Kroz zastrt prozor na ćilimari probila se sunčeva zraka i prašina što se u njoj kovitla, modra i treperava, bila je u taj prvi dan proljeća jedini Nazin doživljaj.

.. u skrivenom kutku jedne sobe duše vjetar puše, prašina kovitla nosi sjeme teško breme, sjena nema nema ni svijetla samo vjetra, otvorit prozor treba i dat put do neba struji što tlači pa nek se izvlači koliko god da traje, samo nek polako nestaje i prolaz miru daje..

No, njihove su sudbine ipak samo lišće koje se kovitla pred olujom koja prijeti da će pomesti cijeli njima poznati svijet

Prelijepa ona, divno biće koje se iz mijene zateklo u mirovanju, sad u konačnosti napokon nalazi utjehu, a ja, mijena sama što kovitla u mijeni, osuđen sam na nespokoj, na nemir što ponekad u sitne sate izjeda mi dušu.

Imat ćete osjećaj kao da se sva prašina digla u zrak i sad sve kovitla dok ne dođe na svoje mjesto.

Ma, ne placem, mili, to se samo prasina kovitla u nostalgicnoj dusi za parkovima nasega grada, po kojima jos uvijek kao duhovi setamo u snovima nasim cekajuci jutro nad Igmanom da zarudi, ili prve zrake sunca na Bembasi...

Daljnja potvrda kvalitete došla je 2003. kad je američka vojska naručila 20 strojeva za razminiranje MV-4. Stroj je izabran nakon opsežnih ispitivanja u teškim pustinjskim uvjetima, uz rad na visokim temperaturama i na pijesku koji se kovitla i znatno otežava rad.

Naljuti me u hladnim, usamljenim noćima i tjera da plačem dok kiša pada i kovitla mi trešnju ispod kuće..

Snimajući film, osvijestila sam i da ja povređujem druge, da i mi koji smo diskriminirani diskriminiramo, a da je šutnja kao spirala koja se kovitla: prešućivanjem povređujemo jedni druge, ti povređuješ onog idućeg u lancu i kao da nema izlaza.

Eto, tako ja stojim i gledam taj tornado kako sve kovitla, i samo čekam kad i kako će i mene pokupiti..

Kad se sve onomad, prije puno godina, bilo razmahalo bio sam presretan, isključio filtere, pumpice za zrak, napravio ravnotežu - već godinama u tim akvarijima život kovitla u ciklusima.

Iako Stipan Kati to nikada nije predbacivao (a pitanje je tko je tome od njih dvoje bio kriv, narod bi rekao faličan), slutila je Kata po njegovu pogledu što mu se u mislima kovitla i kakva bura tamo struji.

Zapalio je i treću cigaretu zamišljeno gledajući kako dim prelazeći iz sjene u obasjani prostor, kovitla, i htjede još poležati.

Vjetar uspijevao je prodrijeti sve do najsitnijih kutaka te se u naletima moglo vidjeti kako kovitla (valjda je to hrvatska riječ??) prašinu uzdižući je sa poda.

Klima se kovitla kao nikad ranije i svi se mediji bave šokovitim temperaturnim skokovima od po tridesetak stupnjeva.

Iščupano je drvo ispod kojeg smo voljeli živjeti, drvo koje još nije dalo plodove... smrt dragih bića je kao ciklon koji nas usisava, kojemu možemo prepustiti da nas kovitla, u kojem se možemo prepustiti utapljanju.

U gradu se sastavilo nebo sa zemljom, pljušti kiša, vjetar puše, gradskim ulicama lete polomljeni kišobrani kao jesenje suho lišće što se kovitla na vjetru.

Čučićevo i Beaderovo Pismo ćaći u podtekstu tako razobličava barem nekoliko uvriježenih mitova, a među prvima je onaj o Dalmatincima kao temperamentnim ekspresivcima na čijim se jezicima oduvijek slobodno vijori sve što im se kovitla po južnjačkome srcu.

PRVI DIO Proslov 4 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. 5 Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. 6 Vjetar puše na jug i okre? e se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vra? a se u novom vrtlogu. 7 Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vra? aju da ponovo po? nu svoj tok. 8 Sve je mu? no.

Mnoštvo je prizora u protu-svjetlu: magla koja se vuče preko pozornice, snijeg ili bijeli papirići koji padaju ili ih vjetar kovitla po pozornici.

Tu gdje moja NERETVA kovitla, vali u obali miluju stijenje, u najljepše more ona se sliva u mojoj dolini što meni je mila.

Iako prihvaćam dobru staru filozofiju činjenice da se uči dok si živ Negdje mi se pamćenje kovitla u bjelini mozga i pobrka sjećanja Tako mi se greške ponavljaju i na njih se spotičem koljena krvavih Raspukle cigle ispustile pjeskovitu žbuku udarcima moje tvrde glave A pesnice iscijepane ožljicima od udaranja u inata u hrastove daske U nama ne živi jing i jang tihi smiraj naše duše već anđeo i crni vrag I u toj borbi življenja za dobro i zlo pobjedi znatiželja za nepoznato U tu crnu rupu bez dna vuče te neka nevidljiva sila u kojoj plešeš Svoje skrivene grijehe vrteći se razuzdan uživajući samoga sebe Pljuskajući druge dižući se u visine gazeći im prste ko opušak cigarete I dok oni ponizno cvile tvoju nadmoć ti se cerekaš u svojoj moći A kad te drugi zgnječe plačeš ko usrano dijete piškeći u svoje gaće Tražiš one dobre anđele a vrag ti se iza maske cinično smije Al život je ljepši naopako živjet usprkos drušvenih pisanih morala Užitak je konobaricu po guzi dlanom dotaknut ' u sise joj oveće zavirit ' Strašću potrošit ' tuđu ženu ženi nečijoj ruke u gaće međ ' noge stavit ' A poslije je proglasit kurvom kamenjem zasipat ' s pepelom na glavi U tom vrtlogu nereda svak ' vuče na svoju stranu ugađajuć sebi Bolje je od tuđeg uzet nego sam znojem i žuljevitim rukama gradit ' Koliko god učio vidio nepravde tuge i jade ako se ne prikloniš sili I ti jadan postaješ zgažen u ovom svijetu gdje anđeli su čini se otišli Pa skvrčenog stomaka grebeš isprazna obećanja čekajući bolje sutra Na klupi samotnoj hraneći golubove mrvicama kruha odavno stvrdnutog Kad bolje razmislim bolje je ne znati nego cijeli život učiti a glup biti Biti dobar i razuman a ionako će te ko ' crnu ovcu kad tad oštrigati Zdravko Odorčić

Ništa nije prepušteno slučaju, mada se pokret kovitla prostorom, kao da izvire iz lišća, baš ovdje i sada.

Ona mijenja naše uštogljene perspektive, kovitla religioznu prašinu i postavlja čovjeka na njegovo pravo mjesto u Božju ljubav.

Na pjeskovitom dnu vide se maleni vrtlozi pijeska koje kovitla voda koja izvire.

No, od svih je legendi, estetika Petog evanđelja naročito bliska estetici Kraljeva ekstatičnom, ekspresionističkom, halucinogenom danse macabreu koji se kovitla iz naše podsvijesti.

.. bura u nutrini vlada, možda pisanjem vještim izađe sada, pokrenuta u trenu stati ne zna, od ničega ne želi niti da preza, kovitla misli tuku se riječi barijeru dosta lako je prijeći, ego povrijeđen razum šutke moli objasni suvislo il me se kloni, a bura bjesni nikako da ode, krenula u nutrini naglo, još ne želi do slobode....

Ti si već gledao kako iz visina u praznine, pljušti snijeg u bezbrojnim pahuljicama, i kako izvrcava i kovitla se slijepobijela vijavica.

Koksi je uočio što joj se kovitla po glavi, pa je naglo krenuo sa svojim najdjelotvornijim štosovima i učas uspio da u njoj prevagne dobro raspoloženje.

Naime, neko vrieme prije Deklaracije već sam osjetil kako se zloguk oblak kovitla iznad Francekove glave.