Te sudbonosne 1921. u uvrnutoj vremenskoj petlji zajedno s Franjom Tuđmanom začeti su Vesna Parun, Fadil Hadžić, Nela Eržišnik i Bobi Maroti.

Sve do noći kada su se bombe spustile na otok, a čudesna djeca ravnateljice Doma, gđice Peregrine, ostala zarobljena u tzv. vremenskoj petlji, osuđena da svaki dan žive jedan te isti dan 3. rujna 1940.

Već naslovi upućuju na tematizaciju mjesta (topologija simboličkih prostora) u začudnoj vremenskoj petlji što na fragmentarni način pokreće inicijativu u sadašnjem trenutku koji je u pokretu, nešto što je zapravo teško zahvatiti i aktivno izgraditi, sadašnjost se općenito prihvaća ili jednostavnom prilagodbom ili amnezijom, osporavana u direktnoj konfrontaciji, kritičkoj refleksiji ili introspekciji (Yaichnikova, 2011.) ili, pak, zaigranosti.

Nešto što bi moglo biti objašnjenje sam našla u knjizi Holografski svemir, kakti nekaj se zamijeni u vremenskoj petlji, jedna karika se odvrne kak ne spada pa ti greškom vidiš nekaj kaj se još nije dogodilo...

Dnevnik vrti dvije-tri vijesti, novine su spale na dva naslova, filmovi se snimaju po istoj šabloni... živimo li mi to u nekoj vremenskoj petlji i jesam li ja jedini osvješten dovoljno da to vidim?

T: Mi smo zaglavljeni u vremenskoj petlji, oni su nas stavili u vremensku petlju.

J: Da li smo mi u vremenskoj petlji

Ovo danas mi je bila, uz onu epizodu kad su zapeli u vremenskoj petlji, najbolja epizoda dosad u ovoj 5. sezoni

Veliki tvornički dimnjak, ekstremno uzdignut, gospodari prostorom, stražari nad civilizacijom, priječi dominaciju stijenju i šipražju.Iz dimnjaka obično izlazi providno modri cigaretasti dim.Ponekad iz dimnjaka izlazi Noć.Jednom je Noć izniknula iz dimnjaka pomolila glavu kao čudovište na obzoru i sipinim crnilom preplavila nebo.Naoblačena Noć u pododu zemaljskom kuglom.Hodamo Vodovodnom ulicom, polako podižemo glavu, božanska glazba zagrmi, trsatska Gradina, osvijetljena scenska kurva, prijeti strmoglavim padom u Riječinu.A Riječina gusta i tamno purpurna s vonjem krvi i santama (ali ne leda), poput kreme, žlicom ubacivane u rijeku, sante podrhtavaju na površini, a tragovi mračno, krvavi poslova Alonzovih nestaju u moru.Vodovodna ulica je pusta.Ta ulica kao da je izbačena iz prošlosti, namijenjena je ljudima iz prošlosti, njih nema jer su zaostali u vremenskoj petlji, ulica ih isčekuje ne odajući nikakve tajne povremenim namjernicima.Atmosfera Vodovodne odražava tu napetost za uspostavom ravnoteže vremena ljudi i prostora.U Vodovodnoj ne znamo što nam odista nedostaje i to nas u trenutku izbezumi

A Temisoara je baš lijep gradić, jedino su oni Rumunji čudni nekakvi, ko da su u vremenskoj petlji 80 - ih i ne mogu da izađu