kao i sve ostale grane gospodarstva, neka nova atmosfera udavila je vas život u radijskom mediju u hrvata danas. u pritisku konkurentnosti i u općeprihvaćenom novom kanonu uređivačke političke, radiostanice postale su bezdušne playliste s opcijom shuffle nekih propisanih hitova i evergreenova. onako, kad radim, imam ponekad običaj upaliti radio. bilo to s one strane sljemena gdje sve vrvi od frekvencija ili u imotskom i zagrebu, nailazim na poraznu činjenicu da sve pjesme koje čujem poznajem od prije ili ih poznajem jer sam ih zadnjih mjesec dana čuo stotine puta na toj ili nekoj drugoj frekvenciji. radio zaprešić ima rok antologiju, jednom tjedno, zbog koje vrijedi ostati na valu i čuti nešto novo, nikad prije čuto, a opet staro nekoliko desetljeća. voditelj nema neki glas, ali emisija je pravo osvježenje i nakon leskovarovog magic busa. generalno gledano, što se mog glazbenog stava tiče, što se tiče uopće odnosa radija prema glazbi kao fenomenu na kojem ova djelatnost uopće počiva - u 75 % slučajeva dokaz je da je ljudska vrsta u teškoj banani, mentalnoj i kreativnoj (možda bi bilo bolje ovo pripisati samom sebi, ali bit ću slobodan ući u opservatorijsku kabinu sam). kad radim recimo gips table, svira radio... nakon sat vremena primjetim da sam nervozan i dekoncentriran. jučer sam zato odlučio ugasiti radio. i dok sam radio u glavi mi se vrtilo bezbroj jednoličnih playlisti s hrvatskog eterskog područja, i nisam mogao negobiti sretan jer mi po glavi ne bubnjaju bezidejna najbrajanja bez reda i smisla pjesama i pjesmuljaka. razmišljao sam tada kako nabaviti mp3 player dovoljno jeftin i pouzdan da reproducira s usb sticka. i nisam se mogao sjetiti da sam igdje vidio tako jedan jednostavan radio s kojega možeš slušati desetak sati glazbe po vlastitom izboru. di ima kupiti mp3 player s ovom opcijom a da podnosi uvjete bauštele? dakle, budući da je tema rim, moj stari prijedlog je posvetiti se više odnosu prema glazbi samoj, kao elementarnoj čestici radija, a novinarstvo raditi paralelno kao sasvim drugačiji dio priče. emisije posvetiti glazbi, tj. produbljivanju glazbenog iskustva slušatelja bilo bi najmanje što radiopostaja može učini kao znak zahvalnosti onomu od čega su zapravo načinjeni. - daj nešto novo, nešto što nikad nisam čuo, novi pejzaž, novo lice, novi vlak, nemoj me voziti uvijek istom tramvajskom linijom kao da idem na posao, ista stabla, isti ljudi, isti brojevi...