»Pri tome nije dovoljno da iz tih podataka i dokaza proizlaze samo neki od osnova sumnje, naprotiv, potrebno je da otuda proizlaze svi osnovi sumnje, dakle oni koji zaokružuju sve objektivne i subjektivne sastojnice obilježja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, znači da zaključak o postojanju osnovane sumnje mora predstavljati zaokruženu cjelinu i ozbiljniju razinu sumnje« (VSRH, presuda broj: IV Kž-12/03 - 2, 5. ožujka 2003.).

Za ovu štetu odgovara tužena i to: za štetu nastalu do 22. travnja 1994. na temelju odredbe čl. 85. st. 2. Zakona o zaštiti prirode (" Narodne novine " broj 54/76, 25/77, 41/83, 31/86 i 47/86), te za štetu nastalu od 23. travnja 1994. pa unaprijed, do isteka razdoblja za koje se naknada štete traži, na temelju odredbe čl. 45. Zakona o zaštiti prirode (" Narodne novine " broj 30/94 i 72/94). " VSRH, Rev-964/2006 - 2 od 6. prosinca 2007. godine.

Vijeće je brojne dokazne prijedloge obrane odbijalo sa obrazloženjem da su suvišni i nepotrebni za pravilno presuđenje, no VSRH je upravo zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuo raniju presudu.

VSRH I Kž 1531/1958 VSRH I Kž 1531/1958 Kao u prvom postupku, tako i u slučaju kad se postupak vodi na osnovi rješenja kojim se dozvoljava ponavljanje krivičnog postupka dovršenog ranijom pravomoćnom presudom, sud je dužan utvrditi sve činjenice važne za donošenje zakonite odluke i izvesti sve dokaze potrebne za utvrđenje ovih činjenica; sud nije vezan ranijom presudom niti se može pozivati na tu presudu kad odlučuje o istinitosti važnih činjenica.

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 25. studenog 2009. godine.

25. siječnja 2011. Održana sjednica žalbenog vijeća VSRH.

Navodi žalitelja prema kojima se " na zaobilazan način stegovno progoni žalitelj zbog zauzetih stavova u presudama koje je ukinuo VSRH, iako se ne može pozvati na odgovornost zbog zauzetog mišljenja u svakoj pojedinoj presudi ", primjer su pokušaja da se pozivom na načelo neovisnosti suca otkloni individualna odgovornost žalitelja za riječi napisane u navedenim presudama, a kojima je on nanio štetu ugledu pravosuđa, časti i dostojanstva sudačke profesije.

Prema tome, kada je sud prvog stupnja utvrdio da je okrivljenik stvarno obavljao poslove prodaje i savjetnika direktora u tvrtki E. d. o. o. na temelju zaključenog ugovora o djelu i da je on u tom svojstvu ponudio prodaju umjetnog gnojiva oštećenoj tvrtki T. d. o. o.; onda on ima svojstvo odgovorne osobe u smislu čl. 89. st. 7. KZ, budući da mu je i formalno i stvarno povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja te pravne osobe, kao što je to ispravno uzeo i sud prvog stupnja. (Odluka VSRH, IV Kž-186/02 - 3 od 2. listopada 2003. g.)

- Moguće je da će VSRH ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, već radi apsolutno bitne povrede odredbe Zakona o kaznenom postupku iz čl. 367. st. 8., ako stane na stanovište da je pri izvođenju dokaza, čitanjem izvoda iz kaznene evidencije optuženika, navedeni članak zakona povrijeđen.

Naime na ovaj način se na zaobilazan način stegovno progoni žalitelj zbog zauzetih stavova u presudama koje je ukinuo VSRH, iako se ne može pozvati na odgovornost zbog zauzetog mišljenja u svakoj pojedinoj presudi. " Smatra da se " ukidnost " presude suca može podvesti samo pod odredbu o ocjeni rada suca u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o sudovima (" Narodne novine ", broj 150/05., 16/07. i 113/08.), ali da takve ocjene u njegovu slučaju nema.

Nakon što je VSRH u ožujku 2004. ukinuo oslobađajuću presudu i naložio ponavljanje postupka pred potpuno izmijenjenim vijećem prvostupanjskoga suda, u ponovljenom su postupku svi okrivljenici 02. ožujka 2006. proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 6 do 8 godina. 1

U mišljenju nakon provedenog drugog (prvog ponovljenog) postupka ukazali smo na mogućnost da VSRH ukine prvostupanjsku presudu, posebno imajući u vidu brojne dokazne prijedloge obrane koje je vijeće prvostupanjskog suda tada odbilo izvesti.

Iako je u trećem postupku prvostupanjski sud izveo većinu dokaza na koje je ukazao VSRH ili koje je predlagala obrana (nije usvojen prijedlog obrane za ispitivanjem kao svjedoka stručnjaka Imre Agotića), neizvjesno je hoće li VSRH smatrati da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

problem je i ovdje što je ona dala " usmeni " otkaz - u slučaju da je sama otišla s posla nakon takvog " usmenog " otkaza, takav bi otkaz proizvodio učinke u smislu da bi onda poslodavac imao opravdan razlog za izvanredni otkaz radniku (takav je stav zauzeo VSRH na svojoj općoj sjednici 2007. godine), te bi mogao tražiti i naknadu štete.

Nakon podnesene revizije, VSRH vratio je predmet na ponovno suđenje pred Općinski sud u Novskoj koji je svojom presudom od 30. 12. 2008. godine koju je potvrdio Županijski sud u Sisku, ponovno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice Marice Šeatović.

Iz navedenoga se može nažalost zaključiti da je državotvorno pravosuđe u RH do danas u službi zaštite pljačkaša, jer naravno da se sve to ne može uspjeti ako barem jedna osoba ne dolazi iz pravosuđa, a čak je nedavno i sam predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin izjavio u Zadru da zna da u pravosuđu ima korupcije (što je ustvari kažnjivo za predsjednika VSRH jer zna a ništa ne čini da to spriječi).

Sa stajališta zakonskih odredbi o neovisnosti sudbene vlasti i sudačkim ovlastima, predsjednik VSRH zaštitio je tu vlast i samoga suca Turudića, a istovremeno, uz dužno poštovanje prema zakonodovnoj vlasti, dao je za pravo Predsjedniku Sabora da reagira u situaciji kada smatra da se postupcima sudaca narušava dostojanstvo te vlasti i Sabora kao institucije, ne ocijenivši to pritiskom na pravosuđe.

Sa svoje strane, dao je na znanje da se kao predsjednik VSRH zalaže za ponašanje sudaca prema etičkim standardima i jednako tretiranje i uvažavanje svih sudionika u postupku, što znači da o tomu i vodi računa.

Da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o građansko-pravnom odnosu potvrđuju i sami navodi istražnog zahtjeva, a koji govore da se radilo o ranijem urednom poslovanju te podaci u spisu koji potvrđuju da je osumnjičenik izdao bianco zadužnicu dana 22. kolovoza 2006. g. kod javnog bilježnika pod brojem Ov-12129/2006, u vrijeme kada račun obrta nije bio blokiran. (Iz odluke VSRH, IV Kž 90/09 - 2 od 12.01.2010. g.) Potrebno je s jednakom pažnjom utvrditi postojanje svih bitnih elementa kaznenog djela.

5. VSRH, na sjednici žalbenog vijeća održanoj 07. prosinca 2010., u cijelosti je potvrdio presudu prvostupanjskog suda donijetu od 10. lipnja 2010.

G., a ne njemu (tužitelju). " VSRH, Revt-48/2005 - 2 od 2. studenog 2005.

Iz iskaza vještaka sudsko-medicinske struke VSRH utvrdio je način na koji su zadobili rane preživjeli svjedoci Svetozar Šarac i Duško Mrkić.

Nižestupanjski sudovi, iako je u postupku (čl. 189. st. 3. ZOO) utvrđeno da je tužitelj (u vrijeme štetnog događaja ribar obrtnik) odjavio ribarski obrt, ne utvrđuju kada je to tužitelj učinio, a ta činjenica bi bila od značaja u smislu naprijed navedenog u odnosu na opseg naknade izmakle koristi. " VSRH, Rev-1239/2006 - 2 od 29 kolovoza 2007. godine.

Optuženik je 1995. godine oslobođen optužbe, no 1996. godine VSRH je ukinuo prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Bjelovaru i predmet je vratio na ponovno suđenje.

Osim materijalnih dokaza VSRH je cijenio iskaze svjedoka Gorana Čerkeza i Darka Grujića: " koji su izričito iskazali: " Opt.

Pored pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu ocjene personalnih dokaza, VSRH je našao da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio i materijalne dokaze.

Za VSRH " nema dvojbe da je opt.

Presudu VSRH od 24. studenog 2009. broj III Kž 12/09 - 10 pogledajte ovdje.

No VSRH je ukinuo presudu ŽS u Sisku od 17. prosinca 2008. godine i vratio je predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

VSRH odbio je žalbu državnog odvjetništva kao neosnovanu.