom je i rođeno, to pravo ne daju drugi, napose joj ga ne daju državne vlasti.

Pravo Katoličke Crkve na vremenita dobra mora biti neovisno o svjetovnoj vlasti, tj. samo Crkva poznaje kakva vremenita dobra, koliko i gdje su joj potrebna; to pravo mora biti i potpuno pravo koje obuhvaća sva gospodarsko-pravna pitanja koja se odnose na stjecanje, posjedovanje, upravljanje i otuđivanje vremenitih dobara.

Biskup sve nadzire i odgovoran je za vremenita dobra u mjesnoj Crkvi, a ideal je da vlada duh zajedništva, rekao je nadbiskup, ističući osobine poštenja, stručnosti u ekonomiji i pravu.

Svoja vremenita dobra bogati mladić trebao je ostaviti samo zato da bez ikakvih zapreka može vjerno slijediti Gospodina.

Ali gledaj na nebeska dobra i vidjet ćeš, kako su sva ta vremenita dobra uništena, kako su nestalna i vrlo tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez straha i brige.

Takvi se ne bave vremenitim stvarima da se uz njih prilijepe, već se više njima bave, da im vremenita dobra dobro služe baš onako, kako su uredna od Boga i odreńena od vrhovnog stvoritelja, koji je ostavio u svojim stvorenjima stalni red.

Što se vjerničkoga doprinosa tiče, Zakonik kanonskoga prava u kanonu 1260 ističe da »Crkva ima pravo zahtijevati od vjernika ono što joj je potrebno za vlastite svrhe«, a u sljedećima dodaje da je »vjernicima slobodno davati vremenita dobra u korist Crkve«.

I sama vremenita dobra, kao što je zdravlje i prijateljstvo, možemo zaslužiti po rasporedu Božje mudrosti.

Evo kako: Bog te zove danas na obraćenje i spasenje, a ako ti to ne želiš, nego bolje želiš ostati u grijehu i u brigama za vremenita dobra, onda se nemoj čuditi kad Bog digne ruke.

Općenito govoreći, spomenute nutarnje borbe služe im pače i na čast, jer se nisu borili da postignu vremenita dobra ni zemaljske časti i naslade, nego za redovničke ideale, bilo istinite bilo umišljene.

Oni nisu opterećeni ni s kakvim zemaljskim rajem, pa im vremenita dobra kojima se služe ne vežu srce.