Latinski naziv za ječam je hordeum vulgare, što potječe od hordearii, a znači gladijator.

Samonikla ljekovita i začinska biljka (Origanum vulgare) iz porodice usnača (Labiatae) sitnih metličastih cvatova; origano.

Postoji preko 40 članova roda Origanum, a najpoznatiji su majoran (Origanum majorana), te dvije vrste mravinca (Origanum vulgare i Origanum compactum).

Majoran se stoljećima koristi kao lijek za probavne tegobe, te kao biljka koja djeluje smirujuće, dok su vrste mravinca O. compactum i O. vulgare bile lijek za probavne tegobe i urinarni sustav.

Postoje dvije vrste origana: Origanum majorana i Origanum vulgare.

Majorana se koristi kao kuhinjski začin, dok je vulgare taj koji krije moćna ljekovita svojstva.

Od jednogodišnjih trava posebno ću izdvojiti sirak sorgum vulgare var techicum to je sirak koji se koristi za proizvodnju sirkovih metli.

Postoji više od 40 vrsta origana, u kulinarstvu najčešće koristimo Origanum Vulgare, no, najljekovitijom vrstom se smatra ulje Origanum Minutiflorum, koje sadrži i do 90 % aktivnog ljekovitog sastojka karvakrola.

Foeniculum vulgare azoricum), slatki komorač (lat.

Foeniculum vulgare dulce) i gorki ili divlji komorač (lat.

Mravinac (Origanum vulgare) je također eterično ulje sa snažnim antibakterijskim djelovanjem koje se može koristiti kod uroinfekcija, međutim, za razliku od blagog čajevca - eterično ulje origana mora se uzimati inkorporirano u oleokapsule koje će spriječiti njegovo agresivno djelovanje na sluznicu probanog trakta.

Tegobe u vezi s pretjeranim nagomilavanjem plinova u probavnom traktu smanjuju i druge ljekovite biljke s eteričnim uljima, kao npr. komorač (Foeniculum vulgare Mili.), iđirot (Acorus calamus L.), paprena metvica ili nana (Mentha piperita [ L \ Huds.), bosiljak (Ocimum basilicum L.), stolisnik (Achillea millejolium L.), kamilica (Matricaria chamomilla L.) i dr.

Kod obje vrste ponašaju se i razvijaju dobro na peludi wild mustard, a nisu se uspjele razviti na peludi tansy (Tanacetum vulgare) ".

Broj nadzora u polju bit će najmanje: (a) za Avena sativa, Hordeum vulgare, Oryza sativa, Phalaris canariensis, Triticosecale, Triticum aestivum, Triticum durum, Triticum spelta, Secale cereal e dva; (b) za Sorghum spp. i Zea mays 1) tijekom sezone cvatnje: (aa) sorte i inbred linije: jedan, (bb) hibridi: tri.

Iako najčešće predstavljana mrkvom (Daucus carota) ova porodica obuhvaća brojne druge vrste koje dolaze u uzgoju kao ljekovite biljke, češće začini npr. kim (Carum carvi), anis (Pimpinella anisum), korijandar (Coriandrum sativum), kopar (Anethum graveolens), komorac (Foeniculum vulgare), peršin (Petroselinum crispum) i dr...

Jesenjinov prapraunuk i ona djeca su pustinje gdje je pijesak crn Djeca, koja su propuzala noću Jer, danju je žareća bol bila nepodnošljiva U grudima im planina Niz čije padine uspijeva samo ligistrum vulgare prepuna otrova A na njenom vrhu Imela Cvijet, bludna i pohotna

ORIGANO, MRAVINAC Mediteranski origano sasušeni je list biljke Origanum vulgare L.

Foeniculum vulgare) je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka i njegova djelotvornost je višestruka jer osim što pomaže kod crijevnih poremećaja, otklanja opstipaciju i regulira probavu, komorač djeluje lagano smirujuće jer sadrži antispazmatičko ulje koje ublažava kolike, te je odličan upravo kod probavnih tegoba dojenčadi koje su povezane s bolnim grčevima.

Poznatije vrste ove skupine su Polytrichum vulgare (obični vlasak), koji za rast traži kiselu podlogu, te je čest i u našim kestenovim šumama, jednodomna vrsta Funaria hygrometrica, koja je široko rasprostranjena kao korov, te vrsta Andreaea petrophila, koja tvori tamnosmeđe prevlake na nevapnenačkim stijenama u planinama ili u polarnom području.

Origanum vulgare) je samonikla biljka mediteranskog podneblja.

Medu znacajnijim jestivim biljkama isticu se komorac (Foeniculum vulgare), planika (Arbutus unedo) sa svojim brašnastim plodovima meginjama, oskoruša (Sorbus domestica), oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius), itd.

Vratić - Tanacetum vulgare cvate od lipnja (lat. junius) sve do mjeseca rujna (lat. september) sićušnim malim žutim cvjetovima združenim u okruglaste glavice, koje smještene na vrhu stabljike čine bogati cvat.

Ivančica (latinski: Leucanthemum vulgare; Sinonim: Chrysanthemum leucanthemum), zvana i margarita i margaritela trajna je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Compositae).

Na promjenjivim površinama, koje ovise od ponude i potražnje, mogu se pronaći i sljedeće biljke: matičnjak (Melissa officinalis), korijandar (Coriandrum sativum), crna gorčica (Brassica nigra), odoljen (Valeriana officinalis), morač (Foeniculum vulgare), mažuran (Majorana hortensis), peršin (Petroselinum sativum), kopar (Anethum graveolens), estragon (Artemisia dra cunculus), anđelika (Angelica archangelica), bijeli sljez (Althea officinalis), celer (Apium graveolens), majčina dušica (Thymus vulgaris), kadulja (Salvia officinalis).

Dok većina dodataka prehrani koji promoviraju ulje origana koristi vrstu biljke Origanum vulgare, eterično ulje mravinca (Origanum compactum) se već tradicionalno koristilo u marokanskoj narodnoj medicini, a suvremene znanstvene spoznaje o njegovoj djelotvornosti čine ga prirodnom ljekarnom u sebi.

To su bile sljedeće vrste bilja: matičnjak (Melissa officinalis), majčina dušica (Timmus serpyllum), mravinac (Origanum vulgare), ruta (Ruta graveolens), ljekoviti sipan (Hyssopus officinalis), gospina trava (Hypericum perforatum), kadulja (Salvia officinalis), paprena metvica (Mentha piperita).

Origano (Origanum vulgare Labiatae), poznat i kao mravinac, ime je dobio po grčkoj riječi oros, ili planina, te ganos, odnosno sreća.

Tako su se tamo gastronomski dokazale biljke: šparoga, crna vrzina koju zovemo gorušica (Brassica nigra), rusomača (Capsella bursa-pastoris), loboda (Chenopodium album), cikorija (Cichorium intybus), koromač (Foeniculum vulgare), mak turčinak (Papaver rhoeas), veprina (Ruscus aceleatus), bljušt (Tamus communis), maslačak, motovilac, bijeli bor (Pinus sylvestris), borovica (Juniperus communis), lovor, kadulja (Salvia officinalis), lavanda, majčina dušica (Tymus serpyllum), ružmarin, mažuran (Majorana hortensis).

Preporučljivo je primjenjivati i zelenu gnojidbu, kad je to moguće sa vrstama koje proizvode puno zelene mase kao grahorica (Vicia Sativa) i ječam (Hordeum vulgare).

Gljiva koju opisuje Marino je Obična Žličarka, znanstveno: Pleurodon Auriscalpium, sinonim: Auriscalpium vulgare, raste na raspadajućim češerima bora (sve vrste bora), tokom cijele godine.