Nije zgorega, kao svojevrsnu posebnost navesti i tekst Sv. Franjo u Rami, postmodernističko-religijski (kanonsko potencijalno blasfemični tekst) pisan po uzoru na ritmičko-retoričku prozu vičenu, kada je hrvatska književnost u pitanju, još u tekstu drage nam krasotice Baščanske ploče, a koji, pak, stilistički verificiranom kanonu suprostavlja značenjsko-sadržajnu, ali i postmodernistički več posve konvencionalnu nekonvencionalnost koja, srečom, niti najmanje ne narušava kvalitetu vrhunskoga teksta, a što po tko zna koji put potvrčuje kako eventualna iscrpljenost svega pismovnoga ne znači manju mogučnost kvalitetne produkcije (o čijoj poraznoj čestotnosti možemo razgovarati tek kroz prizmu odnosa financijske nadmoči komercijalnoga nad kvalitativno reprezentativnim sadržajima).