A onda, ne znam od kuda i zašto mi ta misao prođe glavom,... zamislim na trenutak kako skačem preko tog stola koji nas dijeli, pogledam ga mahnito poput prave goropadnice rasle po zelenim brdima, koja je jurišala sa divokozama i osvajala nepristupačne vrhove planina stilom free climbeinga, krala med zajedno s cijelom košnicom od najljućih pčela, lovila losose u doba parenja (mislim-lososovih parenja, da ne bude zabune), poput domišljate i prepredene medvjedice,... kud sam otišla?... zamahnem kosom, glavom, bokovima i ostatkom tijela pred njim i zapjevam grleno i duboko: Bom Chicka... Wah... Wah...