Te kreditne pakete su onda otkupljivale velike investicijske banke iz Wall Street-a, koje su ih pretvarale u obveznice, a onda su te obveznice ili MBS-ove preko burze obveznica prodavale domaćim i stranim ulagačima, što je značilo da su ih mogli kupiti i američki državni mirovinski fondovi, i mirovinski fondovi bilo gdje u svijetu, i zdravstveni fondovi bilo gdje u svijetu, i korporacije, i firme, i investicijske banke bilo gdje u svijetu, pa čak i općinske vlasti nekih vukojebina u arktičkome krugu tako se npr. dogodilo da su četiri norveška grada uložila oko 120 miljuna dolara u te obveznice koje su imale pokriće u drugorazrednim hipotekarnim kreditima.