Čitam vas već jako ddugo i uživam uvašim postovima.... i sama sam u sličnoj situaciji, ali uz mog mališana od 21 mj imam i dečka od 10 g i curicu od 8 tak oda smo neke stvari rješili silom prilika... - većernje spavanje... uz njih troje, mm, kuću i posao nemam vremena se natezati s mališom i našli smo krasno rješenje.... oko pola 10 gasimo svjetla u dnevnom boravku i svi si legnemo.. ono dijete koje je ujutro u školi je u sojoj sobi u krevetu a mi rugi se izvalimo po garnituri..... mališa zaspi uz nas ja ga odnesem u krevet i priča je za taj dan završena. - šamaranje i ugrizi..... nimalo pedagoški, ali jbg..... nakon što me prvi put ugrizao, ugrizla sam ja njega lagano za prstić.... nije više pokušao, seku je ugrizao tako jako da je imala tjednima podljev.... uz njeno urlanje prišapnula sam joj ugrizi ga lagano....... nikada poslije toga nije nikoga ugrizao, na nedjeljnoj misi je tatu tako ošamario da smo plakali od smjeha (nimalo dobro, ali to je bio svjetski šamar), mm ga je ozbiljno (koliko je to mogao) čvrsto primio za ruku i rekao da to ne smije.... da li će upaliti... nemam pojma.... - bacanje po podu... čvrsto sam ga primila i posjela na krevet, pokušao je opet spuznuti na pod opet sam ga primila i vratila na krevet... više se ne baca - vrištanje kada se ide u kuću a on bi još bio vani, a vani slučajno prolom oblaka..... uplakanog ga nosim u kuću, ne skidam mu jaknu nego ga pokušam zabaviti s nekom igračkom, autićem, četkicom za zube i kada se smiri i zaboravi, skidam jaknu, cipele..... - naš najveći problem trenutno je skidanje papučica i čarapa..... stotinu puta ja ih obujem, on izuje, ali to mi je već nekako normalno...