Dok se moj mozak usijavao pod naponom od 220 volti, dok su mi se misli topile kao što se dotad oko mene topila istina, on je promatrao kako se magla nježno komeša, vrtloži, razilazi i nestaje, a onda se zagledao u kristalno bistru vodu, sve do Zemlje, duboko u muljevitu dnu.

Vrući povjetarac vrtloži prašinu, drača se kotrlja preko puste ulice, škripe vrata saloona (trenutak za usnu harmoniku dugmetaru: IJA-IJAAAA).

Ljubav nježno dodiruje tkivo srca, vrtloži strune, pretače ih u ritam zlaćene spirale koja nas odnosi u snove.

A sjeta slaže slike, oblikuje misli u već oprobane sljedove... vrtloži misli onako kako ne bi trebalo... i tvori deterministički kaos... u čijem sam centru ja...

Tada se iz nekog malog mjesta u dubini? ovjeka po? inje dizati sitan osje? aj koji se vrtloži, te na koncu provaljuje kao odraz? istog oduševljenja: Jos Hrvatska ni propala dok mi zivimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo.

Kaslići Zidnih novina u ovoj ediciji postaju astralnim portalima, žarišnim mjestima oko kojih se vrtloži scenografija Krležinih snova (prostor sanjan četrdesetih doveden je u odnos s današnjim Zagrebom čitatelja/ica Zidnih novina).

Vrlo sam uzbuđen, pun je mjesec, pio sam cijelo poslijepodne, i u sumrak, kad ti se pjeva, vratio sam se u zaseok, preuzeo stražu, tri kuće na brdu, prema dolini polja kukuruza i dalje šuma, koja je možda ničija, ali vjerojatno su u njoj, ne znamo jesu li minirali rub, a možda ih i nema, ništa se ne zna, gdje da zalegnem, sam ću provesti noć ovdje, iza hrpe pijeska, nezgodno, tvrdo, u kući na tavanskom prozorčiću, lako je odozgo zapucati, malo teže pobjeći, pijan sam, pišat ću do jutra, spustit ću se prema šumi, moram vidjeti što ima dolje, ako ne računam dvije babe, zaključane u dvije drvene kuće, sam ću provesti noć ovdje, na mjesečini, to je sigurno, ako ima koga dolje sad me vidi, zatrčim se, među kukuruze padnem, ne mogu ostati gdje sam ušao, pognut taktički se odmičem dvadeset koraka naprijed, prijeđem u drugi nasad dvadest koraka desno, tu zalegnem, teško dišem, piša mi se, iznad lica sjaji mjesec, banalno, vrlo sam uzbuđen što se ništa ne događa, vadim nož, raskolim bundevu, ona mi je uzglavlje, jesam li dovoljno lud da zaspem ovdje, u čuturici samo voda, u trbuhu počne rasti zvuk, vrtloži se pa se penje do ušiju, prvo bas, pa nož koji vitla, grmi sada, to je helikopter, nisko nadlijeće, jedno crveno svjetlo, noć i mjesečina ostali su za njim, tišina, ništa se nije promijenilo, nezgodnije se bilo vratiti uzbrdo, okrenuti leđa mjesečini, očekujem da netko vikne, kao da sam dječak koji noću krade šljive, ali neće, znam da neće, pa sam sjeo na prag nedovršene kuće, jedine od cigle, od najposlovnijeg brata praščića, glava me boli, zahladilo je, znoj se suši, pa se ukočim, jer netko je tu, teško diše, puše, pijan sam, otkočim kalašnjikov, na tlu je, možda je i on pijan, nemoguće, nije čovjek, stigao je gospodin jež, kako mi je drago, kolega, ti i ja noćas vladamo ovim brdom, iznad nas helikopteri lete, iznad njih sateliti, još više mjesec, tjedan dana poslije na tom je brdu poginuo momčić koji je jednu godinu išao sa mnom u razred, neki Zlatko, s kojim se nikad nisam družio, i nisam znao da je baš iz ovog zaseoka, i da ih je jedini dočekao pucnjevima, bio se vratio, kad smo mi povukli, pa su ga ubili, bio je šutljiv, vonjao na krave, pao je razred, završio za vozača, postao zarana odgovoran, pa su ga ubili, do tog trenutka nije učinio ništa posebno, bio je prespor za anegdote, kamoli za matematiku, čuo sam da se uskoro trebao oženiti, pa su ga ubili, sigurno se ne bi preplašio ježa, i kukuruz za njega nije bio minsko polje znatiželje, mjesec je sjao bezveze, pa su ga ubili, prerano se, za razliku od mene, morao suočiti sa stvarnošću.

Mjesto oko kojeg se vrtloži energija nostalgije.

Kotač života se vrtloži ekliptikom sunca, slijedi dinamiku spiralnog puta, osmišljava imaginicaju žudnji u izmišljaju želja.

Zlaćana spirala se vrtloži u kadenu kojom nas vjenčava u zagrljaj jave.

Prijelaz iz jednog stanja u drugo, iz jednog prostora u drugi, tako da su i jedan i drugi performans samo pozitiv tog stanja. Između uvoda i posvete Močvari listaju se ratne i postsocijalističke tranzicijske godine, a ulazak u novo tisućljeće više nego na iluziju kraja svijeta i histeriziranje milenija (Jean Baudrillard) vrtloži se oko urgentnih pitanja lokalnih a onda i globalnih patologija neoliberalne društveno-političke stvarnosti.

Grakalić je rekao da Ples nereida predstavlja tek jedan fragment jedinstvene fotografske atrakcije bračnog i umjetničkog para koji posve neobično već duže do jednog desetljeća omogućuju moru da samo sebe slika na fotografijama koje izrađuju. Svojstvo mora da se mreška i vrtloži sada je, kaže, zabilježeno u kadru koji doseže njegovo kameno ili kakvo drugo dno.

U toj predanosti muškarac i žena već mole ne bi li se mogli jedno drugome dati, stoje na onoj točki gdje već mogu birati samo između predavanja i ludila, i cijelo biće postaje krik koji zjapi vrtloži prema drugom biću.

Na tom mjestu plin, koji se sastoji uglavnom od ioniziranoga vodika, vrtloži brzinom od 550 km/s.

suprostavljaš mi se život je ljubav zgusnuli smo ljubav u trenutak u tri sekunde zaustavljene u protočnosti pješčane ure u vječnost ljepote igramo se odbrojavamo suze svetog Lovre skupljene u urnu sjećanja planet se vrtloži kovitlaju se trenuci odnose nas i vraćaju na početak nebo nam se smiješi grli nas baršunastim lazurom zelena rijeka šumi zornicu svitanju ljepote

Osveta je u duši tvojoj; gdje ti ugrizeš, stvori se crna krasta; tvoj otrov osvetom vrtloži dušu

Ona bdije nad našom budnosti i našim snovima, vrtloži ih u ljepotu pričina.

Vrtloži se vreteno sjećanja, kovitlaju strune pamćenja, lepršaju leptiri spoznaje i kukičaju mrežu snovolovke.

Zato sam ne-čovjek - zaprepašten prizorom koji je pozdravio moje oči - derati eter u krpice - željeznička pruga se zariva poput brazde u gole brijegove - mjesec se probija kroz masno nebo poput probušenog balona - snijeg pod nogama praši na vjetru, puše, škaklje, bode, šapće, vrtloži se, pljušti, kfši se, prska. - ulice šepaju sklopljenih kapaka - šutnja je tako napeta da u mojim ušima grmi poput vodopada Niagare - svaka sekunda pritišće poput planine - sve se mora naučiti, iskusiti, doživjeti - bolje je činiti greške nego ništa ne raditi - glavno je da čovjeku nikad nije previše stalo.

Magla je tako gusta, voda tako hladna, a slatkasti zrak kao da vrtloži snovima ispunjene misli...

Tako su male i tako očite da bi najradije zavikao:« Zar je to sve? »« Ako život ima smisla », reći će ti glas,« tada je smisao smrt, sve ostalo se samo vrtloži u krug.« Velikog li otkrića, primijetit ćeš, velikog li i jezovitog otkrića, pa tko ne zna da je smrt neizbježna.

Kroz kanjon buči u manjim slapovima i vrtloži se u vrtložnim loncima, osobito kad nabujaju njegove vode poslije kiše ili otapanja snijega.

U njoj se vrtloži ljepota, u srcu se krije ključ istine, u tebi koloplet dobrota.

Tren traje, vrtloži se titrajima nebeskog vretena, prelijeva se u tišinu prolaznosti.

Ushićenje se vrtloži, grliš me dlanovima na kojima se gnjezdi ljuvena divota vječnosti.

Kako voda vrtloži prema unutra, ona ubrzava i prenosi energiju rotoru.

Vrtloži se kraj bez početka, kukiča mreža početka bez kraja, kružni tok samsare, ruleta života.

U osjenčanim dijelovima (šume), voda ima sasvim drugačiju dinamiku, vrtloži se na drugu stranu, razara sredinu vodotoka i učvršćuje obale

Dok sam ga gledao u ovo prohladno, kišno, tmurno poslijepodne, kako se vrtloži ovako taman i pust osjetio sam se tako malen i slab - gotovo da sam mogao vizualizirati kako usred rijeke činim jedan tihi " bljuć " i nestajem, roneći prema Crnom moru..

Dočekao ju je hladan zrak, nenadana bjelina, još neutrte staze i snijeg koji uporno, gusto vrtloži.