- Objasnit će ti mama poslije večere, a sada budi dobra djevojčica, stavi nogu na panj i ako ne budeš vrištala k ' o prošli put, dat će ti mama najbolje djelove tabana

Neko vrijeme se bacakala po podu i histerično vrištala, a Kristina je rekla neka se ne obaziremo.

Duša mi je vrištala od užasa.

Dijete u autu počelo plakati jer kasni u školu... ja ne znam da li bih plakala ili vrištala... smirujem dijete činjenicom da će za par godina moliti da se auto pokvari na putu prema školi... nisam niti krenula već nisam nikud stigla... zovem gospona doktora za auteke, srećom pa je doma.....

Tko bi rekao da je ta ista žena, sad sapeta trapericama i besprijekorno začešljane kose, bez šminke, nasmijanih očiju, da je to ista žena koja je ovo isto poslijepodne ječala u njegovom zagrljaju, vrištala okupana zadovoljstvom.

Cijeli dan sam se gušila... a vrištala bih.

Taj bubanj u tebi, bubanj smrti, kako bi te samo željela razapeti na ruševinama i iščupati to unakaženo, otrovano meso u tebi, iscijediti svaku kaplju krvi dok ne presahneš i crkneš na grobnici moje duše i u svojim prokletima noćnim morama gledati kako Sunce prži tvoje ostatke dok ne postaneš samo prašina među zrakama smrti.I smijala bi ti se.I boljelo bi me.I vrištala bi.I preklinjala bi.Ali dobio bi što zaslužuješ.Ti utvaro sjena i zla.Demone najljepši, proklet bio u najgorim mukama što ostaci tvoje duše zaslužuju.Zatrpala sam svu tugu i lakše je kad je sada bijes.Njime te mogu opržiti, njime te mogu uništiti.Utopila bi tvoj prah svojim crvenim suzama, maknula sa svijeta svo tvoje prljavo nasljeđe.Znam, nisam ni ja zaslužila ništa bolje.I znam, svatko dobije na kraju što zaslužuje.

Nakon što je jadna žena vrištala u bolovima živu su ju zakopali.

Uporna glasnoća zvuka parala je uši malobrojnim treznijim gostima u Čakovečkoj diskoteci, čineći pripite žednijima, dok su se tijela zavodljivo njihala u ritmu, žudeći za pokojim diskretnim dodirom neznanca u polumraku prošaranom paletom svjetala koja su vrištala sa svih strana.

Dakako bila ja jučer na koncertu u Zagrebačkoj areni, - kako je Beyonce ovo bio prvi koncert na turneji po Europi, a bogme i prvi pravi generalno, frka i panika ispo tribina stoga da su neki od fotografa dobili šup kartu tik uz stage gdje je pjevala Beyonce. Sve u svemu genijalan nastup i plesna grupa.Publika je vrištala na zvukove pjesme halo i If you like it, you should put a ring on it.20 min prije koncerta dj nekakav je puštao glazbu a pjevačica je kasnila a kada je stigla ispričala se zbog kašnjenja.I šou zvan veliki koncert od 2 sata mogao je početi.

Jedini je problem bio što je mojoj kćeri to bila vrhunska zabava pa je ona vrištala i smijala se od sreće (možda je to i razlog što je onaj tip sve brže upravljao tim čamcem).

Lupala sam, vrištala sam, tukla sam nogama, nisam klaustrofobična,... samo hoću izaći, ne bojim se disati.

I na kraju ga podijelila publici koja je vrištala u transu.

Kada budem imala dvadeset godina, biti ću pleminti fakulteđija i prevodit ću bakice preko zebre koje dolaze s place i imaju pune vreće lignja i paradajiza, koje Tamara zove pomidori a plavuša iz fast fooda nije razumijela riječ rajčica, jer je glupa i gluha, a hamburger mi je bio od kurca i n isam joj ostavila napojnicu a kao dvadesetogodišnjakinja ću biti pametnija i farbat ću kosu i garnier smeđu boju svaki mjesec, nakon što kupim od Nivee bajan šampon za obojanu kosu i meni će se biti idilično i neću govoriti ljudima što da rade, nego ću naređivati jer ću biti kul zbog mekane kože i zelenih leća, i biti ću poželjna pa kada uđem u stereo stati ću u prvi red i plesati i plesati i plesati i zaboraviti sva sranja koja me okružuju i miris dreka koji se osjeća među nadrogiranom ruljom, a činjenica da jučer nisam očupala obrve a gledala sam jednog drekađiju u oči, on je stao kraj mene, zinuo i buljio mi u oči i bilo me strah, Ines se smijala ali ja ne znam kako nadrogirani ljudi postupaju prema malodrogiranim djevojkama bez frizure u košulji, no nađu se dječai kojima fale rizle i pitaju mene i onda se prikrpaš i glumiš pijavicu i ne puštaš, dok je mile udarao po pozornici ja sam vrištala jer se popeo na ogradu a ja nisam mogla skinuti oči s njegove ćelave male glave i čuti bilo što drugo osim zvukova njegovih riječi, gdje sam se bacala po ljudima kada je počeo s Ne voljenjem, a moje uši su onda prokrvarile od sreće, ali kao dvadesetogodišnjakinja ja neću biti takva i neću nositi ocufane marte i počupane starke, nego mokasinke i imati ću bijelu torbicu koja paše uz moje gucci-plac naočale, no jučer sam bila svoja i Mile me probudio jer sam se znojila i gušila i cjedila i na Šamaru više nisam mogla, morala sam kleknuti da osjetim basove po cijelom tijelu i da mi kosti plešu, a poslije sam pušila na lulu i osjećala se ko djed koji sjedi uz more i čuva svoju barku da ne ode na pučinu, a sad si mislim kako sam ja jedna barka, koja je zavezana i neće nikad otići i nestati u daljini vjetra, no rupa je počela puštati jer novine neće zaustaviti vodu i sad, ne dišući, tone, gine, utapa se na mjestu koje bi američki stafordi zvali kineskim restoranom, gdje elita dođe i kljucka moju mekanu utrobu, ne znajući da ću kao dvadesetogodišnjakinja i ja biti jedna od njih, i jesti ću štence oplakivajući svoju sudbinu, nakon čega ću ležati na delti s kruškovcem u ruci i pronalazit odgovore na svoje propuštene prilike, te ću tada plakati znajući da neću nikad biti dvadesetogodišnjakinja koja voli garnier, jer sjećajući se mileta i prvog reda i falirizlonoša i Ines kada se iz osobe pretvorila u stvora gladnog mržnje i laži i Roze koja se kao mala užasavala seksa, a jučer je imala samo jedno pitanje za Igora da li imaš sidu? i meni to nije dovoljno i ne mogu biti oštra, lažljiva ni nosiva, jer bi mi lice propalo među kosti i ne bi me bilo sram stopirat ni sjest u auto sa šiptarom, ali to ne bih bila ja, a činjenica da se ja neću nikad promijenit i da mogu sanjati o dvadesetogodišnjakinji koja neće čekati zeleno svjetlo na semaforu jer je predobra da joj auti ne bi stali, mi je nepodnošljiva jer ću uvijek biti djevojka koja će voljeti Školjke i Pol Metra Crijeva i bendove koji ne znaju što rade, mi tjera osmijeh na lice, jer je to djevojka koja će ležati na delti u poparanim hlačama, razmazane šminke i kruškovcem u ruci pitajući se pitanja koja nemaju odgovora, jer sam to ja.

Djevojka je vrištala, a moj Pinky je ležao mrtav - kazao nam je Krsto Pichler (81).

Nemojte smo odustajti, u počćetku je teško, ali sve dođe na svoje. mi smo se prvo mučil sa šeširićima jel sam imala uvučene bradavice, onda sam dobila kvrge jel nije mogla sve popapati, dva dana sam vrištala dok sam to sve istisnula i izdojila, pa popucale bradavice iz kojih je išla krv, uglavnom nisam odustajala spasila me krema od dm-a.

Ti ćeš vjerojatno biti jedina koja će volontirati da ide u Pakao samo da muža vidi, vrištala je Ulfuz na Blaženku dok je ova cmizdrila u rupčić sa stotinu i jednom rupom na sebi. Daj se priberi i preboli ga već jednom, ok?

Katarina se prvo izvrištala, zatvorila vrata, zatim ponovo malo vrištala, te hitno ponovo nazvala deratizaciju.

Potom se popeo na haubu automobila i počeo udarati po vozilu, dok je žena panično vrištala tražeći pomoć.

Scenu ispod tuša koja traje tri minute Hitchcock je snimao šest dana, a navodno je inzistirao da voda bude ledena kako bi Leigh uvjerljivije vrištala.

Vrištala sam i dozivala svoje dijete i osjećala se neizrecivo samom

Sad bih najradije psovala i vrištala ali moje vrištanje od muke na blogu nitko neće čuti.

Vrištala je i zvala je Hitnu pomoć.

Dugo su vrištala djeca u noći nad majkom ne mogavši je dozvati k svijesti i poleći u krevet.

Vrištala sam na njega da prokuca, ono je ostalo hladno i nepristupačno..

al valentinovo, ooooo pa valentinovo je za mene dan kad su mi cicu zamjenili s leđnim mišićem, ma bilo je to onda prije dvije godine... i onda su tu cicu htjeli slat u ameriku na ispitivanje. sjećam se da sam vrištala od smijeha: aaaaa ode moja cica u ameriku. na kraju ju ovi u americi ipak nisu htjeli jel je cijeli postupak bio prekompliciran pa su sva istraživanja napravljena ovdje. a ja sam bila nesretna jer mi je propala fora. a i tu se zagubio svaki trag cici.

Žena čija je opstetričarka podigla porodnička kliješta da bi joj ih pokazala i glasno ih zaklopila, rekla mi je: Sjećam se da sam vrištala iznutra, ali izvana sam gledala i nisam mogla ništa.

Ne znamo je li vrištala od sreće, tuge ili od očaja, ali ovo je vjerojatno najglasniji i najgori vrisak u povijesti vriskova i Ferrarija.

Nakon kratke šetnje i ispijene loše talijanske kave jedva smo dočekali vidjeti na horizontu velika bijela slova na žarko crvenoj pozadini koja su vrištala: SUPERFAST.

Aaaaaaaaa, vrištala sam i vrištala, aaaaaaaaaaa