Sijedim pred laptopom već sat i po vremena, vrtim stranice, a misli mi lutaju, ni sama ne znam što tražim, nadam se da ću naći nešto što me zanima samo da iz misli maknen lik čovijeka koji je daleka moja prošlost.

Pa kada se negdje iz bespuća povijesne zbiljnosti usred Dnevnika pojavio izvjesni gospodin i nakon kraćeg i srdačnog razgovora sa mnom u studiju pojavio u režiji i ondje na prvoj liniji bojišnice izdao naređenje: - To ne ide, jesu li me svi u režiji dobro čuli, taj prilog ne ide, naređujem da to ne ide, blesimetar ne ide - znate li što je tad u tom trenutku, dok ja u studiju bespomoćno u glavi vrtim sve moguće rasplete te sulude situacije, a nijedan nije izvodljiv bez Ive, znate li što je tad učinila Iva koju jedva da poznajem?

I sad kad vrtim film u glavi, i nije mi bilo nekaj preveč dobro od keksolina i grizolina.

OD DEST, AKO POKAŽEM VELIKU ILI JAKO VELIKU LOVU NA RAČUNU, DEVET ODMAH DOLAZI, ODMAH PRONAĐE NEKI " SMISAO " U KOMUNIKACIJI SA MNOM. prema tome, ne kenjaj. to je poput one situacije kada tuka dojde na interview za posao PA KAŽE ISPITIVAČIMA ILI ŠEFEKU U MALOJ TVRTKI - GOSPODINE, AH, SVE ĆU NAPRAVIT DA DOBIJEM TAJ POSAO. i to je to. ne vrtim se ja stalno u istom krugu kritičkih i analitičkih refleksija NEGO VI KURVETINE BLESAVE U OVOME DRUŠTVU NASTUPATE SA TIM SVOJIM SPONZORIMA VJEČNO NA ISTI OGAVNI NAČIN, DOK NAROD BLEJI JER MU I NE DAJETE PRAVO DA GOVORI, A VI ĆETE KAO, ELITE, NEŠTO NAPRAVITI ZA HRVATSKU.

A da se vrtim na prvu temu bar reda radi do sad smo 2 takva eventa lako riješili jer malac nema šanse da pojede 5 sljedova pa je to najdraže jelo kolači i puno skakanja i malo inzulina i sve je prošlo super.

Još si nešto pisa, ali na drugo misto, ne sićan se, moran vidit. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - dosadna si covjece, odgovori na ona dva jednostavna pitanja, vrtim se s tobom u krugu.

gledala sam danas sebe i oko sebe. koliko me samo male stvari mogu podsjetiti na ono bitno. motoristi me podsjecaju na to koliko je zivot krhak i malen, moja razmazana sminka mi govori da se konacno moram naspavati i srediti, a zuljevi na stopalima mi vrate uvijek cinjenicu da nisam doma, da jos trazim svoj put kuci. pitam se kakav je osjecaj sjediti na zahodu i obavljati nuzdu otvorenih vrata, osjetiti u sobi dasak sebe, vidjeti namjestaj koji si sam izabrao, mrlju na zidu za koju znas kako je i zasto nastala, te se nasmijesiti. da, imam krov nad glavom. ali nemam dom. nigdje ne pripadam, nisam svoja. nedostaje mi mjesto gdje sam opustena i mirna, gdje ne strepim i ne strahujem od ljudi, poruka, dogadjaja... dokad cu nositi tragove proslosti? do kad ce mi nad glavom visiti trupla mrtvih nada, zelja i snova? vrtim se u krug, ali spiralno. a kad dodjem do centra same sebe... eksplozija. samo me jos znatizelja gura naprijed. povratak bi me samo unistio, jer prozivjeti ponovno sve to... ne bih. doista. idem naprijed, guram samu sebe, cak i kad mi nitko ne drzi ruku na ledjima da bi mi vratio pozornost na sve ono sto je vazno kad posustanem, da bi me opet vratio na put i ne dopustio da klonem, niti da stanem. sama sebe drzim (to moze malo izgledati kao da imam isijas), i idem dalje. u spomen svima poginulima na mom putu...

Projekt ' Vrtim zdravi film ' potaknuo je učenike osnovnih škola na razmišljanje o zdravim životnim navikama na tri različita načina: edukacijom na školskim satovima i tematskim tribinama o pravilnom načinu prehrane kao važnog čimbenika za pravilno i zdravo odrastanje, motivacijom da sudjeluju na natjecanjima Hrvatskog školskog športskog saveza te poticanjem na izradu kreativno-edukativnih filmova s temom zdravih životnih navika.

U sljedećih deset minuta vrtim se po uredu kao pomahnitala tasmanijska neman (a može li biti nepomahnitala?) i sva prašina s mojih stolova i kompa je obrisana, sa skenera sam uklonila dvije neidentificirane mrlje koje bi mogle, ali samo hipotetski, biti od sladoleda (hmm??), pobacala sam dvije, tri rukoveti papira punih bilješki i čvrčkarija, oprala šalicu od čaja, polovila sve razletjele spajalice i nagurala ih nazad u kutijicu s magnetom, zalila biljke, uglancala monitor (ti vrapca, kak mi sad slova nisu mutna), skinula naslage pudera i rumenila s telefonske slušalice, ulaštila tipke na tipkovnici, pronašla zagubljenu klamericu i shvatila da ništa toliko ne razbuđuje kao fizički rad.

I zbog svih stvari koje obično vrtim u svojoj glavi, a poprilično ih je, nakon što sam se makla od izloga zaboravila sam naziv knjige.

Zamisljeno gledam u prvu recenicu, vrtim neke slike u glavi i ponizno molim samog sebe da ne ostarim misleci na nju.

U Slipknot se svaku noć vrtim na bubnju, visim naglavačke dok sviram, izvodim tko zna što sve ne, po koncertu uglavnom gubim minimalno 3 kile zbog maski, sve one pirotehnike i zahtjevnosti svirke.

Škužajte me dragi gejevi, ali svaki put kad vidim ovako nemilosrdno oguljenog jadnika, u nevjerici vrtim glavom, a pred očima mi se ukaže proces čerupanja domaće kokoše, da prostite kokoške vulgaris.

Ovom su prilikom istaknuli i to da su prva škola u županiji koja je u ovoj godini postala korisnikom bežičnog interneta, bili su i domaćinom nekoliko ovogodišnjih učeničkih natjecanja, simboličnim paljenjem 150 svijeća prisjetili su se Domovinskog rata, sudjelovali su u projektu " Vrtim zdravi film ", izdali su 12. broj svog školskog lista, bili su na različitim putovanjima, uljepšali su okoliš svoje škole...

Stvarno, ne vidim ga, vrtim se tu na stolici oko svoje osi (i već mi se vrti), no zato sam ugledao još dva manja.

Inace vrtim se oko 68 - 70 u tih 5 - 6 mjeseci od kada sam " dijagnosticiran "

U glavi vrtim brzince i jedva čekam da rally započne.

Početak je i uporno vrtim pedale.

Stalno vrtim taj film, sitne detalje.

U drugoj recimo od 5000 do 7000 dođem za 3 sekunde, a kada se " dogodi kvar " treba mu najmanje 10 sekundi da dođe od 4500 do 7000. Toliko mi ga bude žao gazit da rađe ubacim u višu brzinu, pa ga vrtim od 3000 do 4500 opet jer vuče duplo jače.

Toliko je toga za napraviti a toliko malo želje da nešto radim.. po čitave dane vrtim tv programe, čitam knjige i JEDEM... još jedan razlog što jedva čekam 1.7. i taj telefonski poziv.. otkad nema treninga, svakim danom me sve više strah da ću se iduće jutro probudit kao teška kategorija.. a ova vrućina vani nikako ne potiče u meni želju za trčkaranjem ili ičim sličnim..

Idem ja jedan dan ulicom, miran spokojan, krenuo u trgovinu, razmišljam šta trebam kupit, vrtim u glavi film« cigare, kruh, mlijeko i baksu pive », ponavljam to stalno putem do trgovine..

Odem u krevet, vrtim se neko vrijeme, uspijem i zaspat pa se probudim kako u snu govorim.

Možda je moj ' ring of fire ' dnevničara oko kojih se vrtim na blogu ograničen, pa nisam ništa posluhnula, no čini mi se da je susretanje blogera van Metropole prilično anemično u usporedbi s ovim novim trendom ZG ' real life ' blogarenja.

Uplacujem 5000 kn po ugovoru samo na kraju godine za svoju stambenu stedionicu a za cijelo vrijeme ja novce vrtim na drugoj orocenoj stednji na manje od 12 mjeseci.

e nisi jedina.. ja mrzim ponedjeljak a i preko tjedna ne idem spavati prije ponoći pa se onda vrtim po krevetu cijelu noć.dobro bi mi došla jedna čaša crnjaka ali kaj ćeš ne smijem piti zbog dužnosti.pozdrav:)) (gokone 26.01.2009., 22:23:09)

Kao najmlađi, ja sam bio zadužen da ih, na neponovljivom Suprahon gramofonu vrtim i opet i opet, dok su Čedo, Hamica, Čupo, Ogi, Sejo igrali remija ili preferansa...

Ja vrtim unstable na vise strojeva (neki full, neki kombinacija), i vidio sam ga tako i drugdje, i nema nikakvih fatalnih problema.

" Reality show " na svim jebenim programima koje vrtim potiskuje bilo kakav kreativni show.

Vrtim u rukama malu zbirku pjesama Viktora Vide DUHOVNA HRVATSKA, koju je 1992. godine izdao Hrvatski katolički zbor MI.