Svaki put kad vam se plakalo, a niste vrisnuli od boli iz pristojnosti bili ste pristojni, ali ne i prirodni.

Kako su žene i djeca vrisnuli kad je krov počeo pucketati od vatre

Tiše - najradije biste vrisnuli, ali to ne radite.

Ne čini to redatelj izravno ni otvoreno kao Francuzi u navedenom primjeru, jer bismo u gledalištu možda vrisnuli nad poplavom kiča, ne baca prvu loptu koja bi se odmah prepoznala, pa vjerojatno i odbila, nego jednako uvažava sve druge elemente današnje glembajevštine, s u gledalištu očekivanim ibsenovskim ispitivanjem savjesti društva i psihološkim portretiranjem likova s jedne strane, te dodir s neposrednom životnom stvarnošću, u kojoj više nema čak ni ishitreno otmjenih manira, gdje se demokratizacija međuljudskih odnosa sljubila s vulgarizacijom s druge strane.

Na ovo su vrisnuli neki ovdašnji komentatori, ironično predbacujući novoj vlasti da se, tek što je ostvarila izbornu pobjedu, nje odrekla podijelivši je s desnicom, usto traže da se Milanović ogradi od pohvala Glasa Koncila i sve tako.

ovo je predivno napisano... OVAKO IDE MOJA PRIČA: taj dan sam samo išćekivala.. bila sam u Skradinu kod babe i dide... stalno sam govorila: Uskoro će Blanka a meni sv kažu da sam dosadna... i kad je taj dan došao... nisam bila mirna cijeli dan dok na vijestima nisu rekli da ćemo danas gledat BLANKU išla sam u šetnju Skradinom... stalno sam razmišljala... MA MOŽE ONA TO.. ali uz to mi se pokazivala slika boli... zbog udarca u glavu... jako sam dugo šetala... već sam zamišljala pobjednički skok... ali i bojala sam se što možemo očekivati od FRIEDRICH.. sjećam se Pekinga... TIA HELLEBAUT.. KAKO JE IZNENADILA BLANKU... nismo to očekivali.. misli smo: ma Blanka bude i to uspjela.. ALI NIJE.. BILE SU TO NEPROSPAVANE NOĆI PUNE SUZA... razmišljala sam na prijašnje Blankine rezultate.. zamišljala statistiku... ali savjest mi je govorila: ONA JE NAJBOLJA ONA ĆE TO USPJET i tako došla noć... baba, teta, i mlađa sestra su otišle na pizzu.. a trebala sam doć i ja... taman je počela Blanka.. kad je rušila 2.04 prvi put.. odjurila sam do babe, tete i mlađe sestre.. došla sam sva tuža i rekla da im to.. a moja baba je veselo rekla da je upravo sad preskočila i tu visinu.. ja onak uđem unutra pogledam snimku.. bila sam jako vesela... Friedrich je uzela veću visinu i rušila tri puta... to me jako veselilo... kasnije je BLANKA IŠLA SKAKAT 2,05 ZA POBJEDU.. cijela pizzerija se skupila unutra... i stranci i naši.. i s ulice ljudi... i onda je BLANKA PRESKOČILA.. SVI SMO VRISNULI.. POČELI SKAKAT OD SREĆE.. JA SAM PLAKALA... TAJ DAN SAM BILA NAJSRETNIJA OSOBA POSIJE BLANKE... BILA JE TO PREDIVNA NOĆ ZA PAMĆENJE

ma da... ma daaa... nije uopce bitno sto nitko ne daje ni pisljiva boba za neke normalne stvari.. sto nam se na izborima kandidiraju lopine i idijoti (" j " ovdje stoji namjerno kao superlativ idiotu), a mi kao poslusne ofcice idemo glasati za nekog od njih koji je nesto obecao, a kasnije nitko nece imati pojam o cemu se ti to bunis... ako se ikad dodjes buniti... ili.. opet.. necemo ici glasati iz bjesa jer su takve stavili na listu, pa ce jataci idijotski malkoc iskoristiti glasice koji nisu pisnuli, ali ni vrisnuli... samo saptom pali.... fekalije

Netko glumi više, netko manje uspješno; a noć i dalje pijana psuje sve nas jer smo vrisnuli u vlastiti očaj pretvaranja.

Dakle kad bi im Vlada srezala prihode, oni bi vrisnuli da je to zato što se Vlada zalaže za pedere i pedofile pa se protivi Crkvi koja je za obiteljske vrijednosti, a u stvarnosti se radi o čistom koristoljublju.

Kad su dvojica tzv. ustaša iz publike vrisnuli Za dom spremni, Đapić je ljutito prokomentirao da bi takve fašističke provokatore trebalo ušutkati.

Odmah na početku moram se zahvaliti svima no neću ići poimenično da ne bih koga izostavio a to ne želim, apsolutno svima želim reći VELIKO HVALA, ljudi bez obzira na sve, učinili smo ono sto nitko od nas nije očekivao vrisnuli smo protiv nasilja i čulo nas se možda i više nego što svi skupa imamo osjećaj.

Sada ju je izvadio, a kad smo je vidjeli kako i ne bismo vrisnuli.

Muškarac koji živi s lutkom, otac koji već godinama zadivljeno promatra pivske mjehuriće kako izlaze iz boce, majka koja grozničavo želi dati krv, na njen je užas odbijaju, žena koja zove telefonsku govornicu s nadom da će joj se netko javiti, čistačica koja obožava balet, šef kojeg privlače mali dečki... sve su to likovi što kroz Zelenkin tekst dolaze pred nas, na pozornicu, kako bi nam prišapnuli ili, češće, vrisnuli da je stvarna ludost jednako rijetka kao i genijalnost, dok smo " običnim ludilom " zaraženi sve.

Nakon hapšenja generala Mladena Kruljca neki su komentatori vrisnuli da što se čekalo više od deset godina, koliko se za donedavnim zapovjednikom Kopnene vojske vuku optuže za premlaćivanja, ulične obračune bandi, čak i za likvidacije srpskih civila u Bljesku.

Nakladnici knjiga vrisnuli do neba: " Tim naèinom prodaje knjiga koje se tiskaju u inozemstvu ozbiljno je ugroženo knjižarstvo, tiskarstvo i izdavaštvo.

Nadalje ne moze ici preko 120 km/h a ubrzanje iznad 100 mu je katastrofalno, recimo da mu od 110 - 120 treba minuta.. Promjenjeni su filteri, ociscen fergazer i sve sta je u sklopu toga, i otisao sam u servis auspuha i rekli su mi da su i prednji i zadnji lonac vrisnuli i da treba sve to promjenit.

- Bogatstvo može malo i pričekati dreknuo je u nebo dok su svi okupljeni nogometaši veselo vrisnuli i potrčali za loptom, a vjerojatno je svaki od njih imao sličan, slatki i pokretački, tipično dječački, san.

ONI su se namah sastali i vrisnuli do neba 3 prosvjeda,

- Kad bi ih pitali što bi najradije poželjeli, oni bi vrisnuli ' loptu.

Na prva dva festivala, mi, slijepi i slabovidni glumci, obznanili smo svoje postojanje, svoju smionost da progovorimo s mjesta gdje nas nisu očekivali, vrisnuli smo svoju potrebu da tragajući za smislom, kroz igru, dotaknemo rub zajedničke, opće duše.

Čekali smo dugo Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo čekali Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znaše dobaciti Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih Ima ih koji su nicali i gdje nikada sijani nisu Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude Ima ih što marljivo djeljali su ražanj a zec kao zec Ima ih koji su voljeli bilo šta nego išta na visokoj grani Al onaj golub je u ruci koju smo vam baš od srca dali I gavrani tavni sjeli nam na mozak A na vrh te patnje Nismo ih ni zvali Opsjednuti vremenom što nasilno u nas uđe Pamti li ikto vrijeme što iznevjerilo nije Kroz mreže od buđe davnom obećanju idemo Što pred nama se krije sve zbiljnije sve luđe Dobar dan dobri dane dobrom danu još uvijek dobrimo Kroz kupinje crno kroz drače vremena kroz vražije kroz vrače Ruke su još tu al još se ne rukovasmo Od opčinjenosti još se ne izliječismo Jer lijeka još ne nađosmo Osim one stare molitve Osim one stare kletve Osim Od Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame i Neretve Zapreštaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre Zapreštaju vas sa vasemim silama nebesnim urilom i rapailom i epimilom Da ne prihodite ka siemu ka metehu tom silama nečastivim pometenom Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletve Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za kletvu Iako vraždu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo Da oblasti se i vlasti vražje osvobodimo I tako kroz silne zvijezde što jezde u krilu mjesečine Izmed sokolara i gospara pokraj zdura i providura onkraj agalara Krčimo kroz grče kroz sulude grane kroz dane od lane Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra Sve kroz žive rane S golubom u ruci koja nije naša S gavranom vranim što na tjeme pane Otkud kaži sada Kuda kaži tada Kada kaži ikad A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad Opsjednuti vremenom što samo uđe u nas koji u njeg nismo Nikto Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje si da si Još se ne izliječismo od lijekova mnogih jer Lijeka još ne nađosmo Osim ove molitve od čarne čarke od vilne varke I kletve ove od kletvenika mnogih do kletvenika ubogih Zapreštaju vam dijavola sa ancilijašom akomirašom cernicašom Da ne prihodite ka metehu ka siemu Al šta sam ja Glas vapijućeg u pustinji iako Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako Nikad nisam jeo lipov krst ni kršćavao vodom Moja nada je prst u stubu svjetlosti Moja svjetlost je u nadi Ona je vjera u koju ja vjerujem Ta što nema imena Ona je u dobrom danu kome kažem Gdje si da si ako si Kao što ste već čuli Tako mu ja A on nema uha Pa nehajan kao tisuć i dva gluha Odsjekli su ga zbog otvorenosti Prema svim stranama slova On nema ni glasa da san naš zatalasa Glas su mu iščupali u grkljanu na sudu pravde A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnog usuda I neće dan imati moći sve do jednog dana Sve do dana kad neće biti ni noći Za dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srdite ljubavi Kroz tmuše i tmače neka sve jače moćni mačevi Neka svi lijepi neka svi dobri svi ružni i gubavi Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove Kao što ubice i žrtve podijeliše bratski ove grebove Jer treba do kraja čuti ovaj plač i ovu pjesan Da nas ne nahrani trulež Da nas ne sahrani plijesan Ne sudite nas po tom što nam je zamračeno lice Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno grozje Kroz suro i oštro inje kroz vitice sive Između moje molitve i kletve Nek dođu one od vesne Nek priđu te nebesne Nek slete Drobne lastavice I kobne kukavice Sve stajačice i lutalice Sve pjevačice i šutalice Prepelice jarebice i sjenice Nek se u ruke ove zapletu Nek se upletu u trepavice Nek mi u sjećanje uđu Kroz zjenice Kroz ovo vito valovito Kroz ovo vito Vilovito Jer Na ovom putu Sada smo prvi put zastali Znajući da je vrijeme da vremenu pogledamo u oči Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak riječi i djela uzalud čekali (Na kraju valja i ovo reći s pravom mjerom u izrazu i glasu - Ako nam glas i nije stigao duboko do neba Vrisnuli smo bar Kako treba)

Pred njom je bila nepomična dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije čula nijedan jauk, nijedan jecaj...

Daaaa, teta Lukrecija?, uspravio se Medo i složio nisam se činio vješt znat izraz lica. Vrisnuli ste?

Neki su prije mene skakali od sreće, neki su vrisnuli, potrčali se potpisati za upis.... Ja sam bio ŠOKIRAN.

" Avada Kedavra " vrisnuli smo oboje u isto vrijeme.Iz mog štapića je suknula plava nit, a iz njegovog crna.Gotovo ništa da se nije vidjelo.No, tada su ljudi, tj. duhovi, počeli izlaziti iz njegovog štapića.Stiskao je štapić, kao i ja.Nitko nije željeo popustiti.Tada sam ugledala svoju baku.Prekrasnu ženu.Ona je bila Veela.I zato sam ja polu-veela i zato sam lijepa. " Rogue.. Zapamti... Ti si moćna " rekla je baka i nestala.Imala je pravo.Ja sam moćna

Ja vam ne mogu opisati taj osjećaj kak sam se ja smijala.A moji prijatelji su svi vrisnuli u isti čas.Ciben je odmah poslje počeo lovit.Pa nam je reko kak se je jako splašio.Reko da se je baš opustio i razmišljo je malo.A u tom trenutku ja iskočim iz živice.Ja to nikada neću zaboravit.Ja sad morami ći pa se čujemo Usput meni je rođendan za 8 dana.Pozzdrav mom dečku Damjanu i njegovom bratu Robiu.Ma i mojim prijateljima svima.Curama iz Zameta i dečkima iz PREVENTA.Moje cure iz kluba, a i dečke iz kluba Sve one koje sam zaboravila ispričavam se nije bilo namjerno.Šaljem velike puse mome dragome dečku Damjanu

Na to su Fabiola i Julien zajedničkim snagama vrisnuli i zabranili mi evakuiranje paukova rukama.

I da nisu kristalić šećera i mrvica soli bili svjesni da ih tekućina rastopljava, vrisnuli bi u plač i gorkim suzama natopili svoju posudicu

Na prvoj se reklami ne bi ni tinta osušila, a trezvenjaci bi već vrisnuli.

Nakon što nas je Sveti Otac blagoslovio, krenuli smo prema izlazu i u tom trenutku su Diva i Ante vrisnuli u plač i htjeli su se vratiti.